Huana II od Navare
Huana II od Navare | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 28. januar 1312. |
Mesto rođenja | Šaranton le Pon, Kraljevstvo Francuska |
Datum smrti | 6. oktobar 1349.37 god.) ( |
Mesto smrti | Šaranton le Pon, Kraljevstvo Francuska |
Grob | Bazilika Sen Deni |
Porodica | |
Supružnik | Filip III od Navare |
Potomstvo | Maria of Navarre, Blanka od Navare, Karlo II od Navare, Philip, Count of Longueville, Louis, Duke of Durazzo, Jeanne de Navarre, Agnès de Navarre |
Roditelji | Luj X Margareta Burgundska, kraljica Francuske |
Dinastija | Kapeta |
kraljica Navare | |
Period | 1328 - 1349. |
Prethodnik | Šarl IV |
Naslednik | Karlo II od Navare |
Huana II od Navare ili Jovanka II od Navare (fr. Jeanne[1]; 28. januar 1312, Šaranton le Pon - 6. oktobar 1349, Šaranton le Pon) je bila francuska princeza i kraljica Navare[2][3] (1328—1349) iz dinastije Kapeta.[3]
Bila je kćerka francuskog kralja Luj X[2][3] i njegove supruge Margarete Burgundske.
Otac joj je umro 1316. godine, ostavivši iza sebe samo Huanu i njenu trudnu maćehu. Dok su svi nestrpljivo očekivali da vide da li su Kapeti još uvek dovoljno sposobni da produže svoju mušku lozu, vlast je u svojstvu namesnika preuzeo Huanin stric Filip. Posle nekog vremena kraljeva udovica je rodila sina, ali on je ubrzo umro. Francuska se suočila se pitanjem koje se nikad ranije nije pred nju postavilo - da li žena može naslediti presto? Prema opšte prihvaćenim feudalnim običajima tog vremena, kćerka je mogla da nasledi očev posed i mnogi su tvrdili da se isto pravilo može primeniti na krunu. Drugi su držali da je kraljevsko dostojanstvo naročita svetinja koje nijedna žena nije bila dostojna. Svađe su bile žestoke i potezani su jaki argumenti, ali, kao što se moglo očekivati, pobedilo je mišljenje onog ko je već bio na vlasti. Tako je Filip krunisan za kralja Francuske [2], a Huana je dobila kao apanaž grofovije Morten i Angulem .[4]
Godine 1328. smrću Huaninog drugog strica Šarla [2] [3], koji nije imao muškog naslednika, izumrla je muška linija starije loze kuće Kapeta. Huana je tada dobila kraljevinu Navaru, koju je njen deda stekao pravom braka. Ona se udala za svog rođaka Filipa, grofa Evrea, i rodila sina koji će još mnogo godina zadavati muke naslednicima njenog suparnika. Time je otvoreno još jedno pitanje na koje nije bilo odgovora. Čak i ako jedna žena ne može da ponese krunu, znači li to da ne može ni da je prenese na svog naslednika.[2]
Umrla je 16. oktobra 1349. godine u Šaranton le Ponu. Na navarskom prestolu ju je nasledio sin Karlo Loši.[5]
Porodično stablo[uredi | uredi izvor]
16. Luj IX (=14) | ||||||||||||||||
8. Filip III | ||||||||||||||||
17. Margareta od Provanse (=15) | ||||||||||||||||
4. Filip IV | ||||||||||||||||
18. Đaume I od Aragona | ||||||||||||||||
9. Izabela Aragonska | ||||||||||||||||
19. Jolanda od Ugarske | ||||||||||||||||
2. Luj X | ||||||||||||||||
20. Teobald I od Navare | ||||||||||||||||
10. Enrike I od Navare | ||||||||||||||||
21. Margareta od Burbona | ||||||||||||||||
5. Huana I od Navare | ||||||||||||||||
22. Robert I od Artoa | ||||||||||||||||
11. Blanš od Artoa | ||||||||||||||||
23. Matilda od Brabanta | ||||||||||||||||
1. Huana II od Navare | ||||||||||||||||
24. Odo III od Burgundije | ||||||||||||||||
12. Igo IV od Burgundije | ||||||||||||||||
25. Alice of Vergy | ||||||||||||||||
6. Robert II od Burgundije | ||||||||||||||||
26. Robert III od Drea | ||||||||||||||||
13. Jolanda od Drea, vojvotkinja Burgundije | ||||||||||||||||
27. Aénor of Saint-Valery | ||||||||||||||||
3. Margareta Burgundska, kraljica Francuske | ||||||||||||||||
28. Luj VIII | ||||||||||||||||
14. Luj IX (=16) | ||||||||||||||||
29. Blanka od Kastilje | ||||||||||||||||
7. Agnesa od Francuske | ||||||||||||||||
30. Ramon Berenger IV od Provanse | ||||||||||||||||
15. Margareta od Provanse (=17) | ||||||||||||||||
31. Beatriče Savojska | ||||||||||||||||
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Pejnter 1997, str. 573.
- ^ a b v g d Pejnter 1997, str. 374.
- ^ a b v g Pejnter 1997, str. 552.
- ^ Pejnter 1997, str. 293.
- ^ Pejnter 1997, str. 387.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Pejnter, Sidni (1997). Istorija srednjeg veka (284—1500). Beograd: Clio.
- Udaljcov, A. D.; Kosminski, J. A.; Vajnštajn, O. L. (1950). Istorija srednjeg veka II. Beograd.