Pređi na sadržaj

Huan Domingo Peron

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Huan Domingo Peron
Huan Peron
Lični podaci
Datum rođenja(1895-10-08)8. oktobar 1895.
Mesto rođenjaLobos, Argentina
Datum smrti1. jul 1974.(1974-07-01) (78 god.)
Mesto smrtiOlivos, Argentina
UniverzitetColegio Militar de la Nación
Profesijavojno lice
Porodica
SupružnikEva Peron
Izabela Peron
Politička karijera
Politička
stranka
Justicijalistička partija
Predsednik Argentine
4. jun 1946 — 21. septembar 1955.
PrethodnikEdelmiro Farel
NaslednikEduardo Lonardi
Predsednik Argentine
12. oktobar 1973 — 1. jul 1974.
PrethodnikRaul Lastiri
NaslednikIzabela Peron
Potpredsednik Argentine (de fakto)
8. jul 1944. — 10. oktobar 1945.
PrethodnikEdelmiro Farel
NaslednikHuan Pistarini

Potpis

Huan Domingo Peron (šp. Juan Domingo Perón; Lobos, 8. oktobar 1895Olivos, 1. jul 1974) je bio argentinski general i predsednik od 1946. godine do 1955. godine i od 1973. godine do 1974. godine.[1] Perona je sa vlasti 1955. godine oborila vojna hunta. Posle državnog udara, otišao je iz Argentine i do 1973. godine živeo u inostranstvu. U zemlju se vratio 1973. godine, kada je formirana peronistička vlada Hektora Kampore i ponovo je izabran za predsednika. Po povratku u zemlju ponovo izabran za predsednika i bio na čelu države do smrti 1974. godine. Posle njegove smrti 1974. godine položaj predsednika preuzela je njegova supruga Izabela Peron.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Peron je odrastao u seoskoj porodici, a sa 16 godina se upisao na vojnu akademiju i nakon toga brzo napredovao u redovima argentinske vojske. Bio je vojni ataše u Musolinijevoj Italiji 30-ih godina, gde je razvio sklonost prema fašizmu.[traži se izvor]

Godine 1943. učestvovao je u vojnom udaru protiv vlade Ramona Kastilja i učestvovao u pučističkoj vladi. Krajem 1945. se razišao sa pučistima, bio prisiljen na ostavku i kraće vreme uhapšen. Međutim, popularnost njegove tadašnje supruge Eve Peron i sindikalne demonstracije su naterale vlastodršce da ga oslobode, a godine 1946. je pobedio na predsedničkim izborima.

Peron je kao predsednik uveo niz reformi s ciljem nacionalizacije industrije, smanjenja uticaja stranih — prvenstveno britanskih kompanija — na politiku zemlje, te poboljšanja socijalnog položaja najsiromašnijih slojeva. Peronova ideologija — koju je opisivao kao treći put između socijalizma i kapitalizma — danas se naziva peronizam.

Peron je za predsednika izabran 1946. godine, ali se nakon smrti Eve našao sve više politički izolovan. Godine 1955. je zbačen u vojnom udaru i proteran u Španiju.

Kada je u Argentini nakon osamnaest godina ponovno uspostavljena demokratija, Peron se vratio i glatko pobedio na izborima. Međutim, bio je teško bolestan i nije bio u stanju sprečiti sve krvavije obračune između leve i desne frakcije svojih pristalica.

Nakon smrti ga je nasledila supruga Izabela Peron.

Kontroverze[uredi | uredi izvor]

Nakon završetka Drugog svetskog rata, Argentina je postala popularno sklonište za naciste, od kojih su neki bili pod Peronovom zaštitom. U Argentinu su se prebacivali preko tzv. pacovskih kanala iz Evrope. Neki od njih bili su Jozef Mengele (stigao 1949) i Adolf Ajhman (1950). U Argentini su utočište našli i funkcioneri marionetskih režima, poput Ante Pavelića, koji je do odlaska u Frankovu Španiju 1957. godine bio Peronov savetnik za bezbednost.[2] Begunci su obično dobijali falsifikovane pasoše u argentinskom konzulatu u Barseloni.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Juan Peron | Rise to Power, Wife, & Death | Britannica”. www.britannica.com (na jeziku: engleski). 2023-12-28. Pristupljeno 2024-02-05. 
  2. ^ Yossi Melman, Tied up in the Rat Lines, Haaretz, January 17, 2006

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]