Pređi na sadržaj

Hronologija Narodnooslobodilačke borbe januar 1945.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Partizanska spomenica 1941.
Partizanska spomenica 1941.

Hronološki pregled važnijih događaja vezanih za Narodnooslobodilačku borbu naroda Jugoslavije, koji su se desili tokom januara meseca 1945. godine:


← decembar '44.  · Hronologija Narodnooslobodilačke borbe u 1945. godini  · februar →

1  · 2  · 3  · 4  · 5  · 6  · 7  · 8  · 9  · 10  · 11  · 12  · 15  · 16  · 17  · 18  · 19  · 20  · 21  · 22  · 24  · 25  · 27  · 28  · 30  · 31


1. januar[uredi | uredi izvor]

  • U rejonu Mojkovca jedinice Treće udarne divizije otpočele su dvodnevnu tešku borbu protiv delova nemačke 22 i 181 pešadijske divizije. Neprijatelj se povukao prema Bijelom Polju, pretrpevši velike gubitke u mrtvima i ranjenima. Jedinice NOVJ imale su 7 mrtvih i 18 ranjenih. Zaplenjena je velika količina oružja, municije i druge ratne opreme, kao i 50 kamiona.

2. januar[uredi | uredi izvor]

  • U Novom Sadu, u prisustvu 650 delegata, otpočela Prva pokrajinska konferencija AFŽ Vojvodine. U toku četvorodnevnog rada izabran je Pokrajinski odbor AFŽ-a i postavljeni su zadaci za budući rad.
  • Delovi Četvrte krajiške divizije zauzeli su Vareš. Poginulo je 16 i ranjeno 35 nemačkih vojnika, dok su jedinice NOVJ imale 11 ranjenih. Uništena su 2 oklopna voza i zaplenjena 3 p. mitraljeza, 3 laka bacača, 40 pušaka i 10.000 metaka.

3. januar[uredi | uredi izvor]

  • U Sremu delovi nemačkog 34. armijskog korpusa napali položaje 21. srpske divizije, zauzeli selo Nijemce, kod Šida, odbacili 21. diviziju na levu obalu reke Bosuta i izbili na liniju selo Komletinci-Orolik-Borak. Gubici neprijatelja: više stotina izbačenih iz stroja, a 21. srpske divizije: 182 mrtva i 308 ranjenih.


4. januar[uredi | uredi izvor]

5. januar[uredi | uredi izvor]

  • U Novom Sadu, po naređenju Štaba vazduhoplovstva NOVJ formirani štabovi 11. vazduhoplovne (lovačke) divizije i 42. vazduhoplovne (jurišne) divizije.

6. januar[uredi | uredi izvor]

  • Vrhovni komandant NOV i POJ maršal Josip Broz Tito i šef britanske Vojne misije general Ficroj Meklin potpisali Ugovor o uspostavljanju vazduhoplovne baze u okolini Zadra za potrebe savezničkog vazduhoplovstva, a u cilju pomoći NOV i POJ.
  • U Skoplju, od 6. do 8. januara, u prisustvu preko 1.000 delegata, održan Drugi kongres Narodnooslobodilačkog omladinskog saveza Makedonije (mkd. Народноослободителната Младински сојуз на Македонија - НОМСМ).[1]

7. januar[uredi | uredi izvor]

8. januar[uredi | uredi izvor]


9. januar[uredi | uredi izvor]

10. januar[uredi | uredi izvor]

  • U Kranju, u hotelu „Evropa“, gde se nalazio centar Gestapoa, pomoćnik načelnika obaveštajnog centra Kokrškog partizanskog odreda podmetnuo paklenu mašinu. Od eksplozije je poginulo 12 gestapovaca, policajaca i oficira (među njima 5 viših oficira), teško ranjeno njih 17 (od kojih je 15 umrlo u bolnici) i više njih lakše povredeno.
  • Posle trodnevnih borbi protiv zaštitnica nemačkog 21. armijskog korpusa jedinice 37. sandžačke divizije oslobodile Prijepolje. Neprijatelj je imao preko 100 vojnika izbačenih iz stroja, a jedinice 37. divizije - 5 mrtvih i 20 ranjenih.

11. januar[uredi | uredi izvor]

  • Kralj Petar II Karađorđević održao sastanak sa predstavnicima političkih stranaka u emigraciji na kome je ispitivana mogućnost stvaranja nove Vlade, nakon čega je izdat Proglas o odbacivanju Beogradskog sporazuma od 2. novembra 1944. godine. Odbijanje prihvatanja sporazuma, od strane komunističkih vlati u zemlji je bilo okarakterisano kao „dvorski puč”, nakon čega su širom zemlje bile organizovane demonstracije protiv kraljeve odluke.[2][3]

12. januar[uredi | uredi izvor]

14. januar[uredi | uredi izvor]

  • U Beogradu osnovano „Društvo za kulturnu saradnju Jugoslavija-SSSR“ i izabran Akcioni odbor sa zadatkom da radi na organizovanju i jačanju organizacije, koja je nastala na temeljima organizacije „Društvo prijatelja SSSR“, koja je ilegalno delovalo u vreme Kraljevine Jugoslavije. Zadatak Društva bio je povezivanje jugoslovenskih i sovjetskih umetnika, kao i organizacija gostovanja sovjetskih umetnika i drugih intelektualaca u Jugoslaviji, kao i jugoslovenskih u Sovjetskom Savezu. Do kraja 1946. Društvo je brojalo preko 15.000 članova, imalo 80 lokalnih odbora i izdavalo časopis Jugoslavija-SSSR. Među 59 osnivača Društva, nalazili su se poznati intelektualci, komunisti i rusofili — Antun Augustinčić, Isidora Sekulić, Lojze Dolinar, dr Ivan Ribar, dr Siniša Stanković, Sreten Stojanović, dr Pavle Savić, Milovan Đilas, Rodoljub Čolaković, Radovan Zogović, Marko Ristić, dr Vladislav Ribnikar, Oskar Danon, Rato Dugonjić, Boris Ziherl, Jara Ribnikar, Moša Pijade i dr. Nakon donošenja Rezolucije Informbiroa i izbijanja političkog sukoba između Jugoslavije i Sovjetskog Saveza, aktivnost Društvo je tokom 1948. naglo smanjena, a polovinom naredne godine Društvo je prestalo da postoji.[4]


15. januar[uredi | uredi izvor]

16. januar[uredi | uredi izvor]

17. januar[uredi | uredi izvor]

  • Na Sremskom frontu nemački 34. armijski korpus otpočeo napade na jedinice Prve armije NOVJ s ciljem da skrati i stabilizuje front. Posle dvodnevnih borbi Prva armija NOVJ je uvodeći u borbu i jedinice drugog ešelona, sprečila dalji prodor neprijatelja, koji je zauzeo selo Tovarnik i Šid. Potom, je Prva armija, ojačana i Drugom proleterskom divizijom, 19. januara prešla u protivudar, oslobodila Šid i prinudila neprijatelja da se povuče na liniju selo Mohovo-Ilinci-Batrovci-leva obala reke Bosuta do sela Lipovca. Na ovoj liniji front je konačno stabilizovan, a obe su strane prešle na pozicionu odbranu.

18. januar[uredi | uredi izvor]

  • U selu Koreniću, kod Kanfanara, dok se održavala konferencija, nemački vojnici smrtno ranili predsednika Oblasnog Narodnooslobodilačkog odbora za Istru, člana Oblasnog komiteta KPH za Istru i člana ZAVNOH-a, Joakima Rakovca (1914—1945), narodnog heroja, koji je ubrzo umro od posledica ranjavanja.


19. januar[uredi | uredi izvor]

  • Kralj Petar II Karađorđević primio vladinu delegaciju, koju je predvodio predsednik Vlade Ivan Šubašić. Ona je zahtevala da kralj jasno odgovori da li prihvata regenstvo ili ne. Kralj je, kao uslov priznanja sporazuma Tito-Šubašić, zatražio pravo da sam izabere namesnike i da emigrantske građanske grupe u Londonu same odaberu svoje predstavnike za buduću Narodnu skupštinu.

20. januar[uredi | uredi izvor]

  • Između sela Klokota i Bilnlovca, na putu Sarajevo-Busovača, delovi Desete krajiške divizije iz zasode napali nemačku motorizovanu kolonu i naneli joj gubitke od oko 40 mrtvih, 30 ranjenih i 3 zarobljena (uz sopstvene gubitke od 1 mrtvog i 6 ranjenih), zaplenili 12 puškomitraljeza i uništili dva kamiona i dva putnička automobila.

21. januar[uredi | uredi izvor]

22. januar[uredi | uredi izvor]

  • Glavnina nemačke 104. lovačke divizije, delovi borbene grupe „Ebelajn“ i tri bataljona ustaša, nastupajući od Zenice, posle četvorodnevne borbe protiv glavnine Četvrte krajiške divizije i delova Sedme krajiške udarne brigade zauzeli Travnik. Poginuo je i ranjen veliki broj neprijateljskih vojnika, dok su Četvrta krajiška divizija i Sedma krajiška brigada imale 72 poginula, 188 ranjenih i 21 nestalog.

24. januar[uredi | uredi izvor]

  • Kod sela Bubna i Malog Grđevca, kod Bjelovara, 33. hrvatska divizija i Prva zagorska brigada, posle sedmočasovne borbe, odbile napad delova nemačke Prve kozačke konjičke divizije i domobranskog 21. pešadijskog puka iz Velike Pisanice i Velikog Grđevca. Neprijatelj je imao 75 mrtvih i ranjenih, a jedinice NOVJ 11 mrtvih i 44 ranjena.
  • U Zagrebu ustaše ubile 40 pristalica Narodnooslobodilačkog pokreta Jugoslavije.


25. januar[uredi | uredi izvor]

27. januar[uredi | uredi izvor]

  • U selu Drinjači, kod Zvornika, delovi 38. istočnobosanke divizije napali delove nemačke 22. pešadijske divizije. Napad je obnovljen 29. januara, ali mesto nije zauzeto zbog jakog otpora neprijatelja. Neprijtelj je pretrpeo osetne gubitke, a jedinice 38. divizije su imale 33 mrtva i 43 ranjena.

28. januar[uredi | uredi izvor]

29. januar[uredi | uredi izvor]

30. januar[uredi | uredi izvor]

31. januar[uredi | uredi izvor]



Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hronologija 2 1980, str. 327.
  2. ^ Hronologija 2 1980, str. 328.
  3. ^ Portal NOB 1964.
  4. ^ Miloradović 2010.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Hronologija oslobodilačke borbe naroda Jugoslavije 1941—1945. Beograd: Vojno-istorijski institut. 1964. 
  • Žene Srbije u NOB. Beograd: Prosveta/Nolit. 1975. 
  • Hronologija revolucionarne delatnosti Josipa Broza Tita. Beograd: „Eksport pres“. 1978. 
  • Hronologija Radničkog pokreta i SKJ 1919—1979 tom II. Beograd: „Institut za savremenu istoriju“. 1980. 
  • Leksikon Narodnooslobodilačkog rata i revolucije u Jugoslaviji 1941—1945 tom I. Beograd: „Narodna knjiga”. 1980. 
  • Leksikon Narodnooslobodilačkog rata i revolucije u Jugoslaviji 1941—1945 tom II. Beograd: „Narodna knjiga”. 1980. 
  • Narodni heroji Jugoslavije tom I. Beograd: „Narodna knjiga”. 1982. 
  • Narodni heroji Jugoslavije tom II. Beograd: „Narodna knjiga”. 1982. 
  • Miloradović, Goran (2010). „Ruski/Sovjetski kulturni uticaj u Srbiji/Jugoslaviji u XX i XXI veku” (PDF). Odnosi Srbije i Rusije na početku XXI veka (zbornik radova).