Pređi na sadržaj

ČFR serija 060-DA

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
60-1396-0 se vidi stiže u Jaši sa ekspresni voz, 2017.

Lokomotiva 060-DA bila je lokomotivna serija napravljena od 1959. do 1993. godine od strane "Švajcarskih mašinskih fabrika" Vintertur, Braun Boveri i Sulcer u Švajcarskoj, kasnije Elektroputere Krajova u Rumuniji na osnovu licencnog ugovora. Za rumunske željeznice napravljene su 1476 lokomotive, a ovaj tip lokomotiva je takođe izvezen u Kinu, Poljsku i Bugarsku, čime se dodaje do 2502 proizvedenih jedinica. Takođe upravlja privatnim železnicama u Italiji, Španiji, Nemačkoj i Mađarskoj.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Lokomotiva se pojavila u sklopu programa modernizacije koju su pokrenule rumunske željeznice krajem pedesetih godina. Tada se strmim nagibom izazvalo mnogo problema za parne lokomotive, a odlučeno je da se uvede dizel lokomotiva. Jedini prethodni pokušaj uvođenja dizel vučne sile u Rumuniji postojao je 1938. godine, kada je iskorišćena artikulisana dizel lokomotiva, koju je takođe uradio Sulcer, ali zbog izbijanja 2. svjetskog rata nikada nije ušao u službu prihoda. Tako su rumunske železnice dodijelile ugovor o isporuci 6 dizel lokomotiva švajcarskim kompanijama "SLM Vintertur", "Braun Boveri" i "Sulcer". Prva lokomotiva je isporučena 1959. godine i ubrzo nakon potpisivanja licencnog ugovora sa Elektroputere Krajova. Prva lokomotiva su korišćena između Brašovske i Predealove rute, koja je bila poznata u trenutku kada je postojala jedna od najtrunijih nagiba na železničkoj ruti u Rumuniji (ova ruta je kasnije elektrifirala 1965. godine, koristeći lokomotive koje je napravila ASEA u Švedskoj, vidi ŽS serija 461). Kasnije su Sulcerovi motori napravljeni pod licencom UČM Rešica, a osovine KAROMETA (Karansebeška Osovina Fabrika)

Prototip, 060-DA-001, se vidi u Švajcarskoj tokom testnih ispitivanja, 14. maja 1959. godine

Lokomotiva je postigla izvoz iu drugim zemljama, uključujući:

  • Poljska: između 1965. i 1978. godine, 422 lokomotivama na Poljske državne željeznice (PKP)
  • Bugarska: između 1966. i 1975. 130 lokomotiva je isporučeno Bugarskoj železnici, klasifikacija serije 06.
  • Kina: između 1972. i 1989. godine, 284 lokomotiva isporučeno je na željeznice u Kini, klasifikovane kao ND2 (nekoliko je uvezeno u Rumuniju od strane privatnog špeditera)

Tehnički podaci[uredi | uredi izvor]

Lokomotivu pokreće motor Sulcer 12LDA28, sličan onom koji se koristi u lokomotivi Britanske Železnice serije 47. Sa snagom od 2100 KS, to je bila jedna od najmoćnijih dizel lokomotiva napravljenih u Evropi u to doba. Njegova stvarna snaga je 2300 KS, ali je bila ograničena za ovu seriju, a takođe je dvostruko turbo punjena i radi na četvorotaktnom ciklusu. Ona koristi 2 bogeis, sa po 3 osovine (Co'Co'), svaka osovina se napaja vlastitim električnim vučnim motorom, suspendovan na osovini 2 osovine su spojene zajedno kroz poprečnu spojnicu koja se nalazi tačno u sredini lokomotive ispod nje. Još jedan važan deo je vučni pivot, koji povezuje lokomotiv na osovine, bez toga lokomotiva ne bi mogla ubrzati ili kočiti.

Kabina vozača

Karoserija na lokomotivu se zasniva na električnoj lokomotivi Ae 6/6 Švajcarske željeznice. Koristeći zavareni čelik i samonosnu konstrukciju, lokomotiva je opremljena i umivaonikom i toaletom. Kapacitet rezervoara za gorivo je 4 kilolitara (4000 litara).

Za električni deo dizel-električnih lokomotiva koristi se dinamo vuča od deset pozicija. Omogućava maksimalnu struju od 3700 Ampera, sa satnom snagom od 2700 A i 2460 A u stalnom snagu. Najveći napon je 890 V, na 1080 RPM. Tu je i pomoćni dizelo motor, snage od 75 kV, snage 175 V, mehanički povezano sa dinamometrom za vuču.

Prenosni odnos je 15:69, sa izlaznom snagom od 230 kV i 820 A, sa maksimalnom dozvoljenom strujom tokom odlaska voza 1230 A. Motori su opremljeni sopstvenim ventilatorima za hlađenje i aktivni su čak i ako lokomotiva ne radi, kako bi se sprečila prljavština ući u motor.

Modifikacije[uredi | uredi izvor]

Originalna klasifikacija lokomotiva bila je 060 DA. U početku su dizajnirani isključivo za prevoz teretnih vozova, ali su kasnije raspoređeni i na putničkim vozovima. Međutim, ograničenje brzine od 100 km / s bilo je pitanje koje je ušlo u pažnju rukovodstva rumunskih železnica. Rešenje ovog problema bilo je redizajniranje stepena prenosa na 17:67 i dodavanje nekoliko pozicija ubrzanja, čime se povećava brzina na 120 km / s bez potrebe za modifikacijom čitave lokomotive. Serija je počela sa proizvodnjom 1966. ili 1968. godine, a zatim je poznata kao serija DA1, počevši od 060-DA1-433. Sadašnja klasifikacija lokomotiva je serija 60 (ranije DA) i serija 62 (ranije DA1).

1985. godine, 2 lokomotiva su proizvedene pomoću ALKO 3000 KS (kasnije je snaga smanjena na 2640 KS) motora, u sklopu inicijative rumunskih željeznica u vrijeme proizvodnje teških dizel lokomotiva sa ALKO motorima uvezenim iz SAD-a. Zbog toga što nisu bili efikasni i čvrsti za održavanje goriva, oni su bili odloženi i dijelili su sudbinu lokomotiva serije ALKO (vidi Elektroputere LDE 4000).

Još jedan jedinstven primer bio je 060-DB-001/002 par lokomotiva, prototip za izvoz u Iranu. Na kraju, lokomotive nikada nisu bile isporučene Iranskim železnicama, već su dobili lokomotive LDE 4000. Danas se koriste kao industrijske lokomotive od "Termoelektrane iz Išalnica", kod Krajove.

Nekoliko jedinica je napravljeno za granične operacije u blizini SSSR-a (danas Moldavija i Ukrajina), opremljene sa 1524-milimetarskim osovinama osovine i SA-3 spojnicama. One su klasifikovane kao Serija 67 i Serija 68. Zbog činjenice da nema potrebe za velikim modifikacijama, ponovna pretvorba na 1435 mm traku je jednostavna. Danas su smešteni na železničkim dvorištima kod Jašija ili Galacije.

Prva lokomotiva, 060-DA-001, bila je penzionisana 1994. godine, ali je obnovljena kao muzejska lokomotiva u periodu 2008-2009. Godine i potpuno je funkcionalan, kao i kada je isporučen 1959. godine.

Modernizacija[uredi | uredi izvor]

Nekoliko jedinica je modernizovano u periodu od 2000. do 2006. godine, uvedeno 15. maja 2000. Modernizacija ove serije se sastojala u reklasifikaciji (Serija 63, ranije Serija 62 i Serija 65, ranije Serija 60), redizajn karoserije lokomotiva (u više karoserije u obliku boki) i uklanjanje motora Sulcer i zamenio ga dvotaktnim motorom DžM-EMD. Izrađene su ukupno 50 serije od 65 jedinica, a samo 10 iz serije 63. Zanimljivo je da postoji još jedna serija 65 jedinica, prototip iz 1998. godine, zadržavajući svoje originalne karoserije ali navodno sa zamenjenim motorom. O ovoj jedinici nije poznato mnogo, broj 1248.

Upotreba izvan Rumunije[uredi | uredi izvor]

Kao što je već pomenuto, lokomotiva je zvanično izvezena u Poljsku, Bugarsku i Kinu.

U Poljskoj su ove lokomotive isporučene između 1965. i 1978. godine, svrstane u seriju ST43. Rečeno je da su ove lokomotive uvezene na inicijativu Poljske radničke partije, protiv volje Sovjetskog Saveza koji je u to vrijeme izvozio u Poljsku, lokomotive serije ST44 (zvanično poznate kao serija M62, koju je proizvela Fabrika Dizel- Voza iz Luganske). Posljednjih godina nakon elektrifikacije mnogih glavnih linija u Poljskoj, lokomotive manje koriste Poljske državne željeznice, a većinu njih koriste privatni prevoznici u Poljskoj. Nekoliko njih je takođe poslato u Rumuniju, a tu su i privatni prevoznici. Najznačajnija promena su bili veliki farovi, nešto vrlo često na lokomotivama napravljenim za Poljsku.

U Bugarskoj su ovi lokomotivi klasifikovani kao serija 06, isporučena od 1966. do 1975. godine, za upotrebu na teretnim i putničkim vozovima. Od 130 lokomotiva, oko 65 ih je u upotrebi, a ostatak je prodat za otpadni metal. Osim bugarskih državnih železnica, koriste ih i malo privatnih kompanija. Takođe postoje lokomotive za rumunske željeznice koje je uvozila privatna kompanija u Bugarskoj, ista kompanija koja posjeduje uvezene električne lokomotive serije 40 Rumunskih željeznica i uvozila lokomotive serije 87 britanskih željeznica.

U Kini, ovi lokomotivi su blago modifikovani i pretvoreni u ND2 lokomotive, sa 284 isporučenih. Glavna razlika je u tome što je snaga motora povećana na 2300 KS, a prednja strana je neznatno promenjena. Bili su isporučeni od 1972. do 1989. godine. U osamdesetim godinama oni su bili korišćeni na linijama doline reke Jangce, ali danas još uvek rade tamo. Postojala je i ND3 serija koja je imala potpuno drugačije karoserije, ali je koristila iste unutrašnje uređaje, motor itd., Isporučivši se od 1984. do 1990. godine. Njihova sudbina nije poznata. Nekoliko ND2 je uvezeno od strane privatnog operatera u Rumuniji, procjenjuje se da je uvezeno 20 jedinica.

Nekoliko privatnih operatora u Evropi koristilo je ove lokomotive. Karsdorfer Eisenbahngesellschaft iz Nemačke je koristio 8 jedinica od 1998. do bankrota 2004. godine. Njihova sudbina je takođe nepoznata. U Italiji nekoliko od ovih lokomotiva koristi Ferrovie Emilia Romagna. U Španiji su ovi lokomotivi, zajedno sa serijom 37 britanskih željeznica, bili korišteni kao infrastrukturne lokomotive za izgradnju železničkih pruga na velikim brzinama. U Mađarskoj postoji više privatnih operatera koji koriste ove lokomotive, koriste se zajedno sa drugim lokomotivama iz Slovačke i Austrije.

Galerija[uredi | uredi izvor]