Hrvatin Stjepanić
| Hrvatin Stjepanić | |
|---|---|
| Lični podaci | |
| Datum smrti | pre 1315. |
| Mesto smrti | Banovina Bosna |
| Porodica | |
| Supružnik | nepoznato |
| Potomstvo | Vukoslav Hrvatinić, Vukac Hrvatinić |
| Roditelji | Stjepan Hrvatinić nepoznato |
| Dinastija | Hrvatinići |
| knez Donjih Krajeva | |
| Period | 1301 – pre 1315. |
| Prethodnik | Stjepan Hrvatinić |
| Naslednik | Vukoslav Hrvatinić Pavle Hrvatinić Vukac Hrvatinić |
 | |
Hrvatin Stjepanić (umro pre 1315) je bio knez Donjih Krajeva. Rodonačelnik je velikaškog roda Hrvatinića. Prestonica Hrvatina Stjepanića bio je Ključ.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Najstariji poznati pripadnik porodice Hrvatinića je Stjepan Hrvatinić po kome je rod najpre nosio naziv „Stjepanići"[1]. Stjepan je imao sina Hrvatina. Godina rođenja Hrvatina nije poznata. Rođen je u drugoj polovini 13. veka da bi, prilikom očeve smrti 1301. godine, bio već u zreloj dobi. Njegov otac je verovatno knez koji je vladao Donjim Krajevima tokom vladavine bosanskog bana Mateje Ninoslava i ugarskog kralja Bele IV, sina Andrije Arpada. U jednoj povelji iz 1299. godine Hrvatin, njegova braća i sinovi, javljaju se kao srodnici porodice Šubić odnosno Pavla Šubića i njegovog brata Mladena. Verovatno je postojala neka ženidbena veza između Šubića i Hrvatinića[2]. U Ugarskoj se nakon smrti Ladislava IV Kumanca vodi borba oko krune između Andrije III Mlečanina (iz dinastije Arpad) i Karla Martela (iz dinastije Anžujaca). Karlo Martel je imao sina, Karla Roberta, koji je posle očeve smrti (1295) nastavio borbu za presto[3]. Hrvatin staje na stranu Anžujaca zbog čega mu je 14. jula 1299. godine Karlo II Napuljski, deda Karla Roberta, izdao povelju kojom mu je potvrdio upravu nad Donjim Krajevima. Ova odluka Karla Napuljskog podstaknuta je i dobrim odnosima koji su vladali između Hrvatina Stjepanića i Pavla Šubića[2]. Hrvatinići su kao vazali Šubića upravljali svojim teritorijama. U povelji se Hrvatin pominje sa titulom „kneza". Međutim, mir nije ustanovljen jer je Andrija Mlečanin sa severa, iz Slavonije, vršio upade na neprijateljsku teritoriju upravo preko Donjih Krajeva te je tako ugrožavao mir Stjepanu i njegovim sinovima. Bosanski ban Stefan Kotromanić nije predstavljao pretnju po Hrvatina. Pravi vladar Bosne bio je Pavle Šubić koji od 1299. godine nosi i titulu „gospodara" dok njegov mlađi brat Mladen nosi bansku titulu uporedo sa Kotromanićem. Između Kotromanića i Mladena Šubića je 1301. godine vođena bitka čiji ishod nije poznat. Najverovatnije Mladen odnosi pobedu jer iste godine pokreće pravi krstaški rat protiv bosanskih jeretika (bogumila)[4]. Hrvatina je kao de inferioribus Bosne comes je Pavle kao svog vazala potvrdio za kneza Donjih Krajeva poveljom u Skradinu od 2. februara 1301. godine[5]. Obećao mu je mir, sigurnost i zaštitu od neprijatelja u zamenu za vernu službu[6]. Hrvatin Stjepanić je bio pristalica crkve bosanske. Između Hrvatina i Mladena moralo je doći do sukoba. Mladen otima Hrvatinu neke teritorije Donjih Krajeva. Hrvatinići su se za pomoć obratili Pavlu, glavi porodice, te je 30. marta 1304. godine došlo do izmirenja u jednom splitskom franjevačkom manastiru. Poveljom koja je tom prilikom doneta Hrvatinu i njegovoj braći Pavle garantuje da Mladen i ostali Šubići neće napadati teritoriju Donjih Krajeva. Mladen je ubijen već u jesen iste godine u sukobu sa bosanskim jereticima[4]. Moguće da je Hrvatin imao udela u organizovanju ubistva. Pavle je provalio u Bosnu i na banski presto postavio svog sina Mladena II[7]. Hrvatinu je poveljom od 21. februara 1305. godine Pavle potvrdio prava koja je stekao poveljom iz prethodne godine. Hrvatinova braća se ne pominju u ovoj povelji[6]. Hrvatinići se u narednom periodu ne pojavljuju u istorijskim izvorima. Tek nakon smrti Pavla Šubića (jun 1312) i neuspeha bana Mladena II pod Skadrom saznajemo o ovoj porodici. Ona je tada ponovo stala na stranu protivnika Mladena II. Protiv Mladena je ustao i srpski kralj Stefan Milutin. Naime, u Srbiji je 1311. godine okončan desetogodišnji građanski rat između Milutina i njegovog brata, sremskog kralja Dragutina. Braća već sledeće, 1312. godine, zajedno učestvuju u pohodu protiv Mladena II Šubića. O tome nam je podatke ostavio arhiepiskop Danilo u svom delu „Žitija kraljeva i arhiepiskopa srpskih". Međutim, tok ovog rata nije poznat[8]. Otprilike u isto vreme kada i Pavle, umire i glava porodice Hrvatinića, Hrvatin Stjepanić[9]. Nije poznata godina njegove smrti, ali je umro svakako pre 1315. godine kada se pominje kao pokojni.
Pouzdano se zna da je Hrvatin držao Ključ u župi Banici po kome je, kao svojoj prestonici, dobio nadimak „Ključki", kako ga u poveljama izdatim njegovom sinu Vukoslavu naziva bosanski ban Stefan II Kotromanić. Prema nepotpunom natpisu pronađenom u selu Osretku kod Kulaša, Hrvatin Stjepanić je imao svoga pisara, dijaka kneza Hrvatina[5].
Porodica[uredi | uredi izvor]
Hrvatin Stjepanić je imao trojicu sinova:
- Vukoslav Hrvatinić, vladao Mrenskom župom iz grada Ključa.
- Pavle Hrvatinić, vladao Zemljičkom župom.
- Vukac Hrvatinić, baštinik Vrbanjske župe sa gradom Kotorom. Otac je Hrvoja Vukčića Hrvatinića.
Sinovi Hrvatina Stjepanića kasnije priznaju Stefana II Kotromanića za bana Bosne i sizerena što im je omogućilo da se održe na svojim teritorijama. Međutim, u prvoj polovini 14. veka uticaj Hrvatinića opada.
Potomstvo[uredi | uredi izvor]
| 4. Vlatko | ||||||||||||||||
| 2. Vukoslav Hrvatinić | ||||||||||||||||
| 5. Pavle | ||||||||||||||||
| 1. Hrvatin Stjepanić | ||||||||||||||||
| 12. Balša Hercegović Hrvatinić | ||||||||||||||||
| 6. Hrvoje Vukčić Hrvatinić | ||||||||||||||||
| 3. Vukac Hrvatinić | ||||||||||||||||
| 7. Vojislav Vukčić Hrvatinić | ||||||||||||||||
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Šišić 1902, str. 6–7
- ^ a b Šišić 1902, str. 7
- ^ ISN 1999, str. 448–9
- ^ a b ISN 1999, str. 449
- ^ a b Hrvatski biografski leksikon
- ^ a b Šišić 1902, str. 8
- ^ Vojna enciklopedija 9 (1972). str. 634.
- ^ ISN 1999, str. 455.
- ^ Šišić 1902, str. 9.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- Ferdo Šišić; Vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić i njegovo doba (1350—1416), Matica hrvatska, Zagreb (1902)
- Istorija srpskog naroda 1, grupa autora, SKZ, Beograd (1999)
- Vojna enciklopedija, tom 9, 2. izdanje, Beograd (1971)
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]