Šesnaest kraljevstava Pet varvara

Karta perioda Šesnaest država

Istorija Kine
ANTIKA
Neolit c. 8500 – c. 2070 p. n. e.
Dinastija Sja c. 2070 – c. 1600 p. n. e.
Dinastija Šang c. 1600 – c. 1046 p. n. e.
Dinastija Džou c. 1046 – 256 p. n. e.
Zapadni Džou
Istočni Džou
Proleće i Jesen
Zaraćene države
CARSTVO
Dinastija Ćin 221–206 p. n. e.
Dinastija Han 206 p. n. e. – 220 n. e.
Zapadni Han
Dinastija Sin
Istočni Han
Tri kraljevstva 220–280
Vej, Šu i Vu
Dinastija Đin 265–420
Zapadni Đin
Istočni Đin	Šesnaest kraljevstava
Južne i Sjeverne dinastije 420–589
Dinastija Suej 581–618
Dinastija Tang 618–907
(Druga Džou dinastija 690–705)
Pet dinastija i deset kraljevstava 907–960	Dinastija Ljao 907–1125
Dinastija Sung 960–1279
Severni Sung		Zapadni Sja
Južni Sung	Đin
Dinastija Juan 1271–1368
Dinastija Ming 1368–1644
Dinastija Ćing 1644–1911
SAVREMENO DOBA
Republika Kina 1912–1949
Narodna Republika Kina 1949–sadašnjost	Republika Kina (Tajvan) 1949–sadašnjost
Srodni članci Kineska istoriografija Hronologija kineske istorije Dinastija u kineskoj istoriji Jezička istorija Istorija umetnosti Privredna istorija Istorija obrazovanja Istorija nauke i tehnologije Pravna istorija Medijska istorija Vojna istorija Pomorska istorija

Šesnaest kraljevstva (kineski jezik: 十六國 / 十六国), takođe Šesnaest država, je naziv za niz kratkotrajnih država koje su postojale na području Kine od 304. do 439. godine. One su nastale nakon što je tokom ustanka Vu Hua 316. god. došlo do kolapsa vlasti dinastije Đin čiji su se ostaci povukli na područje južne Kine. Razdoblje je formalno završilo 439. godine kada je područje Severne Kine ujedinjeno pod vlašću Dinastija Severni Vej.

Izraz „Šesnaest kraljevstava” je prvi put upotrebio Či Hong u svojoj knjizi Anali Proljeća i Jeseni Šesnaest kraljevstava (十六国春秋, Shíliùguó Chūnqiū) u kojoj je opisao istoriju sledećih država: Džao Han, Pozni Džao, Čeng Han, Rani Lijang, Pozni Lijang, Severni Lijang, Zapadni Lijang, Južni Lijang, Rani Jen, Pozni Jen, Severni Jen, Južni Jen, Rani Ćin, Pozni Ćin i Zapadni Ćin i Sja. Kasniji istoričari su ga koristili i za druge države koje su postojale u razdoblju od 304. do 439. godine.

Gotovi svi vladari tih država su pripadali Vu Hu narodima, ali su se nazivali carevima. Četiri od šesnaest država su, pak, formirali Kinezi, a to su Severni Jen, Zapadni Lijang, Rani Lijang i država Vej. Mnoge od tih država nisu bile formalno-pravno samostalne, odnosno nalazile su se u vazalnom odnosu sa drugim državama pa je tako Raniji Lijang bio vazal dinastije Đin. Iako je osnovana u istom razdoblju, država Severni Vej se tradicionalno ne smatra delom Šesnaest kraljevstava.

Istorija

Kina godine 376. godine; područja države Rani Ćin označena plavom; područja dinastije Đin označena žutom.

Prije razdoblja Šesnaest kraljevstava, tadašnjim Kineskim Carstvom vladala je dinastija Đin. Ali među njenim članovima su izbili žestoki sukobi za vlast, kasnije poznati kao Rat Osam prinčeva (291—307), koji su za posledicu imali pustošenje velikih delova severne Kine, na koje su se doselili Vu Hu nomadi, delom kako bi služili kao najamnici u vojskama zaraćenih prinčeva. Jedan od njihovih vođa, Liju Juen, koji je kao vazal vladao Siongnuom u današnjoj pokrajini Šansi, je 304. godine iskoristio slabost kineske vlasti kako bi proglasio nezavisnost i osnovao državu Džao Han, koja se smatra prvim od Šesnaest kraljevstava. Dinastija Đin ne samo da nije uspela ugušiti ovu pobunu, nego joj je Liju Juen, pre svega koristeći vojnički talent Ši Lea, vazalnog vojskovođe iz naroda Đi, naneo katastrofalni poraz kod Jongjie, a koji je za posledicu imao gubitak prestonice Luojang, a nekoliko godina kasnije i Si'ana. Dva cara su zarobljena i kasnije pogubljena, a preživeli članovi dinastije su se povukli na jug gde su osnovali tzv. Istočnu dinastiju Đin. Odatle će sledećih nekoliko decenija pokušavati vratiti vlast nad severnom Kinom, ali bez nekih većih ili trajnijih rezultata.

Karta severoistočne Azije oko 400. god.

Država Džao Han, međutim, nije uspela nametnuti svoju hegemoniju drugim Vu Hu narodima i entitetima, uključujući Ši Lea koji je godine 329. uništio Džao Han i osnovao državu Pozni Džao, prvu koja je, iako privremeno i uz mnogo nasilja, uspela ujediniti nekadašnja carska područja severne Kine. Ši Leove metode vladavine su izazvale omraženost Đie, kako među drugim <vu Hu narodima tako i na severu među preostalim Kinezima koji su postali njegovi podanici. Ši Leova smrt i krvava borba za vlast među njegovim naslednicima bila je prilika kineskom velikodostojniku Ran Minu da 350. god. preuzme vlast, osnuje državu Rani Vej i otpočne kratkotrajni, ali krvavi Vej-Đie rat protiv Điea u kojem je taj narod gotovo istrebljen, i koji se smatra jednim od prvih zabeleženih genocida u svetskoj istoriji.

Rani Vej, međutim, nije imala snage da se suprotstavi drugim Vu Hu narodima, pre svega Sjanbejima na severoistoku, koji su pod klanom Murong osnovali državu Rani Jen, kao i Dijevima sa zapada koji su osnovali državu Rani Ćin. Između ta dva entiteta se sledećih nekoliko decenija vodila borba za prevlast nad severnom Kinom. Na kraju je kao pobednik iz te borbe, koristeći delom i unutrašnje sukobe u Ranijem Jenu, izašao Fu Đijan, vladar Ranijeg Ćina, koji je 370. godine uništio i anektirao Rani Jen, a do 376. godine pokorio ne samo područje Severne, nego i deo Jugozapadne Kine.

Pokušaj Fu Đijana da uništi dinastiju Đin i tako ponovno ujedini Kinu pod svojom vlašću je 383. godine doživio katastrofalan neuspeh u bici na reci Fej. To je bio signal za dotadašnje podanike njegove države da dignu sveopšti ustanak, koji je za rezultat imao naglo slabljenje države Rani Ćin, odnosno početak novog razdoblja nestabilnosti i stalnih ratova između manjih entiteta koji su pokušali postati njegovi naslednici. Tu je situaciju delomično iskoristila dinastija Đin koja je početkom 5. veka uspela povratiti pre stotinu godina izgubljena područja južno od Žute reke, ali i dotada ne tako istaknuti Sjanbej klan Tjoba koji je 386. godine na području današnje Unutrašnje Mongolije osnovao državu poznatu kao Severni Vej. Njeni vladari su postupno porazili sve Vu Hu suparnike, a 439. godine, kada je na krajnjem zapadu Kine osvojena država Severni Lijang, cela je severna Kina došla pod njenu vlast. Time je okončano dugo razdoblje nasilja i nestabilnosti, a Kina, iako još uvek razjedinjena, ušla u nešto mirnije doba koje će biti poznato kao razdoblje Južnih i Severnih dinastija.

Mape

• 
  AD 317
• 
  326
• 
  338
• 
  350
• 
  376
• 
  391
• 
  398
• 
  402
• 
  406
• 
  416
• 
  423
• 
  436

Vidi još

• Spisak kineskih vladara
• Istorija Kine
• Kineski vladari
• Kineska mitologija

Literatura

• Franke, Otto (2001). Geschichte des chinesischen Reiches. Eine Darstellung seiner Entstehung, seines Wesens und seiner Entwicklung bis zur neuesten Zeit. 3. Berlin: Walter de Gruyter. str. 224. ISBN 978-3-11-017034-4. (jezik: nemački)
• Bo, Li; Yin, Zheng (2001). 5000 years of Chinese history. Inner Mongolian People's publishing corp. ISBN 978-7-204-04420-7. 
• Zhou, Yiliang, "Shiliuguo Chunqiu" ("Spring and Autumn Annals of the Sixteen Kingdoms"). Encyclopedia of China, 1st ed.
• Chen, Changqi and Zhou, Qun. Shiliuguo Chunqiu Sanyi Kaolue (Studies on the Scatter and Disappearance of "Shiliuguo Chunqiu) Academic Research, 2005, No.7, p. 95-100.
• Li Bo, Zheng Yin, "5000 years of Chinese history", Inner Mongolian People's publishing corp. 2001. ISBN 978-7-204-04420-7..
• Cleere, Henry (8. 11. 1990). Archaeological Heritage Management in the Modern World. Psychology Press. ISBN 978-0-415-21448-3. 
• Berkshire Encyclopedia of China (5 vol. 2009) online
• Clyde, Paul H., and Burton F. Beers. The Far East: A History of Western Impacts and Eastern Responses, 1830-1975 (Prentice Hall, 1975), university textbook. online
• Catchpole, Brian. A map history of modern China (1976), new maps and diagrams
• Cheng, Linsun (2009). Berkshire Encyclopedia of China. Great Barrington, MA: Berkshire Pub. Group. ISBN 978-1933782683. 
• Dardess, John W. (2010). Governing China, 150–1850. Hackett Publishing. ISBN 978-1-60384-311-9. 
• Ebrey, Patricia Buckley (2010). The Cambridge Illustrated History of China. Cambridge: Cambridge UP. ISBN 978-0521196208. 
• Elleman, Bruce A. Modern Chinese Warfare, 1795-1989 (2001) 363 pp.
• Fairbank, John King and Goldman, Merle. China: A New History. 2nd ed. (Harvard UP, 2006). 640 pp.
• Fenby, Jonathan. The Penguin History of Modern China: The Fall and Rise of a Great Power 1850 to the Present (3rd ed. 2019) popular history.
• Gernet, Jacques, J. R. Foster, and Charles Hartman. A History of Chinese Civilization (1996). One-volume survey.
• Hsu, Cho-yun. China: A New Cultural History (Columbia UP; 2012) 612 pp. stress on China's encounters with successive waves of globalization.
• Hsü, Immanuel. The Rise of Modern China, (6th ed. Oxford UP, 1999). Detailed coverage of 1644–1999, in 1136 pp.; stress on diplomacy and politics. online
• Keay, John. China: A History (2009), 642 pp, popular history pre-1760.
• Leung, Edwin Pak-wah. Historical dictionary of revolutionary China, 1839–1976 (1992) online free to borrow
• Leung, Edwin Pak-wah. Political Leaders of Modern China: A Biographical Dictionary (2002)
• Mote, Frederick W. Imperial China, 900–1800 (Harvard UP, 1999), 1,136 pp. Authoritative treatment of the Song, Yuan, Ming, and early Qing dynasties.
• Perkins, Dorothy. Encyclopedia of China: The Essential Reference to China, Its History and Culture. (Facts on File, 1999). 662 pp. online
• Roberts, J. A. G. A Concise History of China. (Harvard U. Press, 1999). 341 pp.
• Stanford, Edward. Atlas of the Chinese Empire, containing separate maps of the eighteen provinces of China (2nd ed 1917) Legible color maps Online free
• Schoppa, R. Keith. The Columbia Guide to Modern Chinese History. (Columbia U. Press, 2000). 356 pp.
• Spence, Jonathan D. The Search for Modern China (1999), 876pp; scholarly survey from 1644 to 1990s online
• Wang, Ke-wen, ed. Modern China: An Encyclopedia of History, Culture, and Nationalism. (1998).online
• Westad, Odd Arne. Restless Empire: China and the World Since 1750 (2012)
• Wright, David Curtis. History of China (2001) 257 pp.
• Wills, Jr., John E. Mountain of Fame: Portraits in Chinese History (1994) Biographical essays on important figures.
• Benjamin Elman, Classical Historiography For Chinese History, (November 2015) Princeton University. Extensive lists of sinological resources and bibliography.
• Hayford, Charles (1997). China. World Bibliographical Series. ABC-CLIO. ISBN 1851092358. . Selective, annotated bibliography; up to 1995.
• Wilkinson, Endymion, Chinese History: A New Manual Fifth Edition, Harvard University, Asia Center (for the Harvard-Yenching Institute), 2018, ISBN 978-0-9988883-0-9. Though aimed at research specialists, contains summaries of major topics that will be useful for general readers.
• Huang, Ray. China, a Macro History (1997) 335pp. A personal, essayistic approach.
• Zhu, Rixiang; An, Zhisheng; Potts, Richard; Kenneth A. Hoffman (2003). „Magnetostratigraphic dating of early humans in China” (PDF). Earth-Science Reviews. 61 (3): 341. Bibcode:2003ESRv...61..341Z. doi:10.1016/S0012-8252(02)00132-0. Arhivirano iz originala (PDF) 24. 7. 2011. g. Pristupljeno 23. 1. 2011. CS1 održavanje: Format datuma (veza)
• The Discovery of Early Pottery in China by Zhang Chi, Department of Archaeology, Peking University, China.
• Durant, Stephen W. The Cloudy Mirror: Tension and Conflict in the Writings of Sima Qian (1995).
• Beckwith, Christopher I. (16. 3. 2009). Empires of the Silk Road: A History of Central Eurasia from the Bronze Age to the Present. Princeton University Press. ISBN 978-1400829941. Pristupljeno 30. 12. 2014. CS1 održavanje: Format datuma (veza)
• Khayutina, Maria (2003), „Where Was the Western Zhou Capital?”, The Warring States Working Group, WSWG-17, Leiden, Germany: Warring States Project, str. 14, Arhivirano iz originala (PDF) 2010-05-29. g., Pristupljeno 2018-12-09 
• Shaughnessy, Edward L. (1999), „Western Zhou History”, Ur.: Loewe, Michael; Shaughnessy, Edward L., The Cambridge History of Ancient China, str. 292—351, ISBN 978-0-521-47030-8 
• Bodde, Derk (1986). „The State and Empire of Ch'in”. Ur.: Twitchett, Denis; Loewe, Michael. The Cambridge History of China, Volume I: the Ch'in and Han Empires, 221 B.C. – A.D. 220. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-24327-8. 
• Lewis, Mark Edward (2007). The Early Chinese Empires: Qin and Han. History of Imperial China Series. Cambridge, Massachusetts: Belknap Press of Harvard University Press. ISBN 9780674024779. 
• de Crespigny, Rafe (1990). Chapter One from Generals of the South: the Foundation and early history of the Three Kingdoms state of Wu. „South China under the Later Han Dynasty”. Asian Studies Monographs. New Series (16). Arhivirano iz originala 16. 11. 2010. g. Pristupljeno 23. 1. 2011. CS1 održavanje: Format datuma (veza)
• de Crespigny, Rafe (1996). „Later Han Military Administration: An Outline of the Military Administration of the Later Han Empire”. Asian Studies Monographs. New Series (Based on the Introduction to Emperor Huan and Emperor Ling being the Chronicle of Later Han for the years 189 to 220 AD as recorded in Chapters 59 to 69 of the Zizhi tongjian of Sima Guang izd.) (21). Arhivirano iz originala 28. 5. 2011. g. Pristupljeno 23. 1. 2011. CS1 održavanje: Format datuma (veza)