Pređi na sadržaj

Šalmaj

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dva šalmaja
Dvostruki jezičak
Slični instrumenti
* Sorna[1]
* Rhaita[2]
* Suona[3]
* Sopila[4]
* Zurna[5] O ovoj zvučnoj datoteci Zvuk šalmaja .

Šalmaj (ital. cennamella, engl. shawm; fr. chalumeau, nem. Schalmei)[6] je orijentalni muzički instrument iz porodice drvenih duvačkih instrumenata sa dvostrukim trščanim jezičkom.[7]

Istorijat šalmaja[uredi | uredi izvor]

Žena svira bas-šalmaj (il.: Tobias Stimmer oko 1500. god.)

Šalmaj je veoma starog porekla. Na njemu se sviralo u Evropi u vreme srednjeg veka i renesansne,[8] od kraja 13. veka do 17. veka.

Stigao je u Evropu pod arapskim uticajem. Kao razvijen oblik orijentalne zurle, šalmaj se smatra pretečom današnje oboe, sa kojom je veoma sličan po zvuku. On se smatra i pretečom današnjeg klarineta.

Kao i na modernoj oboi, šalmaj se svira duvanjem u dvostruki trščani jezičak. Obično je napravljen iz jednog komada drveta, sa proširenjem na kraju u obliku levka (kao na trubi).

Zvuči veoma glasno, prodorno i grubo, pa se uglavnom koristi/o na otvorenom.

U Nemačkoj šalmaj se zove Schalmei ili Pommer. Prva reč verovatno dolazi od lat. reči calamus što znači „trska“ ili „stabljika“.

U Evropi su svirane mnoge vrste šalmaja i imali su različita imena. Početokom 16. veka bilo je nekoliko različitih veličina šalmaja, od soprana do basa.[9]

Upotreba šalmaja danas[uredi | uredi izvor]

Instrumenti slični srednjovekovnom šalmaju mogu se i danas čuti u mnogim zemljama. Na njima obično sviraju ulični muzičari ili vojni orkestri.

U mnogim zemljama Azije šalmajska tehnika sviranja obuhvata i kružno disanje koje omogućava kontinuirano sviranje, bez pauze za uzimanje vazduha.

Danas se proizvode i školski primeri šalmaja[10] koji su jednotrščani drveni duvački instrumenti (kao klarinet i saksofon) sa kljunastim usnikom[11]. To je ujedno i narodni instrument. Ova vrsta šalmaja ima dve klapne i isti usnik, poveznicu i trsku (jednostruki jezičak), kao klarinet, što se vidi na sledećoj slici:


Šalmaj


Šalmaju je vrlo sličan italijanski instrument pifero, koji se i danas koristi u italijanskoj narodnoj muzici.


Pifero


Zvučni primer današnjeg sviranja prastarog instrumenta šalmaja načinjen u pokrajini Kalabrija, koja je jedna od najnerazvijenijih pokrajina u celoj (Italiji):



Šalmaj u Srbiji i njenoj okolini[uredi | uredi izvor]

U Srbiji i okolini, šalmaj se javlja u tri oblika i to u:

  1. Južnoj Srbiji - pod nazivom zurla.
  2. Makedoniji - takođe pod nazivom zurla.
  3. Hrvatskom primorju - pod nazivom sopile.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Instrument Sorna (engl.), Pristupljeno 30. 4. 2013.
  2. ^ Instrument Rhaita (engl.), Pristupljeno 30. 4. 2013.
  3. ^ Instrument Suona (engl.), Pristupljeno 30. 4. 2013.
  4. ^ Instrument Sopila (engl.), Pristupljeno 30. 4. 2013.
  5. ^ Instrument Zurna (engl.)
  6. ^ Vlastimir Peričić, Višejezični rečnik muzičkih termina
  7. ^ Radivoj Lazić, Škola za klarinet: Učim klarinet I, Pristupljeno 30. 4. 2013.[nepouzdan izvor?]
  8. ^ Renesansni šalmaj Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. maj 2016) (engl.)
  9. ^ R. Lazić - V. Peričić, Osnovi teorije muzike., Pristupljeno 30. 4. 2013.[nepouzdan izvor?]
  10. ^ Jednotrščani šalmaj, Pristupljeno 30. 4. 2013.
  11. ^ Oblici usnika - drveni duvači, Pristupljeno 30. 4. 2013.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]