Pređi na sadržaj

Helvećani

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mapa Galije u 1. veku p. n. e. Položaj Helvećana vidi se na krajnjoj istočnoj granici.

Helvećani (lat. Helvetii) su antičko keltsko pleme koje je u 1. veku pre nove ere živelo na teritoriji današnje Švajcarske.[1] Njihova seoba u Galiju 59—58. p. n. e. bila je povod Cezarove intervencije u Galiji i Galskog rata.[2]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Postojbina Helvećana se pre seobe Kimbra i Tevtonaca krajem 2. veka p. n. e. nalazila u dolinama Majne i Nekara. U svom pohodu na jug (113—101. p. n. e.), Germani su potisli Helvećane sa Majne i Nekara u današnju Švajcarsku.[1]

Seoba u Galiju[uredi | uredi izvor]

U proleće 59. p. n. e. Helvećani (oko 368.000 po Cezarovoj proceni) su napustili svoja naselja između Rajne, Rone i planinskog venca Jure i krenuli na zapad u nameri da se nastane na obalama Atlantika, severno od donje Garone. Pošto su im Sekvanci (srodno keltsko pleme) zatvorili prolaze između Jure i Rone, pokušali su prodor levom obalom Rone, na teritoriji Alobroga. Ovi, kao rimski podanici, zatražili su pomoć od Julija Cezara, prokonzula obližnje Cisalpiske i Narbonske Galije, što je bilo neposredni povod rimske intervencije i Galskog rata (59—51. p. n. e.). Cezarova opravdanja za intervenciju u Galiji bila su višestruka: područje koje bi napustili Helvećani neminovno bi naselili Germani i time postali susedi Rima, brojni i ratoborni Helvećani ugrozili bi Narbonsku Galiju i vezu Italije sa Španijom, a našao se i istorijski argument, pošto su Tigurini, jedno od četiri helvećanska plemena, pola veka ranije potukli jednu rimsku vojsku i propustili je kroz jaram.[2]

Galski rat[uredi | uredi izvor]

Da bi sprečio seobu Helvećana, Cezar je sa 10. legijom i milicijom Narbonske Galije utvrdio levu obalu Rone i odbio pokušaje Helvećana da pređu reku. U međuvremenu, Helvećani su dobili odobrenje od Sekvanaca da pređu preko njihove teritorije. Cezar to nije mogao da spreči, ali je ostao pri svojoj odluci da Helvećane ne pusti u Galiju. Ostavivši 10. legiju na Roni, Cezar je prešao u Cisalpisku Galiju, prikupio tri legije (7, 8. i 9), koje su bile kod Akvileje, formirao dve nove (11. i 12), a zatim se vratio, pa je sa ovih 6 legija, početkom juna, upao u oblast Heduanaca na desnoj obali Sone koju je, po odluci senata, bio dužan da brani. Istovremeno, razna galska plemena tražila su pomoć za borbu protiv Helvećana i poslala mu u pomoć 4.000 konjanika. Cezar je zatekao Helvećane na prelazu Sone iz oblasti Sekvanaca u oblast Heduanaca, kod današnjeg Trevua (fr. Trevoux). Najpre je uništio jedan njihov zaštitni odred na levoj obali, a zatim je prešao na desnu obalu da glavnini spreči dalje nadiranje prema zapadu. Helvećani su bili primorani da skrenu prema severu. Cezar je krenuo za njima, i u bici kod Birbakta (58. n.e) odneo pobedu. Uništenjem Helvećana Cezar je uklonio najjačeg protivnika među keltskim plemenima u Galiji.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Nikola Gažević, Vojna enciklopedija (knjiga 3), Vojnoizdavački zavod, Beograd (1972), str. 208—209
  2. ^ a b v Nikola Gažević, Vojna enciklopedija (knjiga 3), Vojnoizdavački zavod, Beograd (1972), str. 152-153

Literatura[uredi | uredi izvor]