Švedska socijaldemokratska partija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Švedska socijaldeomkratska partija
Sveriges socialdemokratiska arbetareparti
VođaMagdalena Anderson
Generalni
sekretar
Lena Radstrom Bastad
Osnovana23. aprila 1888.
SedišteStokholm
 Švedska
Broj članova 105,626[1]
Ideologijasocijaldemokratija[2],
demokratski socijalizam
Politička pozicijalevi centar
Međunarodno članstvoProgresivna alijansa i Socijalistička internacionala
Evropska strankaPartija evropskih socijalista
Boje  crvena
Riksdag
113 / 349
Evropski parlament
5 / 20
Veb-sajt
www.socialdemokraterna.se

Švedska socijaldemokratska stranka (šved. Sveriges socialdemokratiska arbetareparti, skraćeno Socialdemokraterna; doslovno, „Socijaldemokratska radnička partija Švedske“ i „Socijaldemokrati") je jedna od glavnih političkih partija u Švedskoj. Osnovana je 1888. godine (1917. se u stranci dogodio raskol kada su je napustili komunistički i revolucionarno raspoložene pristalice kako bi stvorili današnju Levu stranku).

Ideologija stranke je socijaldemokratija (a takođe se pominje i demokratski socijalizam). Glasačka baza se pretežno nalazi u radnicima plavih okovratnika[3], zaposlenicima u javnom sektoru, nezaposlenima, intelektualcima i imigrantima. Dobar deo njene snage potiče od snažnih veza sa Švedskom konfederacijom sindikata (LO), koja predstavlja oko 90% švedskog radništva. Stranka je članica Socijalističke internacionale, Napredne alijanse, Partije evropskih socijalista i SAMAK-a.

Švedska socijaldemokratska partija trenutno ima oko 105.000 članova, s oko 2540 teritorijalnih organizacija i 500 organizacija u preduzećima.

Postoji nekoliko organizacija unutar švedskog socijaldemokratskog pokreta:

Tradicionalni simbol stranke je crvena ruža, za koju se veruje da ju je uveo Fredrik Štrem. Izgled ruže se menjao kroz godine.

Švedska socijaldemokratska partija se često naziva jednom od najuspešnijih socijaldemokratskih stranki na svetu. Od godine 1933. kada je došla na vlast i primenila socijaldemokratska načela u borbi proti velike ekonomske krize, njene vlade su uspešno iskoristile neutralnost Švedske u Drugom svetskom, a kasnije Hladnom ratu kako bi stvorile jedan od najbolje organizovanih i najefikasnijih sistema države blagostanja, a istovremeno omogućile stalan rast švedske ekonomije. Tzv. „švedski model“, koji mnogi drže najuspešnijim kompromisom između kapitalizma i socijalizma, je švedskim socijaldemokratama omogućio da ostanu na vlasti više od sedam decenija, s izuzećem perioda 1976—1982. i 1991—1994. Međutim, ulazak Švedske u Evropsku uniju i problemi izazvani procesom globalizacije je naterao švedske socijaldemokrate da u poslednje vreme razmišljaju o zaokretu prema neoliberalnoj tržišnoj politici, odnosno ideologiji Trećeg puta.

Na parlamentarnim izborima 17. septembra 2006, švedske socijaldemokrate izgubili su vlast.

Istorijat uspeha na izborima[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „P"250.000 svenskar ska ta fram Miljöpartiets politik". DN. 30. 10. 2011. 
  2. ^ Merkel, Wolfgang (2008). Social Democracy in Power: the capacity to reform. Alexander Petring, Christian Henkes, Christoph Egle. London: Taylor & Francis. str. 8, 9. ISBN 978-0-415-43820-9. 
  3. ^ Hur röstade LO-medlemmar?, Social bakgrund - sysselsättning relaterat till partiröst SVT Valu (Parliamentary election exit poll)

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Merkel, Wolfgang (2008). Social Democracy in Power: the capacity to reform. Alexander Petring, Christian Henkes, Christoph Egle. London: Taylor & Francis. str. 8, 9. ISBN 978-0-415-43820-9. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]