Pređi na sadržaj

Crkva našeg Spasitelja u Kopenhagenu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Crkva našeg Spasitelja u Kopenhagenu
Vor Frelsers Kirke
Crkva našeg Spasitelja u Kopenhagenu
Osnovni podaci
StatusCrkva Danske
Osnivanje1695, toranj 1752.
Arhitektura
ArhitektaLambert van Haven
Laurids de Tur
Stilbarokna arhitektura
Lokacija
MestoKopenhagen, Danska
Država Danska

Crkva našeg Spasitelja (dan. Vor Frelsers Kirke) je barokna crkva u Kopenhagenu, Danska, najpoznatiji po svom spiralnom tornju sa spoljnim kružnim stepeništem kojim se može popeti na vrh, sa pogledom na centralni Kopenhagen. Takođe je zapažen po svom kariljonu, koji je najveći u severnoj Evropi i svira melodije svakih sat vremena od 8 do ponoći.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Kada je Kristijan IV 1617. planirao Kristijanhavn, zamišljao ga je kao samostalni trgovački grad na ostrvu Amager i zato mu je bila potrebna crkva. Privremena crkva je svečano otvorena 1639. godine, ali izgradnja sadašnje Crkve našeg Spasitelja, po projektu Lamberta van Havena, započela je tek 1682. godine. Crkva je svečano otvorena 14 godina kasnije 1695. godine, ali važne unutrašnje karakteristike poput oltara imale su privremeni karakter, a kula još uvek nije imala vrh. Crkva je dobila svoj stalni oltar 1732. godine, ali planovi za izgradnju tornja nisu revitalizovani sve do 1747. za vreme vladavine Frederika V. Novi arhitekta na projektu bio je Laurids de Tura. Ubrzo je napustio van Havenov originalni dizajn u korist sopstvenog projekta koji je kralj odobrio 1749. Tri godine kasnije toranj je završen i kralj se popeo na toranj na ceremoniji 28. avgusta 1752. godine.

Urbana legenda[uredi | uredi izvor]

Postoji dugovečna urbana legenda koja kaže da se arhitekta ubio skokom sa vrha tornja, kada je shvatio da se spirala kreće u pogrešnom smeru - u smeru suprotnom od kretanja kazaljke na satu. Ovde se ne radi o Lambertu van Havenu, budući da je toranj dodan crkvi skoro 50 godina nakon njegove smrti, već o dizajneru spiralnog tornja Lauridsu de Tura. U mitu ipak nema istine, s obzirom da je Tura umro u svom krevetu sedam godina nakon završetka tornja, a u zapisima nema ničega što ukazuje na to da je na bilo koji način trebalo da bude nezadovoljan svojim poslom.

Arhitektura[uredi | uredi izvor]

Crkva je građena u holandskom baroknom stilu, a njen osnovni izgled je grčki krst. Zidovi počivaju na granitnom temelju i napravljeni su od crvenih i žutih pločica, ali slučajnim rasporedom, za razliku od onoga što se vidi u zgradama Kristijana IV gde su uglavnom sistematski raspoređene. Fasada je segmentirana pilasterima u paladijskom gigantskom poretku, odnosno nastavljaju se duž cele visine zgrade. Pilasteri su toskanskog reda sa stilobatima i kapitelima od peščara. Venac je takođe od peščara, ali sa frizom u pločicama. Između pilastera su visoki okrugli lučni prozori sa prozirnim staklom i gvozdenim šipkama. U zabatima krstastih krakova postoje ulazi, osim u istočni zabat gde je dodata sakristija. Glavni ulaz je u zapadnom zabatu ispod kule i ima portal od peščara. Svi ulazi su podignuti na četiri stepenice od nivoa ulice. Sa svake strane kule nalaze se kapije na nivou ulice koje vode do dve kripte crkve. Krov je zasvođen i pokriven crno glaziranim pločicama.

Enterijer[uredi | uredi izvor]

Tesinova oltarna slika[uredi | uredi izvor]

Tesinova oltarna slika

Oltarska slika je delo Nikodima Tesina i smatra se remek-delom. Prikazuje scenu iz Getsemanskog vrta između dve kolone, gde Isusa teši anđeo, dok drugi anđeo visi u vazduhu pored njih noseći zlatni putir. Na svakoj strani, dva figure Pietasa i Justicije ilustruju kraljev moto. Dva stuba nose slomljeni, zakrivljeni arhitrav i zabat. Iza otvora slomljenog zabata postavljeno je okno sa tetragramatonom na hebrejskom jeziku koji je osvetljeno pozadi.

Orgulje[uredi | uredi izvor]

Fasada orgulja

Ogromne orgulje sa pozlaćenim monogramom Kristijana V izgradila su braća Bocen od 1698. do 1700. godine, a montirane su na zid i podržane sa dva slona. Orgulje imaju više od 4000 cevi sa originalnim zvukom cimbelsterna koji zvoni u pozadini tokom posebnog dela muzičkog dela, a čitav instrument proizvodi zvuk koji se u crkvi čuje tokom više od 300 godina. Crkva svake godine organizuje 15-20 koncerata, zajedno sa muzičkim crkvenim službama nedeljom. Poslednja obnova orgulja bila je 1965, uz ponovnu upotrebu starijih cevi. Fasada orgulja ima zamršene drvene rezbarije i bistu Kristijana V u sredini.

Kula[uredi | uredi izvor]

Kula je podignuta na tri sprata iznad zapadnog poprečnog kraka. Nivoi su obeleženi frizovima od peščara koji se povećavaju sa visinom, a na sve četiri strane na svakom nivou su lučni otvori. Gornji nivo ukrašen je ravnim pilasterima, a sa najgornjeg venca sa svake strane nalazi se pozlaćeni sat. Kazaljke su povezane sa satnim mehanizmom unutar kule.

Vrh tornja[uredi | uredi izvor]

Turahov spiralni vrh

Crno-zlatni toranj dostiže visinu od 90 metara, a spoljno stepenište se okreće četiri puta u smeru suprotnom od kazaljke na satu. Inspiracija za dizajn potekla je od spiralnog vrha crkve Sant'Ivo alla Sapienza, gde se spirala okreće na isti način.

Izgrađen je kao drvena konstrukcija, u osnovi osmougaona, sa otvorima okruglog luka i okruglim prozorima sa pozlaćenim okvirima. Prozori su okruženi pozlaćenim pilasterima u složenom redu. Oko osnove tornja na četiri ugla četvrtaste kule stoje statue četvorice jevanđelista. Strukturu nadvisuje mala platforma sa pozlaćenom ogradom i od ove tačke stepenište postaje spoljašnje. Ukupno je 400 stepenica do vrha tornja, a poslednjih 150 je napolju.

Na vrhu tornja nalazi se struktura nalik vazi, na kojoj se nalazi pozlaćeni globus sa 4 metra visokom figurom Hrista Trijumfalnog sa zastavom. Ima neslavnu reputaciju najružnije skulpture u Kopenhagenu, ali je namerno rađena sa preteranim proporcijama, jer je namenjena samo tome da se vidi sa velike daljine.

Pogledi[uredi | uredi izvor]

360°- panorama sa vrha.

Kariljon[uredi | uredi izvor]

Toranj crkve je opremljen koncertnim kariljonom iz 1928. godine, koji je obnovljen 1980. godine, a sastoji se od 48 bronzanih zvona koja imaju muzički opseg od četiri oktave, što ga čini najvećim kariljonom u severnoj Evropi. Najveća zvona teže preko 2.000 kilograma, a najmanja 10 kilograma. Ukupno, kariljon je težak skoro 12 tona, i zvoni svakog sata različite kompozicije.

Zemljište[uredi | uredi izvor]

Zemljište crkve je ograđeno ogradom i sadrži ostatke crkvenog groblja. Sadašnje Groblje našeg spasitelja nalazi se na uglu Amagerbrogade i Prags Bulevara na Amageru, svečano je otvoreno 1790. godine.

Kulturne veze[uredi | uredi izvor]

Crkva našeg Spasitelja u Kristijanshavnu pojavljuje se u poglavlju Put u središte Zemlje Žila Verna. Lik Aksel se pet puta uzastopno penje na vijugavi toranj da bi se izlečio od akrofobije pre silaska u vulkan.[1]

Francuski slikar i ilustrator Eduar Riju prikazao je crkvu u originalnoj francuskoj ilustrovanoj verziji Putovanja do centra Zemlje, ali je toranj okrenuo u pogrešnom smeru, odnosno u smeru kazaljke na satu, umesto u smeru suprotnom od kazaljke na satu.[2]

Galerija slika[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Jules Verne in Copenhagen.”. The Danish Jules Verne Society newsletter no. 1. Pristupljeno 2009-04-26. 
  2. ^ „Højdeskræk - Jules Verne og Vor Frelsers kirkes spir.”. The Danish Jules Verne Society newsletter no. 1. Pristupljeno 2009-04-26. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]