Pređi na sadržaj

Šabva

Koordinate: 15° 13′ 12″ S; 47° 01′ 01″ I / 15.22° S; 47.017° I / 15.22; 47.017
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Šabva
شبوة
Pogled na ruševine antičkog grada Šabve
Administrativni podaci
Država Jemen
GubernijaŠabva (pokrajina)
Stanovništvo
Geografske karakteristike
Koordinate15° 13′ 12″ S; 47° 01′ 01″ I / 15.22° S; 47.017° I / 15.22; 47.017
Vremenska zonaUTC+3
Šabva na karti Jemena
Šabva
Šabva
Šabva na karti Jemena

Šabva (arap. شبوة, engleski: Shabwa), Sabata za antičke grčke i rimske geografe[1] bio je sve do 4. Veka glavni grad antičkog Hadramautskog kraljevstva.

Istorija Šabve[uredi | uredi izvor]

Šabva je mitski izgubljeni pustinjski grad, danas arheološko nalazište, smešteno na istočnom rubu pustinje Ramlat el-Sab`atajn u Jemenu oko 300 km severoistočno od glavnog grada Sane, i oko 100 km severno od središta Muhafaze Šabve - Ataka. Grad je podignut na obroncima planina Hadramaut i doline Vadi Mašara koji se tu izliva u pustinju. Leži na oko 850 m nadmorske visine.

Bogatsvo i značaj Šabve ležao je u njegovoj poziciji, on je bio važno odredište na kojem su se okupljale i organizovale trgovački karavani za prelaz velike pustinje Rub el Hali. Putnici karavana morali su da plate jednu desetinu vrednosti od robe koju su davali sveštenicima gradskih hramova u ime glavne boginje Sen (Mjesec).

Šabva je imala čak 60 verskih hramova i bila je versko središte antičkog Hadramauta. Pustinju je mogla biti pređena jedino u organizovanim karavanima po strogo određenim putevima, svako odstupanje od tih pravila (neprijavljeni karavani mimo uobičajenih puteva i krijumčarenje), smatralo se za najveći zločin i kažnjavalo smrću. Karavani su značile život za Šabvu, zato su jedna gradska vrata bila izdvojena samo za ulazak karavana. Ljudi su pripitomili kamile oko 1300. p. n. e., a kamile su bile okosnica za procvat trgovine u to vreme.

Negde na prijelazu iz 8. veka na 7. vek p. n. e. došlo je do migracije stanovnika, novi stanovnici naselili su se u Hadramautu, naverojatnije Sabejci, oni su doneli nove načine gradnje, dekoracije i keramičke predmete. Ti došljaci naseljavali su se u postojećim naseljima i gradovima, i polako mešali sa domaćim stanovništvom. Šabva je postala rezidencija kraljeva Hadramauta, krajem 7. veka p. n. e. ili početkom 6. veka p. n. e., neki od njih su nosili zvanje mukarib a to je bio naziv koji je ukazivao na njihovu veću moć.

Arheološka istraživanja[uredi | uredi izvor]

Plan unutrašnjeg grada

Za iskopavanja sprovedena u razdoblju 1976-1981 koja su vodili francuski arheolozi, na jugoistočnom delu nalazišta, na lokalitetu 41, bilo je moguće utvrditi stratigrafski niz slojeva naselja. Iskopavanja su otkrila 14 arheoloških slojeva koji su bili dovoljni da se radiokarbonskom metodom (metoda određivanja starosti pomoću radioaktivnog izotopa ugljika 14C) utvrdi starost grada. Najstariji sloj seže do 16. veka p. n. e. najmlađi je iz 4. veka kad su grad razorile trupe Himjarskog kraljevstva. Ovi slojevi govore o kontiutetu življenja u Šabvi od brozanog doba do antike. Zenit Šabve bio je između sloja VI i sloja IX (6. veka p. n. e. do 2. veka). U 3. veku grad su zauzele Sabejske snage iz Kraljevstva Saba.

Struktura antičkog grada[uredi | uredi izvor]

Drevna Šabva imala je dva dela; spoljni i unutrašnji grad (centar). Spoljni grad prostirao se dužinski u smeru sever-jug i imao je najmanje jedan kilometar, a po širini u smeru istok-zapad oko 900 m. U južnom delu nalazio se središnji - unutrašnji grad koji se prostirao u smeru jugozapad-severoistok dužini od oko 500 m, i širine 365 m, u smeru severozapad-jugoistok. Danas delomično uništen od voda vadija spoljni zid bio je dugačak najmanje 3,35 km, unutrašnji zid imao je oko 1,53 km. Unutrašnji grad pokriva površinu od oko 0,15 km².

Unutrašnji grad[uredi | uredi izvor]

Žrtvenik iz Šabve
Kapitel s Grifonom iz kraljeve palače u Šabvi

Unutrašnji grad bio je podeljen po sredini putem koji je išao od glavnih gradskih vrata na severozapadu u smeru juga. Nakon vrata prema istoku, dolazilo se do velikog trga (površine oko 1600 m²), od njega je druga ulica vodila do kraljeve palate.

Na južnom delu glavne ulice bio je smešten kompleks hramova (koji je u veoma lošem stanju). Iz istog razloga se ne mogu tačno rekonstruisati ni ostale gradske saobraćajnice koje su se račvale sa glavnom ulicom, iako je vidljivo da su je sporedne ulice sekle vertikalno ili se pružale paralelno sa njom, ali do danas samo nekoliko delova je uspešno otkopano i jasno vidljivo.

Pored ulica i javnih sadržaja, iskopani su i delovi kućnih dvorišta sa vrtovima. Većina zgrada ima jednostavan pravougaoni oblik i površinu od najmanje oko 100 m². Neki od objekata ističu se svojom veličinom i složenim oblikom, oni su verovatno bili namenjeni gradskoj eliti.

Spoljni grad[uredi | uredi izvor]

Spoljni grad, to jest deo između dveju gradskih zidina, nikada nije bio do kraja izgrađen i naseljen. Jedine značajnije građevine u ovom delu bile su Hram na jugozapadnom delu (arheološki broj 114) i Kastel el Čadžar, smešten na jugoistoku.

Izvan gradskih zidina iskopane su 1987. godine nekoliko zgrada od nepečene cigle.

Najznačajnije građevine na lokalitetu Šabva[uredi | uredi izvor]

Brojne arheološke ekipe iskopavale su po Shabvi u različitim vremenima, deo iskopanih artefakata danas se nalazi u gradskom muzeju u obližnjem Ataku. Na samom lokalitetu najbolje očuvani objekti su;

  • Ruševine kraljevske palate u istočnom delu grada
  • Delovi gradskih zidina koji su najočuvaniji kod glavnih severnih vrata
  • Ruševine antičkih hramova.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Plinije Stariji Naturalis historia 6.28.32

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • (Grupa autora): Foilles de Shabwa, in: Syria. Revue d'art oriental et d'archéologie, Tom 68., Fasc. 1-4. Geuthner, Paris 1991 str.1-462

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]