Civilna zaštita

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Međunarodni simbol civilne zaštite

Civilna zaštita predstavlja organizovani odgovor države na različite vrste opasnosti koje ugrožavaju ljude, životinje, imovinu, kulturna dobra, životnu sredinu itd. Ona se organizuje, sprovodi i priprema u mirnodopskim i ratnim uslovima. Civilna zaštita obuhvata planiranje (organizovanje) i sprovođenje mera i aktivnosti, njihov nadzor i finansiranje, obučavanje i osposobljavanje ljudstva, međunarodnu saradnju itd. Mere i aktivnosti civilne zaštite imaju za cilj zaštitu i spasavanje od elementarnih nepogoda geološkog i meteorološkog karaktera (zemljotresi, odroni, klizišta, jaki vetrovi, grad, magla, suša, mećava), tehničko-tehnoloških katastrofa (jonizujuće zračenje, hemijska kontaminacija, požari, saobraćajne nesreće, nesreće na radu), posledica terorističkih napada, ratnih i drugih velikih nesreća. Sve ovo se sprovodi u skladu sa nacionalnim i međunarodnim zakonima, načelima humanitarnog prava i ratifikovanim konvencijama i deklaracijama.

Zadaci[uredi | uredi izvor]

Osnovni zadaci sistema civilne zaštite su:

  • programiranje i planiranje mera i aktivnosti za spasavanje i zaštitu,
  • upozorenje na nesreće,
  • zaštita,
  • pomoć,
  • rehabilitacija,
  • organizovanje, opremanje i osposobljavanje za zaštitu i spasavanje jedinica civilne zaštite, državnih organa, firmi i drugih subjekata,
  • saradnja sa drugim državama u pružanju neophodne pomoći.

Mere[uredi | uredi izvor]

Primer evakuacije helikopterom

Mere civilne zaštite su:

  • uzbunjivanje,
  • evakuacija,
  • sklanjanje ljudi, životinja i imovine,
  • zbrinjavanje povređenih i ugroženih lica,
  • zaštita od zračenja, hemijskih i bioloških zagađenja,
  • zaštita od poplava, na vodi i pod vodom,
  • zaštita od požara i eksplozija,
  • zaštita od neeksplodiranih ubojitih sredstava (kao što su bombe i granate),
  • prva medicinska pomoć,
  • asanacija terena,
  • očuvanje raznih dobara od opšteg interesa,
  • uspostavljanje svih službi od javnog interesa itd.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Zakon civilnoj zaštiti Republike Srbije, Beograd 2006.