Pređi na sadržaj

Španska kuhinja

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Španska kuhinja se može podvesti kao jedna od mediteranskih kuhinja jer su joj dve osnovne osobenosti elementi kuhinja sredozemlja-maslinovo ulje i beli luk.

Internacionalna španska jela[uredi | uredi izvor]

Španske kobasice

Neka španska jela postala su zahvaljujući razvoju turizma u Španiji internacionalna. Svetku slavu su stekle ″paelja″, ″fabada″, ″tortilja″ ali uslovno rečeno špansko nacionalno jelo je jelo analogno ″bosanskom loncu″, zavisno od kraja u kom se sprema zove se ″kasido″. ″olja″, ″pote″ , ″pučero″. Jedna španska izreka kaže da za Španca hrana dolazi neposredno posle dragog boga. ″Kosido espanjol″ (šp. Espanyol Kosidосе) uvek sprema od nekoliko vrsta mesa, mahunastog povrća i povrća karakterističnog za određeni kraj Španije. Na jugu su obavezne leblebije a na severu ″alubijas″-ogromni beli pasulj.

Kastilja[uredi | uredi izvor]

Kastilja je u folklornom i kulturnom smislu veoma kompaktna celina, pre svih drugih jela za Kastiljane je karakteristično jagnjeće i praseće pečenje. Poznato jelo je jagnjetina iz Segovije koja se nadeva slaninom a prilikom pečenja preliva samo slanom vodom. Specijalitet su i sasvim mali prasići, ne stariji od 20 dana i ne veći od 3-4 kilograma koji se peku da omekšaju u toj meri da ih kuvar deli u porcije samim tanjirom, režući ih ivicom tanjira, ovo je inače spektakl i sastavni deo tradicije. Odavde potiču i poznate kobasice , koje su obavezni sastojak mnogih jela širom Španije. U ovim krajevima su još popularna jela od iznutrica. Čuveni madridski specijalitet je ″kaljos″-škembići spremljeni u sosu od paradajza, crnog luka, majčine dušice i lolbera, čuvena je i supa od belog luka (šp. De aho castellano).

Katalonija[uredi | uredi izvor]

Katalonija je regija za koju se smatra da ima najfiniju kuhinju. Sosovi su ključni sastojak katalonske kuhinje. Zasnovana najvećim delom na pirinču, živini i ribi ona tek kroz sosove dobija pravi sjaj, ″sofrito″ je apsolutno najpoznatiji sos Katalonije ali tu su i ″samfana″ (adente skuvana mešavina patlidžana, paradajza i paprika) ″pikada″ (sos od belog luka, peršuna i pečenog badema) ″ali-oli″ (klasična mediteranska mešavina maslinovog ulja i belog luka koja se muti dok ne postane kremasta) ili ″romesko″ nazvan tako po jednoj vrsti paprika iz Taragone.

Valensija[uredi | uredi izvor]

Valensija je danas najpoznatija po ″paelji″. Tajna paelje je u teksturi pirinča posle kuvanja, zrna su istovremeno rastresita, suva i sočna. U paelju slobodno mogu da se kombinuju svinjetina i dagnje, jagnjetina i jegulje, pasulj i škampi, praktično sve vrste mesa, povrće i ribe. Samo bez jedne stvari po mišljenju nema dobre paelje a to je šafran.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]