Helenski roman
Helenski roman se razvio u poklasičnom dobu helenske književnosti (helenistički i rimski period) koje je trajalo od sredine 4. veka p. n. e. do 4. veka nove ere.
Vrste helenskog romana[uredi | uredi izvor]
Razlikujemo četiri vrste helenskog romana:
Od svih vrsta ljubavnim romanom se bavilo najviše pisaca i najviše ih je sačuvano. Nastao je ukrštanjem epopeje i istoriografije, kao plod jednog nejunačkog kosmoplitskog doba sklonog sentimentalnosti, egzotici i artizmu. Kao početak ljubavnog romana smatra se delo Miletske pripovesti od Aristida Milećanina (kraj 2. i početak 1. veka p. n. e.), ali ono nije sačuvano. Najstariji pisac čiji je roman potpuno sačuvan je Hariton iz Afrodisijade. Najpoznatiji helenski romanopisac je Longo. U nas je rano došlo do prodora helenskih romana u vidu prevoda i obrada, pogotovo istorijskih romana o Aleksandru Velikom i Troji.
Spisak helenskih romanopisaca[uredi | uredi izvor]
- Apolonije iz Tijane
- Flavije Filostrat
- Lukijan Samosaćanin
- Lucije Apulej
- Ijamblih
- Hariton
- Ahilej Tatije
- Ksenofont Efeški
- Porfirije Tirski
- Longo
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Istorija helenske književnosti, Miloš N. Đurić, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 2003