Pređi na sadržaj

Čovekoliki majmuni

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Hominoidea
Vremenski raspon: miocendanašnjost
Bornejski orangutan (Pongo pygmaeus)
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Mammalia
Red: Primates
Podred: Haplorhini
Infrared: Simiiformes
Parvored: Catarrhini
Natporodica: Hominoidea
Gray, 1825.
Tipska vrsta
Homo sapiens
Porodice

Chororapithecidae
Proconsulidae
Afropithecidae
Pliobatidae
Hylobatidae
Hominidae

Gorila (Gorila occidental)

Čovekoliki majmuni (lat. Hominoidea — Hominoidi) su grupa primata koja uključuje čoveka (lat. Homo sapiens — Homo sapijens) i njegove najbliže srodnike,[1][2] koji po svom izgledu, visokoj inteligenciji i složenom socijalnom životu veoma podsećaju na ljude.[3]

Čovekoliki majmuni su grana majmuna Starog sveta, bezrepih simija (Simii) ili antropoida, tj. uskonosih majmuna (Catarrhini), iz reda primata. Autohtoni su u Africi i jugoistočnoj Aziji. Odlikuje ih široki stepen slobode pokreta u ramenskom zglobu, što ukazuje na uticaj brahijacije. Obuhvataju dve glavne grane: gibone, male majmune i hominide ili velike majmune. U male čovekolike majmune (latinski: Hylobatidae) se ubrajaju četiri roda i šesnaest vrsta gibona, a među njima su lar gibaona i sijamanga, koji su autohtoni u jugoistočnoj Aziji. Pretežno žive na drveću, a na tlu su dvonožni. Oni imaju lakša tela i manje društvene grupe od velikih majmuna.[4][5][6]

Hominidae su: orangutani, gorile, šimpanze i ljudi. Danas postoje po dve vrste rodova orangutan: (Pongo) gorila, šimpanze (Pan) i jedna postojeća vrsta u rodu Homo (Homo sapiens). Predstavnici ove superfamilije su označeni kao hominoidi, što ne treba brkati sa familijom hominidi, niti podfamilijom hominini. Neki od svih hominoida se označavaju i kao bezrepi majmuni (eng. apes), pri čemu treba napomenuti da se engleski naziv odnosi samo na ovu grupu, dok se monkey odnosi na sve repate majmune. Zbog toga, engleski naziv „apes” može imati višesmisleno značenje. Može biti sinonim za naziv „majmun” ili za bilo kojeg bezrepog čovekolikog primata. Tako je berberski (divlji) makak, neka vrsta majmuna, popularno nazvan „berberski majmun” da se označi nedostatak repa. Biolozi su koristili naziv „majmun” u značenju člana nadporodice Hominoidea, a osim ljudi odnedavno označava i sve članove nadporodica Hominoidea, tako da „majmun” (ape) postaje druga reč za „hominoid”.[7].

Osim gorila i ljudi, hominoidi su agilni penjači na drveća. Njihova hrana se najbolje može opisati kao frugivororna i folivorna, jer se sastoji uglavnom od voća, oraha, semena, uključujući i seme trava, a u nekim slučajevima i drugih životinja.[8], bilo da love ili beru plodove sa drveća (uzgajanje biljki je isključivo ludska sposobnost), kao i sve drugo što je dostupno i lako svarljivo. Većina neljudskih hominoida su retke ili ugrožene vrste. Glavna opasnost za većinu ugroženih vrsta je gubitak tropskih prašumskih staništa, iako su još uvek neke vrste i dalje ugrožene kao lovne životinje.

Terminologija[uredi | uredi izvor]

Dijagram ispod pokazuje opšteprihvaćene evolucijske odnose Hominoidea, sa grupom pod tradicionalnim nazivom „majmuni” (obeleženo zagradama).

„Čovekoliki majmuni” su uobičajeno podeljeni na „male majmune” (giboni i sijamang) i „velike majmune” (šimpanze, gorile, orangutani i ljudi).

 Hominoidea
 Hominidae
 Homininae
 Hominini

Ljudi (rod Homo)

Šimpanze (rod Pan)

Gorile (rod Gorilla)

Orangutani (rod Pongo)

Giboni (porodica Hylobatidae)

Ukratko, postoje tri zajedničke upotrebe naziva „majmun” (eng. ape): nebiolozi koji govore engleski jezik ne razlikuju „monkey” i „ape”, ili „ape” mogu koristiti za bilo kojeg bezrepog majmuna ili neljudskog homanoida, dok biolozi koji govore engleski obično koriste naziv „ape” za sve neljudske hominoide, kao što je gore prikazano.

U poslednjih nekoliko godina, biolozi se prilikom podele ovih vrsta uglavnom radije koriste samo monofiletske grupe. Današnji taksonomi pažljivim proučavanjem nastoje da izbegnu polifiletske i parafiletske grupe i taksone, prekvalifikacijom njihovih članova u odgovarajuće monofiletske taksone i uvažavajući samo grupe koje objedinjuju sve potomke najbližeg zajedničkog pretka. U nadporodici Hominoidea jedna takva grupa se naziva kladus. Neki stručnjaci naziv „čovjekolikih majmuna” pripisuju svim članovima nadporodice Hominoidea. Na primer (2005), Benton je napisao:

„U majmune, hominoidea, danas spadaju giboni, orangutani ... gorile, šimpanze i ljudi ...”

Grupa biologa tradicionalista, grupu pod nazivom „čovekoliki majmuni” tada imenuju u „neljudske majmune”.[9][10]

Podela[uredi | uredi izvor]

Ova grupa obuhvata dve porodice: male čovekolike majmune ili gibone (lat. Hylobatidae — Hilobatidi) i velike čovekolike majmune (lat. Hominidae — Hominidi). U grupu čovekolikih majmuna ubrajaju se orangutani, gorile i šimpanze.[3][11]

Stanište[uredi | uredi izvor]

Čovekoliki majmuni žive na području zapadne i središnje Afrike, širom južne i jugoistočne Azije, a najčešće u tropskim kišnim šumama.[3]

Ishrana[uredi | uredi izvor]

Uglavnom su biljojedi i hrane se pretežno plodovima, mada su neki i svaštojedi.[3]

Ugroženost[uredi | uredi izvor]

Ugrožava ih gubitak staništa, lov i lovokrađa. Čovekolike majmune love zbog kože i lobanja, kao i za potrebe zooloških vrtova i za trgovinu kućnim ljubimcima. Šimpanze su nekada često služile kao ogledne životinje u biomedicinskim istraživanjima.[3]

Građa[uredi | uredi izvor]

Zbog skraćene kičme i relativno kratke i široke karlice, težište tela čovekolikih majmuna pomereno je nadole, što im olakšava uspravno držanje. Imaju široki grudni koš, a dorzalno postavljene lopatice im omogućavaju širok opseg pokreta ramenog zgloba. Gorila, na primer, može da sedi na tlu i da istovremeno ispruži ruku u bilo kom smeru i dohvati odgovarajuću granu. Čovekoliki majmuni imaju pljosnato lice, dobro razvijenu vilicu, ekstremitete prilagođene za prihvatanje predmeta. Nosni otvori su im smešteni blizu jedan drugom i usmereni nadole.

Pripadnici grupe čovekolikih majmuna spadaju u životinje velike građe. Orangutan je najveći arborealni sisar, dok gorila može biti teška više od 200 kilograma.[3]

Društvene zajednice[uredi | uredi izvor]

Pripadnici porodice gibona žive u monogamnim parovima. Svoju teritoriju u krošnjama obeležavaju glasnom pesmom, pri čemu mužjak i ženka pevaju različite delove melodije. Odrastao mladunac to pokušava sam, pevajući glasno, sve dok ne pronađe partnerku koja bi mu se pridružila.

Orangutan je jedini pripadnik porodice čovekolikih majmuna koji živi pojedinačno. Odrastao mužjak brani teritoriju dubokim, rezonantnim oglašavanjem i polaže pravo na svaku ženku koja koja kroči na njegovu teritoriju. Ostali pripadnici žive u društvenim grupama jasno određene strukture. Neki orangutani u severnom delu Sumatre sami izrađuju jednostavno oruđe koje koriste pri ishrani i lovu..

Gorile žive u grupama od 5 do 10 životinja (ponekad i 30). Grupa se sastoji od nekoliko ženki i dominantnog mužjaka sa srebrastim leđima, a ponekad i još jednog ili dva takva mužjaka, koji su sinovi ili mlađa braća dominantnog mužjaka.

Šimpanze žive u zajednicama od 20 do 150 jedinki.[12] Mada u grupi postoji dominantan mužjak i društvena hijerarhija, svaka životinja u zajednicu dolazi slobodno i isto tako iz nje odlazi. Hrane su u malim podgrupama, čiji se sastav svakodnevno menja. Šimpanze u zapadnoj Africi vrlo često love, pri čemu mužjaci zajednički love više životinja istovremeno. Mlade šimpanze se uče običajima zajednice i načinu upotrebe oruđa oponašanjem starijih životinja. Upotrebljavaju jednostavno oruđe koje ponekad sami izrađuju.[3]

Inteligencija[uredi | uredi izvor]

Čovekoliki majmuni su najinteligentniji majmuni. Istraživanjem zarobljenih orangutana utvrđeno je da mogu da reše veoma složene zadatke, kao što su sastavljanje slagalica, upotreba znakovnog jezika i prepoznavanje simbola.

Međusobna nega[uredi | uredi izvor]

Nega ima važnu ulogu u zajednicama čovekolikih majmuna, jer doprinosi učvršćivanju veza među pojedincima. Na taj način mužjaci obezbeđuju podršku drugih životinja, za slučaj da njihov položaj u grupi bude doveden u pitanje.[3]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Groves, C.P. (2005). Wilson, D.E.; Reeder, D. M., ur. Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference (na jeziku: engleski) (3 izd.). Baltimore: Johns Hopkins University Press. str. 178—184. ISBN 0-801-88221-4. OCLC 62265494. 
  2. ^ Goodman, M.; Tagle, D. A.; D. H. Fitch; Bailey, W.; J. Czelusniak; Koop, B. F.; Benson, P.; Slightom, J. L. (1990). „Primate evolution at the DNA level and a classification of hominoids”. Journal of Molecular Evolution. 30 (3): 260—266. Bibcode:1990JMolE..30..260G. PMID 2109087. S2CID 2112935. doi:10.1007/BF02099995. 
  3. ^ a b v g d đ e ž Burnie, David; Wilson, Don E. (2001). Animal. London: Dorling Kinderslay Limited. ISBN 9780789477644. 
  4. ^ British Museum of Natural History, Ed. (1991): Man's place in evolution. Natural History Museum Publications, Cambridge University Press, London. ISBN 0-521-40864-4.
  5. ^ Hadžiselimović R. (1986): Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-9344-2-6.
  6. ^ Lambert D. (1989): The Cambridge guide to prehistoric man. Cambridge University Press, Cambridge, ISBN 0521333644. ISBN 0521333649 nevažeći ISBN.
  7. ^ Vidi: Primate: Historical and modern terminology
  8. ^ Humans are becoming more carnivorous: http://www.nature.com/news/humans-are-becoming-more-carnivorous-1.14282
  9. ^ Holley D. (2011): An Introduction to Zoology: Investigating the animal World. Jones & Bartlett Publishers. ISBN 978-0-7637-5286-6.
  10. ^ Joseph Tucker Springer; Holley, Dennis (2013). An Introduction to Zoology: Investigating the Animal World. Jones & Bartlett Learning. ISBN 9780763752866. 
  11. ^ Grehan, J.R. (2006). „Mona Lisa Smile: The morphological enigma of human and great ape evolution”. Anatomical Record. 289B (4): 139—157. PMID 16865704. S2CID 46617122. doi:10.1002/ar.b.20107. 
  12. ^ Logos, Aleksandar A. (2022). „Jasenovac u Hrvatskoj, ili kratka priča o ratu i masovnim ubistvima u njemu”. str. 5—6. „Šimpanze žive u uređenim grupama (zajednicama) koje obično imaju od 20 do 150 pojedinaca, a odrasli mužjaci često izviđaju duž zona između zajednica (u graničnom području). Mužjaci iz jedne zajednice susreću šimpanze iz susednih zajednica u graničnom području i povremeno postoji produženi sukob do uništenja slabije zajednice ubijanjem odraslih mužjaka (i starijih ženki) iz poražene zajednice“. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]