Pređi na sadržaj

Horoidni pleksus

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Horoidni pleksus
Anatomska disekcija.
Koronalni presek lateralne i treće komore.
Detalji
Identifikatori
LatinskiPlexus choroideus
MeSHD002831
NeuroNames1377
TAA14.1.09.279
A14.1.01.307
A14.1.01.306
A14.1.01.304
A14.1.05.715
FMA61934
Anatomska terminologija

Horoidni pleksus, ili plica choroidea, je pleksus ćelija koje nastaju iz svake od moždanih komora.[1] Horoidni pleksus proizvodi većinu cerebrospinalne tečnosti (CST) centralnog nervnog sistema.[2] CST se proizvodi i luči u regionima horoidnog pleksusa.[3] Horoidni pleksus se sastoji od modifikovanih ependimalnih ćelija koje okružuju jezgro kapilara i labavog vezivnog tkiva.[3]

Struktura[uredi | uredi izvor]

Horoidni pleksus se nalazi u ventrikularnom sistemu. Horoidni pleksus se nalazi na određenim lokacijama u obe lateralne komore, kao i u trećoj komori i četvrtoj komori mozga. Horoidni plexus se nalazi unutar meninga, membranskih obloga koje pokrivaju i štite centralni nervni sistem. Kod čoveka, meninga je sastavljena od tri sloja poznatog kao tvrda opna, paučinasta opna i meka opna. Horoidni pleksus se može naći u najsitnijem sloju meninga, mekoj opni.

Horoidni pleksus sastoji se od krvnih sudova i specijalizovanog epitelnog tkiva zvanog ependyma. Ependimske ćelije sadrže projekcije slične kosi nazvane cilija i formiraju sloj tkiva koji okružuje horoidni pleksus. Cilije koje se nalaze između mikrovila su odgovorne za pokretanje cerebrospinalne tečnosti.

Ependimske ćelije takođe postavljaju cerebralne ventrikle i centralni kanal kičmene moždine. Ependimske ćelije su vrsta ćelija nervnog tkiva naziva neuroglija koja pomaže u proizvodnji cerebrospinalne tečnosti.

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Horoidni pleksus reguliše proizvodnju i sastav cerebrospinalne tečnosti (CST), koja obezbeđuje zaštitu za mozak.[2] CST deluje kao medijum za sistem glimfatičke filtracije koji olakšava uklanjanje metaboličkog otpada iz mozga i razmenu biomolekula i ksenobiotika iz mozga.[4] Na ovaj način horoidni pleksus ima veoma važnu ulogu u održavanju delikatnog vanćelijskog okruženja koje je potrebno mozgu za optimalno funkcionisanje.

Horoidni pleksus je takođe glavni izvor sekrecije transferina koji igra ulogu u homeostazi gvožđa u mozgu.[5]

Klinički značaj[uredi | uredi izvor]

Tokom razvoja fetusa mogu se formirati neke ciste horoidnog pleksusa. Ove ciste ispunjene tečnošću mogu se otkriti detaljnim ultrazvukom u drugom tromesečju. Nalaz je relativno čest, sa prevalencijom od ~1%. Ciste horoidnog pleksusa su obično izolovan nalaz.[6] Ciste obično nestaju kasnije tokom trudnoće i obično su bezopasne. Oni nemaju uticaja na razvoj odojčadi i ranog detinjstva.[7]

Ciste predstavljaju rizik od fetalne aneuploidije od 1%.[8] Rizik od aneuploidije se povećava na 10,5-12% ako se uoče drugi faktori rizika ili ultrazvučni nalazi. Veličina, lokacija, nestanak ili napredovanje, kao i da li se ciste nalaze sa obe strane ili ne, ne utiču na rizik od aneuploidije. Oko 44-50% slučajeva Edvardsovog sindroma (trizomija 18) imaće ciste horoidnog pleksusa, kao i 1,4% slučajeva Daunovog sindroma (trizomija 21). ~75% abnormalnih kariotipova povezanih sa cistama horoidnog pleksusa su trizomija 18, dok je ostatak trizomija 21.[6]

Ostalo[uredi | uredi izvor]

Postoje tri stepena tipa tumora horoidnog pleksusa koji uglavnom pogađaju malu decu. Ove vrste raka su retke.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Sadler, T. W. (2010). Langman's medical embryology. Jan Langman (11th izd.). Philadelphia: Lippincott William & Wilkins. ISBN 978-0-7817-9069-7. OCLC 227928523. 
  2. ^ a b Damkier, Helle H.; Brown, Peter D.; Praetorius, Jeppe (2013). „Cerebrospinal Fluid Secretion by the Choroid Plexus”. Physiological Reviews (na jeziku: engleski). 93 (4): 1847—1892. ISSN 0031-9333. PMID 24137023. S2CID 11473603. doi:10.1152/physrev.00004.2013. 
  3. ^ a b Lun, Melody P.; Monuki, Edwin S.; Lehtinen, Maria K. (2015). „Development and functions of the choroid plexus–cerebrospinal fluid system”. Nature Reviews. Neuroscience. 16 (8): 445—457. ISSN 1471-003X. PMC 4629451Slobodan pristup. PMID 26174708. doi:10.1038/nrn3921. 
  4. ^ Plog, Benjamin A.; Nedergaard, Maiken (2018-01-24). „The glymphatic system in CNS health and disease: past, present and future”. Annual Review of Pathology. 13: 379—394. ISSN 1553-4006. PMC 5803388Slobodan pristup. PMID 29195051. doi:10.1146/annurev-pathol-051217-111018. 
  5. ^ Aschner, Michael; Aschner, Judy L. (1990). „Manganese transport across the blood-brain barrier: Relationship to iron homeostasis”. Brain Research Bulletin. 24 (6): 857—860. ISSN 0361-9230. PMID 2372703. S2CID 9441118. doi:10.1016/0361-9230(90)90152-p. 
  6. ^ a b Drugan, Arie; Johnson, Mark P.; Evans, Mark I. (2000). „Ultrasound screening for fetal chromosome anomalies”. American Journal of Medical Genetics. 90 (2): 98—107. PMID 10607945. doi:10.1002/(SICI)1096-8628(20000117)90:2<98::AID-AJMG2>3.0.CO;2-H. .
  7. ^ Digiovanni, L.; Quinlan, M.; Verp, M. (1997). „Choroid plexus cysts: Infant and early childhood developmental outcome”. Obstetrics & Gynecology. 90 (2): 191—194. PMID 9241291. S2CID 40130437. doi:10.1016/S0029-7844(97)00251-2. .
  8. ^ Peleg, D; Yankowitz, J (1998). „Choroid plexus cysts and aneuploidy.”. Journal of Medical Genetics. 35 (7): 554—557. ISSN 0022-2593. PMC 1051365Slobodan pristup. PMID 9678699. doi:10.1136/jmg.35.7.554.