Hil

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Hil (grč. Ὕλᾱς, lat. Hyllus) je u grčkoj mitologiji bilo ime više junaka, tri Heraklova sina, od kojih je najpoznatiji onaj koga je imao sa Dejanirom (ili Melitom[1]). Taj Hil je bio eponimni heroj dorske file Hileja.[2]

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Kada je Hilov otac Heraklo bio prodan kao rob lidijskoj kraljici Omfali, Hil je sa svojom majkom Dejanirom proteran iz svog grada Tirinta. Proterao ih je mikenski kralj Euristej i oni su našli utočište kod trahinskog kralja Keika. Kada se Heraklo i posle tri godine nije vratio, Dejanira je poslala sina Hila da ode i potraži oca. Hil ga je pronašao u gradu Ehaliji, gde je ovaj, nakon što se oslobodio ropstva, došao da se osveti kralju Euritu zbog davno nanesene uvrede. Eurit je, naime, bio odbio da mu da za ženu svoju kćerku Jolu. Hil je Heraklu predao ogrtač koji mu je poslala Dejanira (ili je to učinio Heraklov glasnik Liha[2]), a kada ga je ovaj ogrnuo, osetio je nesnosne bolove. Hil se vratio kući i napao majku zbog toga što je poslala takav ogrtač, ali ona mu je objasnila da je ogrtač natopila krvlju kentaura Nesa, kako bi opet stekla Heraklovu ljubav, jer se bojala suparnice Jole. Nes je znao da je krv otrovna, ali je ubedio Dejaniru u suprotno kako bi se osvetio Heraklu. Hil je krenuo da obavesti oca o kobnoj zabuni i o tome da Dejanira nije kriva. Kako je razjasnio situaciju, obojica su se zaputila ka njoj. Kada su stigli u grad, saznali su da se ona ubila jer je osetila krivicu zbog Heraklove patnje. Tada je Herakle zamolio sina da ga ubije i skrati njegove patnje, ali on to nije mogao da učini i jedino što je mogao je da ispuni drugu očevu želju, a ona je bila da se ožen Jolu. Kada se Heraklo rastao od ovozemaljskog života, Hil se nastanio u Tirintu i tamo je srećno živeo sa svojom suprugom sve dok ga Euristej nije ponovo proterao. Hil je pronašao svoje novo utočište u Atini i tamo je dočekao da oseti zadovoljstvo za sve nedeće koje je njemu i njegovom ocu zadao Euristej, jer je bio svedokom njegove sramne smrti.[3] Zapravo, kada su Heraklidi napali njega i njegove sinove, sve su ih pobili, a Euristeja je u pokušaju bega iz Atine sustigao Hil i odsekao mu glavu, koju je poslao Alkmeni.[4]

Heraklovi potomci, Heraklidi, su pre sukoba sa Euristejem nastanili Maraton, a kasnije su krenuli na Peloponez. Međutim, pogrešno su protumačili proročanstvo i pohod je propao. Tom prilikom, Tegeačanin Ehem je ubio Hila u dvoboju.[2] Naime, kada je Hil pitao proročište u Delfima kada da krenu u pohod, odgovoreno mu je da „sačeka treću berbu“. On je to protumačio da je trebalo da sačeka tri godine i to je i učinio.[5] Hilov sin je bio Kleodaj, a kćerka Evehma, koje je imao sa Jolom.[1]

Drugi likovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology}- Greek Mythology Link: Dictionary; Hylactor to Isander
  2. ^ а б в Цермановић-Кузмановић, А. & Срејовић, Д. 1992. Лексикон религија и митова. Савремена администрација. Београд.
  3. ^ Замаровски 1985, стр. 146
  4. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: HERACLIDES; Death of Eurystheus
  5. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: HERACLIDES; First attempt
  6. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: TROJANS, Приступљено 29. 4. 2013.
  7. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: ACHAEANS Архивирано на сајту Wayback Machine (19. мај 2011), Приступљено 29. 4. 2013.
  8. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: Croesus; -{Vengeance in the fifth generation

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Zamarovski, Vojteh (1985). Junaci antičkih mitova: Leksikon grčke i rimske mitologije. Zagreb.