Šervud Anderson
Šervud Anderson | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 13. septembar 1876. |
Mesto rođenja | Kamden (Ohajo), SAD |
Datum smrti | 8. mart 1941.64 god.) ( |
Mesto smrti | Kolon, Panama |
Književni rad | |
Najvažnija dela | Crni osmeh |
Potpis |
Šervud Anderson (engl. Sherwood Anderson, Kamden (Ohajo), 13. septembar 1876 — Kolon, 8. mart 1941) je bio američki književnik.[1]
Pobunjenik je protiv standardizacije života u industrijskoj civilizaciji, o čemu piše u romanima „Sin Vindija MekFersona“, „Ljudi na maršu“, „Siromašan belac“ i, napopularnijem romanu, „Crni osmeh“. U zbirci novela „Vinsburg. Ohajo“ (1919) prikazuje sputane mlade sanjare i ljude promašene egzistencije u ambijentu američkog gradića na Srednjem zapadu[1], sredini koja guši njihove emocije i iskrivljuje njihove ličnosti. U toj knjizi, kao i u zbirci „Trijumf jajeta“ (1921)[1], odriče se zapleta u korist životne autentičnosti. Snažno je uticao na novije američke pisce, posebno na Hemingveja[1], dok je prošao snažan uticaj Gertrude Stajn[1] i psihoanalize, stvarajući romane i pripovetke u znaku pobune protiv reda i stege koje nameće život u industrijskoj civilizaciji i s verom u iskupiteljsku snagu Erosa.
Dela[uredi | uredi izvor]
- Sin Vindija MekFersona
- Ljudi na maršu
- Siromašan belac
- Crni osmeh
- Vinsburg. Ohajo (zbirka novela)
- Trijumf jajeta
Reference[uredi | uredi izvor]