Heruvimska pesma
Heruvimska pesma (grč. Ο Χερουβικός ύμνος) je pravoslavna bogoslužbena himna koja se peva u Liturgiji, i predstavlja pripreme vernih za Veliki vhod.
Uključena u Liturgiju za vreme cara Justina II 573. godine.[1]
Tokom pevanja drugog dela Heruvimske pesme, sveštenik sa đakonina se vraća u oltar kroz carske dveri.
Heruvimska pesma se peva u Liturgiji svetog Jovana Zlatoustog i Liturgiji svetog Vasilija Velikog (osim na Veliki četvrtak i Veliku subotu)
Ova pesma pevala se u Vizantijskom carstvu i na Liturgiji navečerja Rođenja Hristova. Nekada se u Srpskoj Pravoslavnoj crkvi, i u drugim Pravoslavnim crkvama, na Vaskrs pevala Heruvimska pesma: "Usta Hristos..." Na Pređeosvećenoj liturgiji umesto Heruvimske pesme peva se veoma sadržajna pesma: "Ninje sili nebesnija..." iz koje se saznaje da nevidljive sile s nama nevidljivo služe. Za vreme pevanja Heruvimske pesme, đakon kadi oltar, ikonostas i verne, sa soleje.
Tekst[uredi | uredi izvor]
Mi koji Heruvime tajno izobražavamo,
i životvornoj Trojici trisvetu pesmu prepevamo, svaku sada životnu odložimo brigu. Zato da Cara svih prihvatimo,
Koga anđelski činovi nevidljivo nose: aliluja, aliluja, aliluja.
Crkvenoslovenski tekst[uredi | uredi izvor]
Iže Heruvimi tajno obrazujušče i životvorjaščej Trojicje, trisvjatuju pjesan pripjevajušče. Vsjakoje ninje žitejskoje otložim popečenije. Jako da Carja vsjeh podimem, angelskimi nevidimo, dorinosima činmi: aliluja, aliluja, aliluja.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Brightman F. E. Liturgies Eastern and Western. Oxford University Press. (1965). str. 532
- ^ Heruvimskaя pesnь (Slovarь cerkovnыh terminov)