Cetinjski letopis

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Fragment Cetinjskog letopisa

Cetinjski letopis, poznat i kao Cetinjska hrisovulja i Cetinjska hronika je zbirka rukopisa (pisma, dokumenti, izveštaji i pesme), koje je sakupio mitropolit Vasilije III Petrović Njegoš, i koji je i sam autor nekoliko tekstova u njemu. Sadrži 81 listova dimenzija 32 cm h 21,5 cm pisanih srpskom ćirilicom. Čuva se u Cetinjskom manastiru. Postoje i druge verzije ove zbirke, koja nisu identična originalu, jer su originalne tekstove prepisivali i prevodili na savremeni jezik različiti ljudi, u različitim vremenima. Neki od primeraka se čuvaju u Odesi i Sankt Peterburgu.[1]

Zbornik je do 19. veka bio poznat kao Cetinjska hrisovulja. Od tog vremena se naziva hronika ili letopis, ponegde se sreće i kao Crnojevića hrisovulja ili Cetinjska hronika, jer se čuva u Cetinjskom manastiru, koji je sagradio Ivan Crnojević 1484. godine.

Sadržaj zbornika[uredi | uredi izvor]

Prvi rukopis letpisa je biografija Skenderbega, koja je najveći deo hronike. Hronika još sadrži i povelje i druge dokumenata izdate od strane srednjovekovnih srpskih vladara.[2]

Najpoznatija je povelja Stefana Prvovenčanog iz 1212. godine, u kojoj je on daje spisak crkava koje je sagradio u Kotoru i Prevlaci.[3] Zatim povelja Ivana Crnojevića iz 1485. godine u kojoj je zabeležio svoje ktitorstvo u zemljištu i imovine Cetinjskom manastiru.[4]

Prepis povelje Ivana Crnojevića iz 1485. kojim je osnovao Cetinjski manastir je takođe deo Cetinjskog letopisa.[5]

U sastavu letopisa je i opis bitke na Carevom Lazu (1712), mitropolita Vasilija.[6]

Prvi naučnik koji je koristio ovu hroniku kao izvor njegovih radova bio je Vasilije III Petrović Njegoš, u svom spisu o istoriji Crne Gore, objavljenom u Moskvi 1754. godine.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Državni Arhiv Crne Gore: „Nastajanje, čuvanje i korišćenje arhivske građe za vreme vladika iz raznih plemena i prvih Petrovića“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. mart 2016), 2011
  2. ^ Petrović, Vasilije; Radmilo Marojević (1985) [1754], Istorija o Crnoj Gori [History of Montenegro] (in Serbian), Podgorica: Leksikografski zavod Crne Gore. OCLC 439864504. str. 133,.
  3. ^ Malbaša, Predrag. Manastir i crkva sv. Mihaila na Prevlaci. str. 17. Retrieved 12 August 2012.
  4. ^ Bogićević, Čedomir (2010). Crnogorski pravno istorijski rječnik (in Serbian). Službeni list Crne Gore. str. 188. Retrieved 13 August 2012.
  5. ^ Popović, Predrag (2011), in Budimir Dubak, Crnogorski identitet, zbornik dokumenata o jeziku, narodu i vjeri
  6. ^ Jovićević, Vladimir (10 February 2007). "Vladika Danilo, vizionar slobode i državnosti". Dan (in Serbian): 8. Retrieved 13 August 2012.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]