Холандски брест

Holandski brest
	Holandski brest pored kanala u Amsterdamu
Naučna klasifikacija
Carstvo:	Plantae
Divizija:	Magnoliophyta
Klasa:	Magnoliopsida
Red:	Rosales
Porodica:	Ulmaceae
Rod:	Ulmus
Binomno ime
	Ulmus x hollandica; Miller

Holandski brest (Ulmus x hollandica Miller, 1768). Ovim imenom obuhvaćen je jedan ili više hibrida između brdskog i poljskih brestova, potomstvo nastalo povratnim ukrštanjem kao i međusobnim ukrštanjem hibrida. Prema Melville-u U. x hollandica je trostruki hibrid U. glabra x carpinifolia x plotii^[1], dok Fontaine daje dve pretpostavke: U. carpinifolia x glabra ili U. carpinifolia x plotii^[2]. Sinonim je i U. dippelana Schneider (1904).

Opis vrste[uredi | uredi izvor]

Visoko drvo sa otvorenom krunom, kratkim deblom, i visećim granama po obodu. Dostiže visinu od 35-40 m, a prsni prečnik i do 2 m. Bean navodi da je u Kew Gardens u Londonu do 1910. bilo jedno stablo staro 150 godina, visoko 37 m i 4,7 m u prečniku. Habitus varijabilan zavisno od klona. Mlade grančice uglavnom gole ili neznatno dlakave. Kora duboko izbrazdana.

List jajastoeliptičan do širokoeliptičan, 8-12 cm dug, kratko zašiljen, u osnovi asimetričan (kod kultivara 'Vegeta' liska ne počinje od drške već od bočnog nerva), polovina srcasta u osnovi počinje niže na dršci, a ona sa klinastom osnovom više. List s lica go, a sa naličja jače dlakav, uglavnom u pazusima bočnih nerava, dvostruko testerast; sa 12-14 pari nerava. Peteljka 6-10 mm.

Cvetovi u sedećim glavičastim cvastima. Cvet najčešće sa četvororežnjevitim perigonom i sa 4 prašnika.

Plod širokoobjajast, 2-2,5 cm dug, sa urezom koji skoro dopire do semena ili ga dodiruje^[3].

Kultivari[uredi | uredi izvor]

Postoji najmanje 30 unutarvrsnih kultivara holandskog bresta od kojih je preko pola više nije u kultivaciji zbog holandske bolesti. Važniji kultivari su:

'Belgica' (Kruessmann, 1958)(syn: U. belgica Weston(1775); U. scabra var. belgica Bailey (1902); U. belgica Burgsd.; U. latifolia Poederle; U. batavina K. Koch.; U. campestris var. latifolia Gillekens (1891); U. hollandica belgica (Burgsd.) Rehd.)

Kultivar poreklom iz Belgije, nastao oko 1694. godine. Drvo visoko do 40 m, pravog stabla i široke krune u starosti, po habitusu sličnije brdskom nego poljskim brestovima, ali mladi izbojci su vitkiji i do jeseni ogole. Listovi su uži i grublje testerasti, sa produženim vrhom, dugi 10-15 cm i 5-6 cm široki, sa lica tamnozeleni, a sa naličja meko dlakavi, sa 14-18 pari bočnih nerava, pri osnovi veoma zaobljeni. Lisna drška oko 6 mm. Plodovi eliptični, 2-2,5 cm dugi, seme bliže vrhu krioca.

'Wredei' (Kruessmann, 1958)(syn: U. dampieri var. Wredei Juhlke (1877); U. Wreedi aurea Leach (1893); U. 'Dampieri Aurea') Klon sa uskopiramidalnom krunom, gusto raspoređenim zlatnožutim (zlatni brest), širokoovalnim listovima koji su dvostroko testerasti, sa duboko usečenim zupcimana i kratkim peteljkama. često ga opisuju kao varijetet klona 'Dampieri'. Nastao je 1875. u arboretumu Alt-Geltow, blizu Potsdama - Nemačka. Ima pretpostavki da je u pitanju himera jer ponekad razvija zelene grane identične sa U. x hollandica 'Dampieri'^[4].

'Elegantissima' Prema Beanu (1980), ovaj hibrid izdvojen je i opisan kao posebna vrsta u Flora of Leicestershire and Rutland Ulmus x elegantissima Horwood (1933), a Melville je smatra prirodnim hibridom između U. plotii i U. glabra. Javlja se dosta često u dolini Trent južno od Hartfordšira i Eseksa. Veoma je varijabilna sa najrazličitijim kombinacijama različitih roditeljskih osobina.

'Jacqueline Hillier' je kultivar koji pripada ovoj hibridnoj vrsti, a pronađen je u jednom vrtu u Midlandsu, gde su ga otkrili i dali mu ime gospoda Hillier 1967. godine. Kultivar je žbunast, 3-4 m visok, sa veoma gustom krošnjom i malim rapavim listovima, 2-3 cm dugim, grubo dvostruko testerastim, na smeđim somotasto dlakavim grančicama.

Ostali kultivari

'Alba'
'Angustifolia'
'Balder'
'Bea Schwarz'
'Blandford'

'Cinerea'
'Dauvessei'
'Daveyi'
'Dumont'
'Eleganto-Variegata'

'Fjerrestad'
'Freja'
'Fulva'
'Gaujardii'
'Groeneveld'

'Haarlemensis'
'Hillieri'
'Hollandica'
'Loke'
'Major'

'Macrophylla Aurea'
'Microphylla'
'Modiolina'
'Muscaviensis'
'Odin'

'Pioneer'
'Purpurascens'
'Serpentina'
'Smithii '
'Superba'

'Tricolor'
'Vegeta'
'Virens'
'Viscosa'
'Ypreau'

Reference[uredi | uredi izvor]

^ Bean, W. J. (1980): Trees & Shrubs hardy in the British Isles. 8. edition revised. Vol. IV
^ Fontaine,F.J. (1968): Ulmus. Dendroflora 5:37-55
^ Grbić, M. (1992): Unapređenje rasadničke proizvodnje nekih brestova (Ulmus L.) autovegetativnim metodama razmnožavanja. Doktorska disertacija, Šumarski fakultet Beograd.
^ Green P. S. (1964): Registration of Cultivar Names in Ulmus. Arnoldia 24 (6-8): 41-80

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

[1] Bean, W. J. (1980): Trees & Shrubs hardy in the British Isles. 8. edition revised. Vol. IV

[2] Fontaine,F.J. (1968): Ulmus. Dendroflora 5:37-55

[mikaggg-3] Grbić, M. (1992): Unapređenje rasadničke proizvodnje nekih brestova (Ulmus L.) autovegetativnim metodama razmnožavanja. Doktorska disertacija, Šumarski fakultet Beograd.

[4] Green P. S. (1964): Registration of Cultivar Names in Ulmus. Arnoldia 24 (6-8): 41-80

[1]

[2]

[3]

[4]