Hinkali
Vrsta jela | glavno jelo |
---|---|
Regije ili država | Gruzija |
Deo nacionalne kuhinje | gruzijska kuhinja |
Glavni sastojci | teletina, jagnjetina, svinjetina |
Mediji: Hinkali |
Hinkali (gruz. ხინკალი), ovo su gruzijske knedle,[1][2] koje su nastale u gruzijskim planinskim oblastima Pšavi, Miuleti i Hevsureti.[3] Razne vrste hinkali su se odatle proširile u različite delovima Kavkaza.[4] Punjenje hinkali varira u zavisnosti od područja. Originalni recept, hevsuruli, sastojao se samo od iseckanog mesa (jagnjetine ili govedine pomješane sa svinjetinom), crnog luka, paprike, soli i kumina. Međutim, savremeni recept koji se uglavnom koristi u gruzijskih gradovima, kalakuri, koristi bilje kao što su peršun i korijander. U muslimanskim oblastima se koristi gotovo isključivo govedina i ovčetina. Pečurke, krompir, ili sir se može koristiti umesto mesa.
Hinkali jedu sam, ili sa tucanim crnim biberom. Mesno punjenje je sirovo, kada hinkali se umota, tako da kada se kuha sokovi od mesa ostaju unutar knedle. Da bi hinkali bili sočniji obično se dodaje topla voda ili supa u mljeveno meso. Hinkali, se po pravilu jede tako što se prvo isisa sok kada se prvi put zagrize, kako ne bi došlo kasnije do prskanja. Vrh, gdje se nabori spajaju, je žilav i nije namjenjen da se jede nego se vrati u tanjir kako bi oni koji jedu mogli da vide koliko su pojeli. U Gruziji, ovaj vrh se zove kudi (gruz. ქუდი — „šešir”) ili kuh (gruz. კუჭი — „stomak”).
Postoji široko rasprostranjen način ponašanja u Gruziji i on govori da se ove knedle jedu rukama; korišćenje pribora za jelo, kao što je viljuška, ne smatra se pristojnim.
Gradovi Dušeti, Pasanauri i Mcheta su posebno poznati po svojim hinkalama.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ The World Cookbook for Students, Volume 1 by Jeanne Jacob, Michael Ashkenazi
- ^ The Georgian Feast: The Vibrant Culture and Savory Food of the Republic of Georgia by Darra Goldstein
- ^ Georgia: in the Mountains of Poetry by Peter Nasmyth, 2006
- ^ Armenian food: fact, fiction & folklore by Irina Petrosian, David Underwood, 2006