Pređi na sadržaj

Šepšin

Koordinate: 44° 32′ 19″ S; 20° 42′ 09″ I / 44.5385° S; 20.7025° I / 44.5385; 20.7025
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Šepšin
Zgrada osnovne škole „Momčilo Živojinović“ i drveni zvonik.
Administrativni podaci
DržavaSrbija
GradBeograd
OpštinaMladenovac
Stanovništvo
 — 2011.Pad 736
Geografske karakteristike
Koordinate44° 32′ 19″ S; 20° 42′ 09″ I / 44.5385° S; 20.7025° I / 44.5385; 20.7025
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Šepšin na karti Srbije
Šepšin
Šepšin
Šepšin na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj11433
Pozivni broj011
Registarska oznakaBG

Šepšin je naselje u Gradskoj opštini Mladenovac u Gradu Beogradu. Prema popisu iz 2011. bilo je 736 stanovnika.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Šepšin se nalazi južno od Grocke. Šepšin je svakako novije naselje. Predanje nam govori da su prvi doseljenici, kad su ovde došli, naišli na madžarske kuće. U aračkim spiskovima iz prvih desetina 19.veka pominje se Šepšin koji je 1818.g. imao 16 a 1822.g. 20 kuća. Po popisu iz 1921.g. selo je imalo 134 kuće sa 918 stanovnika. Za najstarije porodice smatraju se Krnjići-Milušići. Stara su porodica i Tinugići, od koje danas nema potomaka. Ostale su porodice doseljene i to: Ratkovići iz Lisica (Dragačevo); Janoševci od novog Pazara, koji su najpre naselili u užičkom okrugu, pa ih je otud raselio knjaz Miloš zato što su pljačkali Turke; Gajići su iz Crnića odakle je pobegao njihov predak Gaja. Jeremijići su starinom od Leskovca; Ristići od Timoka. Selo ima svoju školu od 1893. godine.. (podaci krajem 1921. godine).[1][2]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Šepšin živi 673 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 41,8 godina (41,0 kod muškaraca i 42,7 kod žena). U naselju ima 240 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,56.

Ovo naselje je u velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 1.214
1953. 1.248
1961. 1.247
1971. 1.114
1981. 979
1991. 956 891
2002. 855 913
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
843 98,59%
Crnogorci
  
1 0,11%
Hrvati
  
1 0,11%
nepoznato
  
6 0,70%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Poznati stanovnici[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Podaci uzeti iz: „naselja“ knj. II (P. Nikolić: Okolina Beograda) i iz „Letopisa“ sala Šepšin, Br.658
  2. ^ Literatura „Letopis Podunavskih mesta“(Beč 1998) period 1812 – 1935 g. Letopisa, po predanju, Podunavskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili Dosenjenici čime se bavili meštani
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Izvor: Monografija Podunavske oblasti 1812—1927, sastavio dr Vladimir Margan biv. predsednik Oblasnog odbora, komesar oblasne samouprave, objavljeno (1927. g.) „Napredak Pančevo,
  • „Letopis“: Podunavska mesta i običaji Marina (Beč 1999. g.).

Letopis period 1812—2009. godine. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani

  • Napomena

U uvodnom delu autor je dao kratak istorijski pregled ovog područja od praistorijskih vremena do stvaranje države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Najveći prilog u ovom delu čine ,»Letopisi« i trudio se da ne propusti nijednu važnu činjenicu u prošlosti opisivanih mesta.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]