Pređi na sadržaj

Hokej na travi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Velika Britanija protiv Argentine, hokej na travi.

Hokej na travi je ekipni sport sa loptom. Igraju ga dve ekipe sa po 11 igrača (10 i golman).[1] Igra se može igrati na prirodnom travnjaku, veštačkom travnjaku ili sintetičkom polju, kao i na unutrašnjim popločanim površinama. Igrači obično koriste štapove napravljene od drveta, ugljeničnih vlakana, staklenih vlakana ili kombinacije ugljenih vlakana i stakloplastike u različitim razmerama (s tim što su štapovi sa više karbonskih vlakana skuplji i manje skloni lomljenju) za udaranje okrugle, tvrde, plastične hokejska lopte. Dužina hokejaškog štapa je bazirana na individualnoj visini igrača, vrh štapa obično dolazi do kuka igrača, viši igrači obično imaju duže štapove.[2] Štapovi imaju okruglu stranu i ravnu stranu. Dozvoljeno je koristiti samo ravno lice štapa, ako se koristi druga strana, to rezultira prekršajem. Golmani često imaju različitu vrstu štapa, ali mogu da koriste i običan štap za hokej na terenu. Specifični golmanski štapovi imaju još jedno zakrivljenje na kraju štapa, da bi im se obezbedila veća površina da sačuvaju loptu. Uniforma se sastoji od kostobrana, cipela, šortsa ili suknje, štitnika za zube i majice.

Danas, igra je globalno zastupljena, uglavnom u delovima Zapadne Evrope, Južne Azije, Južne Afrike, Australije, Novog Zelanda, Argentine i delovima Sjedinjenih Država (pre svega Nova Engleska i srednjoatlantske države).[3][4]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Hokej na travi se smatra jednim od najstarijih sportova. Tragovi ovog sporta mogu se naći još pre 2500 godina u Kini, Egiptu, Pakistanu i Persiji. Ipak, hokej na travi u modernom obliku kakvog ga danas znamo, potiče iz Engleske. U Londonu je 1861. godine registrovano postojanje muškog hokej kluba Blekhit (Blackheat), već 1886. godine osnovano je Londonsko hokejaško udruženje. Englezi su ovaj sport doneli u Indiju, gde je brzo stekao veliku popularnost, tako da su se prve međunarodne utakmice igrale već od 1895. godine. Do 1928. godine hokej na travi je postao u Indiji nacionalni sport, pa je te iste godine na svom nastupu na Olimpijskim igrama Indija osvojila zlatnu medalju i dugi niz godina zadržala dominaciju na međunarodnim nastupima.[5] Od 1971. godine održava se Svetski kup u hokeju na travi. Žene su se bavile ovim sportom već krajem 19. veka, ali tek od 1974. godine se održavaju takmičenja u ovom sportu u ženskoj konkurenciji u svetskom kupu, a na Olimpijskim igrama od 1980. godine.

Igralište[uredi | uredi izvor]

Teren

Oznake i dimenzije[uredi | uredi izvor]

Dva tima od po 11 igrača, igraju na terenu veličine: 91 m dužine i 55 m širine. Palica kojom se lopta udara je dužine oko 1 m, a teška je od 340 do 790 grama.

Igralište je podeljeno na dva jednaka dela. Podela je napravljena popreko, tako da je svaka polovina duga 40,7 metara. Ta središnja linija je puna linija.

Svaka polovina igrališta je opet podeljena na pola, na 22,9 metara i označena je punom linijom. Ta linija se naziva „linija 25 jardi“.

Cilj je postići pogodak, pogodak je postignut kada se progura loptica, obima 23 cm kroz gol, koji je sledećih dimenzija: visina 2,14 metara, a širina 3,66 metara.

Golovi se nalaze na suprotnim krajevima igrališta, na sredini kraće stranice igrališta.

Oko gola su ucrtana dva polukruga, a unutrašnji polukrug je označen punom linijom. Poluprečnik je 14,63 metara od stativa (ne sredine gola), i naziva se šutački polukrug (poznat i kao „D“ — jer podsjeća na latinično D — i „luk“). Spoljašnji polukrug je 5 jardi (4,572 metara) duži od unutrašnjeg polukruga, i označen je isprekidanom linijom.

Tačka kaznenog udarca se nalazi 6,4 metara od gola.

Na kraćim stranicama igrališta, 5 jardi od gola, sa svake strane se nalazi oznaka za kazneni udarac iz kornera za ekipu koja je u fazi odbrane, a 10 jardi sa svake strane od gola se nalazi oznaka za kazneni udarac iz kornera za ekipu koja je u fazi napada.

Na dužim stranicama igrališta, 5 jardi od kraja igrališta, na svakoj polovini se nalazi oznaka za dugi udarac iz ugla za ekipu koja je u fazi napada.[6]

Podloga[uredi | uredi izvor]

Tradicionalno se igralo na travnatim igralištima, po čemu je i ova vrsta hokeja dobila ime, kasnije se sve više prelazilo na veštačke površine, odnosno na veštačke travnjake. Od 1970ih, davala se prednost igralištima sa veštačkim travnjacima „napravljenim na pesku“, jer su strahovito ubrzavali igru. Zadnjih godina se više daje prednost igralištima čiji su veštački travnjaci „napravljeni na vodi“, jer omogućavaju još brži prenos lopte nego „peščani“ veštački travnjaci. Zatim, tu su i sigurnosni razlozi: „vodeni“ su manje abrazivni i zbog toga se smanjio stepen povređivanja igrača. Ipak, FIH preporučuje upotrebu novih, kombinovanih vrsta podloga koje zahtevaju manje navodnjavanje, čime se smanjuje negativni ekološki učinak čisto „vodenih“ podloga koje zahtevaju velike količine vode.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „HOKEJ NA TRAVI PRAVILA”. www.sportilus.com. Pristupljeno 22. 12. 2019. 
  2. ^ „How to Choose a Stick”. Longstreth.com. Arhivirano iz originala 14. 7. 2016. g. Pristupljeno 15. 7. 2016. 
  3. ^ Eisen, Matt (12. 10. 2006). „In America, field hockey still toils in obscurity”. Yale Daily News. Pristupljeno 4. 2. 2017. „The American game is regionally centered. The most intense support and popularity extends from Massachusetts down the Eastern seaboard to Virginia and pretty much stops there. The best programs tend to be in Pennsylvania and New Jersey, though states like Maryland and Delaware are slowing growing field hockey prowess. 
  4. ^ Fischer-Baum, Reuben (8. 11. 2012). „Field Hockey America Vs. Rodeo America: Mapping The Faultlines Of America's Regional Sports”. Deadspin. Pristupljeno 4. 2. 2017. 
  5. ^ „Hokej na travi”. Olimpijski komitet Srbije. Pristupljeno 22. 1. 2020. 
  6. ^ „Hockey Field Construction”. Artificial Grass Manufacturer. Arhivirano iz originala 15. 7. 2018. g. Pristupljeno 22. 1. 2020. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]