Hrvatskoslovenski jezik

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Hrvatskoslovenski jezik ili hrvatska verzija staroslavenskog jezika napisana je u uglastoj glagoljici.

Početak hrvatske glagoljske tradicije je datum 18. marta 1248. godine, kada papa Inokentije IV šalje poruku iz Liona biskupu Senjske biskupije (dio zagrebačke nadbiskupije), čime je blagoslovio izvedbu slavenskog bogoslužja u ovoj biskupiji. [1] Teritorijalno širenje hrvatske glagoljske tradicije obuhvaća Istru, Dalmaciju i Liku u unutrašnjosti. [2]

Sigurno je na hrvatsku glagoljsku književnu tradiciju direktno uticala Češka. U sve tri poznate hrvatske glagoljaške breviare spominje se služba ili sjećanje na češkog sveteca Vaclava. Prisustvo Vaclava u breviari je izvesnost za aktivnost hrvatsko-glagoljskog u manastiru Emuski u Pragu za vrijeme Karlo IV, car Svetog rimskog carstva. [3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Izsledvaniя po kirilometodievistika, izd. „Nauka i izkustvo“, Sofiя, 1985, str. 254; Hъrvatskite glagoličeski službi za Kiril i Metodiй ot Krasimir Stančev.
  2. ^ Izsledvaniя po kirilometodievistika, izd. „Nauka i izkustvo“, Sofiя, 1985, str. 6; Vъznikvane, razvoй i sъvremenno sъstoяnie na naučniя interes kъm deloto na Kiril i Metodiй ot Tanя Laleva.
  3. ^ Izsledvaniя po kirilometodievistika, izd. „Nauka i izkustvo“, Sofiя, 1985, str. 256; Hъrvatskite glagoličeski službi za Kiril i Metodiй ot Krasimir Stančev.