Hronologija Narodnooslobodilačke borbe januar 1945.
Hronološki pregled važnijih događaja vezanih za Narodnooslobodilačku borbu naroda Jugoslavije, koji su se desili tokom januara meseca 1945. godine:
1 · 2 · 3 · 4 · 5 · 6 · 7 · 8 · 9 · 10 · 11 · 12 · 15 · 16 · 17 · 18 · 19 · 20 · 21 · 22 · 24 · 25 · 27 · 28 · 30 · 31 |
1. januar[uredi | uredi izvor]
- Po naređenju Vrhovnog štaba NOV i POJ formirane Prva, Druga i Treća armija NOVJ. U sastav Prve armije ušle su: Prva proleterska, Šesta lička, Peta i Jedanaesta krajiška i 21. srpska divizija i Konjička brigada; u sastav Druge armije: Sedamnaesta istočnobosanska, 23. i 25. srpska, 28. slavonska, i 45. srpska divizija; u sastav Treće armije: 16, 36 i 51. vojvođanska divizija. U operativnom pogledu pod komandu Štaba Treće armije stavljeni su Šesti slavonski i Deseti zagrebački korpus, a pod komandu Štaba Druge armije Treći bosanski korpus.
- Glavni štab NOV i PO Makedonije naredio da se jedinice 15. makedonskog korpusa prebace iz Makedonije na Sremski front, što je narednih dana i učinjeno.
- U rejonu Mojkovca jedinice Treće udarne divizije otpočele su dvodnevnu tešku borbu protiv delova nemačke 22 i 181 pešadijske divizije. Neprijatelj se povukao prema Bijelom Polju, pretrpevši velike gubitke u mrtvima i ranjenima. Jedinice NOVJ imale su 7 mrtvih i 18 ranjenih. Zaplenjena je velika količina oružja, municije i druge ratne opreme, kao i 50 kamiona.
2. januar[uredi | uredi izvor]
- U Novom Sadu, u prisustvu 650 delegata, otpočela Prva pokrajinska konferencija AFŽ Vojvodine. U toku četvorodnevnog rada izabran je Pokrajinski odbor AFŽ-a i postavljeni su zadaci za budući rad.
- Delovi Četvrte krajiške divizije zauzeli su Vareš. Poginulo je 16 i ranjeno 35 nemačkih vojnika, dok su jedinice NOVJ imale 11 ranjenih. Uništena su 2 oklopna voza i zaplenjena 3 p. mitraljeza, 3 laka bacača, 40 pušaka i 10.000 metaka.
- Jedinice Osme kordunaške divizije i Unske operativne grupe, u sadejstvu sa Trećom brigadom Sedme banijske divizije, posle trodnevnih borbi protiv delova nemačke 373. legionarske divizije i Osme ustaške brigade, zauzele sela Broćanac i Čatrnja, kod Drežnik Grada. Neprijatelj je imao preko 250 mrtvih i više ranjenih, a jedinice NOVJ - 35 mrtvih i 200 ranjenih.
3. januar[uredi | uredi izvor]
- U Sremu delovi nemačkog 34. armijskog korpusa napali položaje 21. srpske divizije, zauzeli selo Nijemce, kod Šida, odbacili 21. diviziju na levu obalu reke Bosuta i izbili na liniju selo Komletinci-Orolik-Borak. Gubici neprijatelja: više stotina izbačenih iz stroja, a 21. srpske divizije: 182 mrtva i 308 ranjenih.
4. januar[uredi | uredi izvor]
- Sedma crnogorska omladinska brigada „Budo Tomović“ oslobodila Bijelo Polje. Nemačke snage su pod borbom odstupile prema selu Brodarevu i Prijepolju.
- Na Sremski front pristigla Šesta proleterska divizija „Nikola Tesla“ koja je, zbog napada delova nemačkog 34. armijskog korpusa, vraćena iz Beograda. Divizija je posela odbrambene položaje na levoj obali reke Bosuta - od sela Nijemaca do šume Kablarovac, kod Šida.
- U blizini Travnika, u borbi protiv nemačkih jedinica, poginuo komandant bataljona u Šestoj krajiškoj udarnoj brigadi Dušan Košutić (1912—1945), narodni heroj.
5. januar[uredi | uredi izvor]
- U Novom Sadu, po naređenju Štaba vazduhoplovstva NOVJ formirani štabovi 11. vazduhoplovne (lovačke) divizije i 42. vazduhoplovne (jurišne) divizije.
6. januar[uredi | uredi izvor]
- Vrhovni komandant NOV i POJ maršal Josip Broz Tito i šef britanske Vojne misije general Ficroj Meklin potpisali Ugovor o uspostavljanju vazduhoplovne baze u okolini Zadra za potrebe savezničkog vazduhoplovstva, a u cilju pomoći NOV i POJ.
- U Skoplju, od 6. do 8. januara, u prisustvu preko 1.000 delegata, održan Drugi kongres Narodnooslobodilačkog omladinskog saveza Makedonije (mkd. Народноослободителната Младински сојуз на Македонија - НОМСМ).[1]
7. januar[uredi | uredi izvor]
- U Skoplju, u prisustvu oko 1.000 delegata makedonske omladine, zatim predstavnika sovjetske, bugarske, grčke, albanske, srpske, hrvatske, slovenačke i crnogorske omladine, kao i omladine iz Pirinske i Egejske Makedonije, i predstavnika sovjetske, engleske i američke vojne misije, otpočeo trodnevni rad Drugog kongresa Antifašističke omladine Makedonije (NOMSM).
8. januar[uredi | uredi izvor]
- U cilju zauzimanja sela Pitomače, kod Virovitice i odbacivanja nemačkih i domobranskih jedinica prema Barču i Đurđevcu Deseti zagrebački korpus i 40. slavonska divizija napali neprijatelja u rejonu sela Pitomače. Posle jednodnevnih borbi protiv tri puka nemačke Prve kozačke konjičke divizije i domobranske Prve pešadijske divizije napad jedinica NOVJ je odbijen, pa su se one 9. januara ujutro povukle prema selu Spišiću.
- U toku noći 8/9. januara glavnina 27. istočnobosanske divizije, u sadejstvu sa delovima 45. srpske divizije, napala nemačku 903. brigadu u Vlasenici. Napad je obnovljen 10/11. januara, ali zbog jakog otpora, Vlasenica nije zauzeta. Poginuo je i ranjen veći broj nemačkih vojnika, dok je 27. divizija imala 17 mrtvih i 30 ranjenih.
9. januar[uredi | uredi izvor]
- Predsednik vlade Ujedinjenog Kraljevstva Vinston Čerčil uputio kralju Petru II Karađorđeviću pismeni zahtev da bez odlaganja prizna „Beogradski sporazum“ (sporazum Tito-Šubašić od 2. novembra 1944).
- Na Bledu minersko-sabotažni vodovi Sedme slovenačke udarne brigade miniranjem oštetili hotel „Petran“, u kome se nalazila Deseta četa nemačkog puka „Brandenburg“ i hotel „Park“, u kome je bio smešten Štab toga puka. Poginulo je preko 40 nemačkih vojnika i oficira i uništena je radio-stanica.
10. januar[uredi | uredi izvor]
- U Kranju, u hotelu „Evropa“, gde se nalazio centar Gestapoa, pomoćnik načelnika obaveštajnog centra Kokrškog partizanskog odreda podmetnuo paklenu mašinu. Od eksplozije je poginulo 12 gestapovaca, policajaca i oficira (među njima 5 viših oficira), teško ranjeno njih 17 (od kojih je 15 umrlo u bolnici) i više njih lakše povredeno.
- Posle trodnevnih borbi protiv zaštitnica nemačkog 21. armijskog korpusa jedinice 37. sandžačke divizije oslobodile Prijepolje. Neprijatelj je imao preko 100 vojnika izbačenih iz stroja, a jedinice 37. divizije - 5 mrtvih i 20 ranjenih.
11. januar[uredi | uredi izvor]
- Kralj Petar II Karađorđević održao sastanak sa predstavnicima političkih stranaka u emigraciji na kome je ispitivana mogućnost stvaranja nove Vlade, nakon čega je izdat Proglas o odbacivanju Beogradskog sporazuma od 2. novembra 1944. godine. Odbijanje prihvatanja sporazuma, od strane komunističkih vlati u zemlji je bilo okarakterisano kao „dvorski puč”, nakon čega su širom zemlje bile organizovane demonstracije protiv kraljeve odluke.[2][3]
12. januar[uredi | uredi izvor]
- Goneći zaštitnicu nemačkog 21. armijskog korpusa i četnike dolinom reke Lima jedinice 37. sandžačke divizije oslobodile Priboj.
14. januar[uredi | uredi izvor]
- U Beogradu osnovano „Društvo za kulturnu saradnju Jugoslavija-SSSR“ i izabran Akcioni odbor sa zadatkom da radi na organizovanju i jačanju organizacije, koja je nastala na temeljima organizacije „Društvo prijatelja SSSR“, koja je ilegalno delovalo u vreme Kraljevine Jugoslavije. Zadatak Društva bio je povezivanje jugoslovenskih i sovjetskih umetnika, kao i organizacija gostovanja sovjetskih umetnika i drugih intelektualaca u Jugoslaviji, kao i jugoslovenskih u Sovjetskom Savezu. Do kraja 1946. Društvo je brojalo preko 15.000 članova, imalo 80 lokalnih odbora i izdavalo časopis Jugoslavija-SSSR. Među 59 osnivača Društva, nalazili su se poznati intelektualci, komunisti i rusofili — Antun Augustinčić, Isidora Sekulić, Lojze Dolinar, dr Ivan Ribar, dr Siniša Stanković, Sreten Stojanović, dr Pavle Savić, Milovan Đilas, Rodoljub Čolaković, Radovan Zogović, Marko Ristić, dr Vladislav Ribnikar, Oskar Danon, Rato Dugonjić, Boris Ziherl, Jara Ribnikar, Moša Pijade i dr. Nakon donošenja Rezolucije Informbiroa i izbijanja političkog sukoba između Jugoslavije i Sovjetskog Saveza, aktivnost Društvo je tokom 1948. naglo smanjena, a polovinom naredne godine Društvo je prestalo da postoji.[4]
15. januar[uredi | uredi izvor]
- Crnogorski četnici s Pavlom Đurišićem na čelu, povlačeći se iz Crne Gore, preko Srbije, prebacili se kod Višegrada u istočnu Bosnu.
16. januar[uredi | uredi izvor]
- Nemačka 22. pešadijska divizija otpočela nastupanje iz Sokolca ka Vlasenici. Posle oštrih trodnevnih borbi ona je odbacila delove 25. srpske divizije i 27. istočnobosanske divizije i ušla u Vlasenicu.
17. januar[uredi | uredi izvor]
- Na Sremskom frontu nemački 34. armijski korpus otpočeo napade na jedinice Prve armije NOVJ s ciljem da skrati i stabilizuje front. Posle dvodnevnih borbi Prva armija NOVJ je uvodeći u borbu i jedinice drugog ešelona, sprečila dalji prodor neprijatelja, koji je zauzeo selo Tovarnik i Šid. Potom, je Prva armija, ojačana i Drugom proleterskom divizijom, 19. januara prešla u protivudar, oslobodila Šid i prinudila neprijatelja da se povuče na liniju selo Mohovo-Ilinci-Batrovci-leva obala reke Bosuta do sela Lipovca. Na ovoj liniji front je konačno stabilizovan, a obe su strane prešle na pozicionu odbranu.
18. januar[uredi | uredi izvor]
- Kod Šida u borbama protiv nemačkih jedinica, poginuo komandir čete u Trećoj krajiškoj proleterskoj udarnoj brigadi Miladin Zorić Garača (1920–1945), narodni heroj.
- U selu Koreniću, kod Kanfanara, dok se održavala konferencija, nemački vojnici smrtno ranili predsednika Oblasnog Narodnooslobodilačkog odbora za Istru, člana Oblasnog komiteta KPH za Istru i člana ZAVNOH-a, Joakima Rakovca (1914—1945), narodnog heroja, koji je ubrzo umro od posledica ranjavanja.
19. januar[uredi | uredi izvor]
- Kralj Petar II Karađorđević primio vladinu delegaciju, koju je predvodio predsednik Vlade Ivan Šubašić. Ona je zahtevala da kralj jasno odgovori da li prihvata regenstvo ili ne. Kralj je, kao uslov priznanja sporazuma Tito-Šubašić, zatražio pravo da sam izabere namesnike i da emigrantske građanske grupe u Londonu same odaberu svoje predstavnike za buduću Narodnu skupštinu.
- Na putu Kostajnica-Dvor na Uni, iz zasede, jedinice Prve udarne brigade „Vasilj Gaćeša“ i Treće udarne brigade Sedme banijske divizije izvršile napad na nemačke i ustaške kolone iz Kostajnice, Divuše i Dvora. U žestokoj borbi, u uzastopnim napadima i protivnapadima, neprijatelj je pretrpeo gubitke od oko 80 mrtvih i ranjenih, a jedinice Sedme banijske divizije - 5 mrtvih i 11 ranjenih.
20. januar[uredi | uredi izvor]
- Između sela Klokota i Bilnlovca, na putu Sarajevo-Busovača, delovi Desete krajiške divizije iz zasode napali nemačku motorizovanu kolonu i naneli joj gubitke od oko 40 mrtvih, 30 ranjenih i 3 zarobljena (uz sopstvene gubitke od 1 mrtvog i 6 ranjenih), zaplenili 12 puškomitraljeza i uništili dva kamiona i dva putnička automobila.
21. januar[uredi | uredi izvor]
- Kod sela G. Brke i Lipovice delovi nemačke 7. SS divizije „Princ Eugen“ iz Brčkog napali Šestu proletersku istočnobosansku udarnu brigadu. Posle oštre jednodnevne borbe neprijatelj je odbijen uz osetne gubitke dok je brigada imala 30 mrtvih i 62 ranjena.
22. januar[uredi | uredi izvor]
- Glavnina nemačke 104. lovačke divizije, delovi borbene grupe „Ebelajn“ i tri bataljona ustaša, nastupajući od Zenice, posle četvorodnevne borbe protiv glavnine Četvrte krajiške divizije i delova Sedme krajiške udarne brigade zauzeli Travnik. Poginuo je i ranjen veliki broj neprijateljskih vojnika, dok su Četvrta krajiška divizija i Sedma krajiška brigada imale 72 poginula, 188 ranjenih i 21 nestalog.
24. januar[uredi | uredi izvor]
- Kod sela Bubna i Malog Grđevca, kod Bjelovara, 33. hrvatska divizija i Prva zagorska brigada, posle sedmočasovne borbe, odbile napad delova nemačke Prve kozačke konjičke divizije i domobranskog 21. pešadijskog puka iz Velike Pisanice i Velikog Grđevca. Neprijatelj je imao 75 mrtvih i ranjenih, a jedinice NOVJ 11 mrtvih i 44 ranjena.
- U Zagrebu ustaše ubile 40 pristalica Narodnooslobodilačkog pokreta Jugoslavije.
25. januar[uredi | uredi izvor]
- Na liniji selo Adolfovac-Čađavica-Noskovci, kod Podravske Slatine, jedinice 16. vojvođanske i 51. makedonske divizije izvršile napad na nemačke i ustaško-domobranske snage u cilju njihove likvidacije zapadno od Novog dravskog kanala. Napad nije uspeo, pa su se jedinice NOVJ sutradan povukle, pretrpevši gubitke od oko 420 mrtvih i ranjenih.
27. januar[uredi | uredi izvor]
- Po naređenju Vrhovnog štaba NOV i POJ 17. istočnobosanka i 28. slavonska divizija napale nemačke i ustaško-domobranske snage u Bijeljini. Napad je nekoliko puta obnavljan, ali grad nije zauzet zbog jakog otpora neprijatelja i zbog pogoršane situacije u rejonu Zvornika, pa je Štab Druge armije NOVJ, 3. februara, obustavio napad i težište borbi preneo na komunikaciju selo Drinjača-Zvornik, radi napada na delove nemačke 22. pešadijske divizije. Neprijatelj je pretrpeo gubitke od oko 100 mrtvih i preko 200 ranjenih, a jedinice Druge armije NOVJ imale su 260 mrtvih i 570 ranjenih.
- U selu Drinjači, kod Zvornika, delovi 38. istočnobosanke divizije napali delove nemačke 22. pešadijske divizije. Napad je obnovljen 29. januara, ali mesto nije zauzeto zbog jakog otpora neprijatelja. Neprijtelj je pretrpeo osetne gubitke, a jedinice 38. divizije su imale 33 mrtva i 43 ranjena.
- Delovi nemačke 369. legionarske divizije i ustaško-domobranske snage iz Širokog Brijega i Mostara, posle trodnevne borbe, razbili Četvrtu dalmatinsku brigadu i zauzeli Ljubuški, Čapljinu i Metković.
28. januar[uredi | uredi izvor]
- Na liniji selo Veliki Zdenci-Končanica-Brestovac 33. hrvatska i Četvrta brigada Dvanaeste slavonske divizije, posle dvodnevnih borbi, odbile napad delova nemačke Prve kozačke konjičke divizije iz sela Garešnice i Pavlovca i sprečile im prodor u Daruvar. Neprijatelj je imao oko 300 mrtvih i ranjenih, a jedinice NOVJ 50 mrtvih i ranjenih.
29. januar[uredi | uredi izvor]
- Kralj Petar II Karađorđević preneo svoju vlast na regentski savet i priznao Vladu dr Ivana Šubašića.
30. januar[uredi | uredi izvor]
- U selu Bapskoj, kod Šida, u bolnici Druge proleterske divizije, podlegao teškoj rani pomoćnik komesara Treće bataljona Druge proleterske udarne brigade Petar Ivanović Perica, narodni heroj.
31. januar[uredi | uredi izvor]
- Pod pritiskom jedinica 33. hrvatske i 40. slavonske divizije, nemačke i ustaško-domobranske snage napustile sela Končanicu, Brestovac, Velike i Male Zdence i Pavlovac, kod Bjelovara i povukle se u sela Garešnicu i Veliki Grđevac.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Hronologija 2 1980, str. 327.
- ^ Hronologija 2 1980, str. 328.
- ^ Portal NOB 1964.
- ^ Miloradović 2010.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Hronologija oslobodilačke borbe naroda Jugoslavije 1941—1945. Beograd: Vojno-istorijski institut. 1964.
- Žene Srbije u NOB. Beograd: Prosveta/Nolit. 1975.
- Hronologija revolucionarne delatnosti Josipa Broza Tita. Beograd: „Eksport pres“. 1978.
- Hronologija Radničkog pokreta i SKJ 1919—1979 tom II. Beograd: „Institut za savremenu istoriju“. 1980.
- Leksikon Narodnooslobodilačkog rata i revolucije u Jugoslaviji 1941—1945 tom I. Beograd: „Narodna knjiga”. 1980.
- Leksikon Narodnooslobodilačkog rata i revolucije u Jugoslaviji 1941—1945 tom II. Beograd: „Narodna knjiga”. 1980.
- Narodni heroji Jugoslavije tom I. Beograd: „Narodna knjiga”. 1982.
- Narodni heroji Jugoslavije tom II. Beograd: „Narodna knjiga”. 1982.
- Miloradović, Goran (2010). „Ruski/Sovjetski kulturni uticaj u Srbiji/Jugoslaviji u XX i XXI veku” (PDF). Odnosi Srbije i Rusije na početku XXI veka (zbornik radova).