Hronologija Aprilskog rata 8. april 1941.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
8. april 1941.
Deo Aprilskog rata (Drugi svetski rat)

Pravci nastupanja nemačkih snaga tokom Aprilskog rata.
Vreme8. april 1941.
Mesto
Ishod Prodor Nemaca u Srbiju iz Bugarske, dalje napredovanje u Sloveniji i Makedoniji
Teritorijalne
promene
osvojen Pirot, Prilep i Veles na jugu, osvojen Maribor i Virovitica na severu

8. april 1941. je bio treći dan Aprilskog rata, sukoba između sila Osovine i Kraljevine Jugoslavije u Drugom svetskom ratu.

Tok operacija[uredi | uredi izvor]

Srbija[uredi | uredi izvor]

Na frontu 5. armije[uredi | uredi izvor]

Nemačka prva oklopna grupa (3 divizije) prešla je u napad iz Bugarske u 5 sati i 30 minuta: Toplička divizija nije izdržala napad i uz teške gubitke povlačila se pred 11. oklopnom divizijom koja je zauzela Pirot. Nemačka 294. pešadijska divizija i 4. brdska divizija posle teških borbi zauzele su utvrđene položaje severno od druma Caribrod-Pirot, zarobivši veći deo Topličke divizije i prinudivši ostatke da se povuku prema Svrljigu.

Zbog izuzetno lošeg stanja na frontu, komandant jugoslovenske 5. armije naredio je da se u noći 8. aprila, 5. armija povuče na levu obalu Južne Morave. Štab 5. armije je pod okriljem noći izmešten iz Niške Banje u Kruševac.[1]

Makedonija[uredi | uredi izvor]

Nemačka 9. oklopna divizija zauzela je Stari Kačanik i Tetovo, a 73. pešadijska divizija zauzela je Prilep, dok se SS motorizovana divizija Adolf Hitler prebacila u Veles. Za to vreme 2. oklopna divizija prodrla je pored Dojranskog jezera u Grčku i zauzela Kilkis. Ostaci jugoslovenske vojske (Bregalnička i Šumadijska divizija) delom su odstupili u Grčku ili prema Bitolju, a delom su zarobljeni.

Kačanik[uredi | uredi izvor]

U klisuri Kačanika, južno od Kumanova, 1. bombarderski puk jugoslovenskog RV napao je kolonu 9. oklopne divizije. 12 jugoslovenskih lakih bombardera Bristol Blenim je poletelo iz Bijeljine i dejstvovalo po nemačkoj oklopnoj diviziji kod Stracina i tada su neprijatelju naneti veliki gubici, koji ga ipak nisu uspeli zaustaviti.
U samoubilačkom napadu na nemačke tenkove poginuli su:

  • pukovnik Ferdo Gradišnik (1899—1941)[2], komandant puka
  • pilot-izviđač poručnik Đorđe Stevanović (1909—1941)[2], komandant 204. eskadrile
  • pilot-narednik Živan Jovanović.[3]

Albanski front[uredi | uredi izvor]

Na frontu prema Albaniji, izuzev Vardarske divizije koja je zbog pada Skoplja i ugroženosti pozadine obustavila napad, jugoslovenska ofanziva se nastavila: Zetska divizija prodrla je drumom Podgorica-Skadar 10 km u dubinu albanske teritorije, Komski odred je prešao Prokletije i prodro u Albaniju gde je zauzeo selo Puku, a Kosovska divizija je širokim frontom izbila na Drim. Zbog brzog prodora nemačkih trupa kod Skopllja, komanda jugoslovenske 3. armije nije uspela da uspostavi vezu sa Vardarskom, Ibarskom i Šumadijskom divizijom.

Slovenija i Hrvatska[uredi | uredi izvor]

Na frontu 4. armije[uredi | uredi izvor]

Na delu fronta koji je držala Slavonska divizija, nemačke snage su u noći 7/8. aprila forsirale reku Dravu i odbacile 393. rezervni puk prema Virovitici, zauzevši pri tom selo Basju. Vojnici 108. pešadijskog puka Slavonske divizije su se pobunili i zajedno sa jedinicama 4. dopunskog puka samovoljno napustili položaj i povukli se ka Bjelovaru gde su preuzeli vlast.[4] Na sektoru Savske divizije preduzet je bezuspešni kontranapad u pravcu Đekenješa. Defetizam koji je zahvatio Slavonsku diviziju, zahvatio je i 36. pešadijski puk Savske divizije iz koga su, do kraja dana, dezertirala dva bataljona. Nemačka 14. oklopna divizija zauzela je Viroviticu.

Na frontu 7. armije[uredi | uredi izvor]

132. pešadijska divizija zauzela je Maribor. Građani Maribora su sa oduševljenjem dočekali nemačke jedinice.[5] Jugoslovenska vojska porušila je sve mostove u Mariboru, a srušen je i most u Ormožu. Italijanska 3. alpska grupa zauzela je Kranjsku Goru.[6] U Ratnom dnevniku nemačke 2. armije, dana 8. aprila 1941.god., prilikom procene snage jugoslovenskih jedinica koje su bile nasuprot 2. armiji, upisano je sledeće: "Neprijateljskim trupama koje se nalaze prema 2. armiji je jako umanjena borbena vrednost zbog prisutnosti velikog broja Hrvata i Slovenaca u jedinicama."[7]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Aprilski rat 1941, Zbornik dokumenata, Knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1987, Prilog br. 1 „Operacijski dnevnik Štaba vrhovne komande Jugoslovenske vojske od 6. do 14. aprila 1941.god." str. 823.
  2. ^ a b Gažević 1974, str. 274 (knjiga 3) harvnb greška: više ciljeva (2×): CITEREFGažević1974 (help)
  3. ^ Bosanac 1964, str. 74–76
  4. ^ Aprilski rat 1941, Zbornik dokumenata, Knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1987, Prilog br. 1 „Operacijski dnevnik Štaba vrhovne komande Jugoslovenske vojske od 6. do 14. aprila 1941.god." str. 826.
  5. ^ Aprilski rat 1941, Zbornik dokumenata, Knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1987, Prilog br. 4 „Ratni dnevnik nemačke 2. armije od 28.marta do 24.aprila 1941.god." str. 919.
  6. ^ Gažević 1974, str. 189 (knjiga 1) harvnb greška: više ciljeva (2×): CITEREFGažević1974 (help)
  7. ^ Aprilski rat 1941, Zbornik dokumenata, Knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1987, Prilog br. 4 „Ratni dnevnik nemačke 2. armije od 28.marta do 24.aprila 1941.god." str. 921.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Gažević, Nikola (1974). Vojna enciklopedija (knjiga 1). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 189. 
  • Bosanac, Mirko (1964). Udar na Jugoslaviju : dvanaest dana aprilskog rata 1941. godine. Beograd: Sedma sila. COBISS.SR 32004871
  • Gažević, Nikola (1974). Vojna enciklopedija (knjiga 3). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 274.