Šri Lanka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Demokratska Socijalistička Republika Šri Lanka
ශ්‍රී ලංකා ප්‍රජාතාන්ත්‍රික සමාජවාදී ජනරජය (sinhaleski)
இலங்கை ஜனநாயக சோசலிச குடியரசு (tamilski)
Himna: Śrī Laṁkā Mātā ili Srī Laṅkā Tāyē (prev. Majka Šri Lanka)
Položaj Šri Lanke
Glavni gradŠri Džajavardenepura Kote
Službeni jezik
Vladavina
 — PredsednikGotabaja Radžapaksa
 — Predsednik VladeRanil Vikremesinge
 — Predsednik ParlamentaMahinda Japa Abejvardena
 — Predsednik Ustavnog sudaDžajanta Džajasurija
Istorija
Nezavisnostod UK 1948.
Geografija
Površina
 — ukupno65.610 km2(122)
 — voda (%)4,4
Stanovništvo
 — 2012.[1]20.277.597(57)
 — gustina309,06 st./km2
Ekonomija
Valutarupija
 — stoti deo valute‍100 центи‍
Ostale informacije
Vremenska zonaUTC +5.30
Internet domen.lk
Pozivni broj+94

Šri Lanka (sinh. ශ්‍රී ලංකාව, translit. Śrī Laṅkā; tam. இலங்கை, translit. Ilaṅkai; takođe i Sri Lanka),[a] zvanično Demokratska Socijalistička Republika Šri Lanka,[b] do 1972. Cejlon, ostrvska je država u južnoj Aziji.[7] Severozapadno od Šri Lanke nalazi se Indija a jugozapadno je Maldivski arhipelag.

Pisana istorija Šri Lanke duža je od 3.000 godina ali postoje i teorije da su na ovom ostrvu postojale preistorijske ljudske naseobine pre 125.000 godina.[8] Zahvaljujući svom geografskom položaju i obali pogodnoj za izgradnju luka imala je veliki strateški značaj od drevnog Puta svile[9] do Drugog svetskog rata.[10]

Šri Lanka je multikulturna zemlja, u kojoj se sreće mnoštvo religija, naroda i jezika.[11] U njoj žive Sinhalezi, šrilančanski i indijski Tamili, Mavri, Burgeri, Malajci, Kafiri i domorodački narod Veda.[12] Na ostrvu je prisutno bogato budističko nasleđe a najstariji budistički spis u Šri Lanki je Palijski kanon nastao 29. godine pre nove ere.[13][14] Noviju istoriju zemlje obeležio je tridesetogodišnji građanski rat završen 2009. godine pobedom vladinih snaga nad organizacijom Oslobodilački tigrovi tamilskog ilama.[15]

Po društvenom uređenju Šri Lanka je unitarna republika sa predsedničkim sistemom. Zakonodavna vlast je smeštena u Šri Džajavardenepura Koteu, predgrađu poslovnog središta i najvećeg grada u državi Kolomba. Šri Lanka je značajan proizvođač čaja, kafe, dragulja, kokosa, gume i cimeta.[16] Ostrvo obiluje tropskim šumama i raznovrsnim krajolikom sa bogatom florom i faunom.

Šri Lanka ima dugu istoriju u međunarodnoj saradnji, kao osnivač Južnoazijske asocijacije za regionalnu saradnju i jedna od članica Ujedinjenih nacija, Komonvelta, G77 i Pokreta nesvrstanih. Jedina je zemlja u južnoj Aziji koja ima visok indeks humanog razvoja.[17]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Slika iz 17. veka: Kralj Vimaladarmasurija i holandski istraživač Joris van Spilbergen 1602. godine

Ostrvo Cejlon stari geografi su poznavali pod nazivom Taprobane[18] (od sanskritskog Tamrapani[18]), te Salike ili Serinda (iz sanskritskog Sinhaladnipa tj. „ostrvo lavova”[18]) Pretpostavlja se da su se danas većinski Sinhalezi doselili na Šri Lanku pri kraju 6. veka p. n. e. Nakon što je u 3. veku p. n. e. iz Indije uvezen budizam nastale su značajne civilizacije sa središtima Anuradapuri (između 200. godine p. n. e. i 1000. p. n. e) i Polonaruvi (između 1070. i 1200.)

Na ostrvo su se s indijskog kopna doselili i Tamili koji su se nastanili uglavnom na severu i duž obala. Broj doseljenika i vrijeme migracije još uvek su predmet rasprave. Sinhalezi i Tamili povremeno su se sukobljavali oko prevlasti na otoku.

U srednjem veku su ga opisali Marko Polo i Ibn Batuta.[18]

Prvi evropski kolonizatori, Portugalci došli su 1505. i osnovali grad Kolombo.[18] Kasnije su došli i Holanđani u 17. veku, ali su se ograničili na zauzimanje obalnih područja, a unutrašnjost je ostala uglavnom nezavisna sa glavnim gradom u Kandiju. Sukob Portugalaca i Holanđana završio je 1658. u korist Holanđana.[18] Širenje britanskog carstva i moći u Indiji dovelo je do prvih sukoba Britanaca i Holanđana, ali Holanđani su uspeli da se održe do kraja 18. veka.[18] Kad je Holandiju osvojila Francuska i pretvorila je u Batavijsku republiku (1795. godine), Britanci su krenuli u opšti napad na holandske kolonije i osvojili ih 1796. godine, čime je ostrvo postalo dijelom Britanskog carstva.[18] Mirom u Amjenu takvo stanje je potvrđeno.[18]

Nakon nezavisnosti dominantnu ulogu u politici zemlje imala je sinhaleška većina, koja je ukinula engleski jezik kao službeni, te proglasila sinhaleški jedinim službenim jezikom, iako njime ne govori skoro trećina stanovništva ostrva, što je dovelo do nezadovoljstva Tamila i njihove otvorene pobune 1983. godine, pod vođstvom gerilske grupe Tamilskih tigrova.

Dana 19. maja 2009. godine, predsednik Šri Lanke službeno je potvrdio kraj pobune i pobedu vojske Šri Lanke.[19][20]

Šri Lanka je jedna od zemalja najteže pogođenih velikim cunamijem u decembru 2004. Poginulo je više od 30.000 ljudi.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Topografska mapa Šri Lanke.

Položaj[uredi | uredi izvor]

Površina države iznosi 65.610 km².

Geologija i reljef[uredi | uredi izvor]

Šri Lanka se nalazi na Indijskoj tektonskoj ploči, unutar Indo-australijske ploče.[21] Smeštena je jugozapadno od Bengalskog zaliva, između 5. i 10. stepena SGŠ i 79. i 82. stepena IGD.[22] Od Indijskog potkontinenta odvojena je zalivom Manar i moreuzom Palk. Prema hindu mitologiji nekada je ovo ostrvo zemljouzom bilo povezano sa Indijom. Zemljouz je navodno bilo moguće prepešačiti sve do 1480. godine kada su cikloni produbili kanal.[23][24]

Pogled na Šripadu sa Maskelije.

Ostrvom preovlađuju ravne i blago zatalasane ravnice, sa planinama koje se uzdižu samo u sredini južnog dela. Najviša tačka je Pidurtalagala, visine 2.524 metra.

Pogled na Šri Lanku iz spejs-šatla.

Ostrvo je bogato mineralima kao što su ilmenit, feldspat, grafit, silicijum-dioksid, kaolinit, liskun, i torijum.[25][26] U zalivu Manar otkrivene su značajne količine nafte i gasa.[27]

Vode[uredi | uredi izvor]

Na Šri Lanki postoje 103 reke. Najduža je Mahaveli, duga 335 km.[28] Na ovim rekama postoji 51 vodopad veći od 10 m. Najviši je vodopad Bambarkanda, visok 263 metra.[29] Obala Šri Lanke duga je 1.585 km.[30] Šri Lanka polaže pravo na ekskluzivni privredni pojas u dubini od 200 nautičkih milja od obale, što je 6,7 puta veće od površine samog ostrva.

Klima[uredi | uredi izvor]

Klima je tropska i topla, zahvaljujući uticaju vetrova sa okeana. Prosečna temperatura se kreće od 17 °C na središnjoj visoravni, gde zimi tokom nekoliko dana može da dođe do pojave mraza, do maksimalnim 33 °C u ostalim oblastima na nižoj nadmorskoj visini. Prosečna godišnja temperatura se kreće od 28 do skoro 31 °C. Razlika između dnevne i noćne temperature može da iznosi od 14 do 18 °C.[31]

Na padavine najviše utiču monsuni sa Indijskog okeana i Bengalskog zaliva. U suvoj zoni i na nekim od padina u privetrini na središnjoj visoravni padne oko 2.500 litara kiše svakog meseca ali na padine u zavetrini na istoku i na severoistoku padne veoma malo kiše. Najveći deo istoka, jugoistoka, i severa zemlje čini suvu zonu u kojoj padne između 1200 i 1900 litara kiše godišnje.[32] Suve severozapadne i jugoistočne obale imaju najmanje padavina, od 800 do 1200 litara godišnje. S vremena na vreme oluje i tropski cikloni donose veliku količinu padavinu jugozapadnim, severoistočnim i istočnim delovima ostrva. U jugozapadnim i planinskim oblastima viša je vlažnost vazduha.[33]

Flora i fauna[uredi | uredi izvor]

U priobalju Šri Lanke nalaze se razvijeni ekosistemi korala i morske trave.[34] Na Šri Lanki se nalazi 45 estuara i 40 laguna.[30] Zahvaljujući mangrovama, koje se pružaju na više od 7.000 hektara, ublažene su posledice razornog cunamija iz 2004. godine u Indijskom okeanu.[35]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Najveća etnička zajednica na ostrvu su Sinhalezi, po religiji uglavnom budisti, i oni čine 75% stanovništva. Drugi po redu su Tamili koji govore tamilskim jezikom, kojih ima ukupno oko 24%, računajući Tamile Hinduse (što starosedeoce, što doseljene za vreme britanske vladavine) i Mavre (koji su posebna grupa Tamila muslimana) kao jedan narod. Njihove religije su hinduizam (17% od ukupnog stanovištva države) i islam (7%).

Administrativna podela[uredi | uredi izvor]

Šri Lanka je podeljena na devet provincija[36] i dvadeset pet distrikta.[37]

Provincije u Šri Lanki postoje od 19. veka, ali nisu imale pravni status sve do 1987. godine kada su 13. amandmanom ustava iz 1978. uspostavljena pokrajinska veća, nakon nekoliko decenija sve većih zahteva za decentralizacijom vlasti.[38] Svaki pokrajinski savet je samostalan organ koji nije u nadležnosti nijednog ministarstva. Neke od njegovih funkcija su preuzela ministarstva, odeljenja, korporacije i statutarni organi centralne vlade,[38] ali nadležnost nad zemljom i policijom po pravilu nije data pokrajinskim savetima.[39][40] Između 1989. i 2006. godine, severne i istočne provincije su privremeno spojene u Severoistočnu provinciju.[41][42] Pre 1987. godine, sve administrativne poslove za provincije obavljala je državna služba sa sedištem u okrugu koja je postojala još od kolonijalnih vremena. Sada svakom pokrajinom upravlja direktno izabrano pokrajinsko veće.

Provincija Prestonica Površina

(km2)

Stanovništvo (2012)[43] Gustina naseljenosti o km2 Udeo provincije u nacionalnom GDP (%) (2021)[44] Indeks prosperitetnosti Šri Lanke (2019)[45]
Centralna Kandi 5,674 2,571,557 453 10.1 0.386
Istočna Trinkomali 9,996 1,555,510 155 5.5 0.107
Severna centralnal Anuradhapura 10,714 1,266,663 118 4.9 0.249
Severna Džafna 8,884 1,061,315 119 4.2 0.373
Severozapadna Kurunegala 7,812 2,380,861 305 11.1 0.310
Sabaragumava Ratnapura 4,902 1,928,655 393 7.3 0.254
Južna Gale 5,559 2,477,285 446 9.1 0.458
Uva Badula 8,488 1,266,463 149 5.2 0.025
Zapadna Kolombo 3,709 5,851,130 1,578 42.6 1.615
Šri Lanka Šri Džajavardenepura Kote and Kolombo 65,610 20,359,439 310 100 0.802

Privreda[uredi | uredi izvor]

Najpoznatiji izvoz Šri Lanke, cejlonski čaj, koji ISO smatra najčistijim čajem na svetu. Šri Lanka je takođe drugi najveći izvoznik čaja na svetu.[46]

Glavna privreda Šri Lanke je poljoprivreda. Gaje se čaj, guma, cimet. Šri Lanka je drugi najveći izvoznik sušenog kokosa čime pokriva 30% ukupnog svetskog izvoza. Izvoze se čaj, guma, kokos, odeća, drago kamenje, cimet, sušeni kokos, cement i dr.

Dok proizvodnja i izvoz čaja, gume, kafe, šećera i drugih proizvoda ostaju važni, industrijalizacija je povećala značaj prerade hrane, tekstila, telekomunikacija i finansija. Glavni privredni sektori zemlje su turizam, izvoz čaja, odeća, proizvodnja pirinča i drugi poljoprivredni proizvodi. Pored ovih privrednih sektora, zapošljavanje u inostranstvu, posebno na Bliskom istoku, značajno doprinosi deviznom poslovanju.[47]

Prihod po glavi stanovnika Šri Lanke se udvostručio od 2005. do 2011.[48] U istom periodu, siromaštvo je palo sa 15,2% na 7,6%, stopa nezaposlenosti je opala sa 7,2% na 4,9%, tržišna kapitalizacija berze u Kolombu se učetvorostručila, a budžetski deficit se udvostručio.[49] 99% domaćinstava u Šri Lanki je elektrificirano; 93,2% stanovništva ima pristup bezbednoj vodi za piće; a 53,1% ima pristup vodi iz cevi.[50] Nejednakost prihoda je takođe opala poslednjih godina, na šta ukazuje Džini koeficijent od 0,36 u 2010.[51]

U septembru 2021. Šri Lanka je proglasila veliku ekonomsku krizu.[52] Šef njene Centralne banke podneo je ostavku usred krize.[53] Parlament je proglasio vanredne propise zbog krize, tražeći da se zabrani „gomilanje hrane”.[54][55]

Turizam, koji je privredi obezbedio ulaz u stranoj valuti, značajno je opao kao rezultat tekuće pandemije kovida 19.[56]

Religija[uredi | uredi izvor]

Religija u Šri Lanci (cenzus iz 2012)[57][58]

  Budizam (70,2%)
  Hinduizam (12,6%)
  Islam (9,7%)
  Hrišćanstvo (7,4%)
  Drugi (0,05%)

Budizam je najveća i smatra se „zvaničnom religijom“ Šri Lanke u skladu sa Poglavljem II, članom 9, „Republika Šri Lanka će dati budizmu prvo mesto i shodno tome je dužnost države da štiti i neguje Buda Sasana“.[59][60] Budisti čine 70,2% stanovništva Šri Lanke, a većina je pretežno iz Teravada škole.[61] Većina budista pripada singalskoj etničkoj grupi sa manjinskim Tamilima. Budizam je u Šri Lanku u 2. veku pre nove ere uneo Mahinda Maurja.[61] U isto vreme na Šri Lanku je doneta mladica Bodi drveta pod kojom je Buda postigao prosvetljenje. Pali kanon koji je ranije bio sačuvan kao usmena tradicija, prvi put je bio posvećen pisanju u Šri Lanki oko 30. p. n. e.[62] Šri Lanka ima najdužu kontinuiranu istoriju budizma od bilo koje pretežno budističke nacije.[61] Tokom perioda opadanja religije, monaštvo Šri Lanke je oživljena kroz kontakt sa Tajlandom i Burmom.[62]

Iako hindusi u Šri Lanki čine versku manjinu, hinduizam je prisutan u Šri Lanki najmanje od 2. veka pre nove ere.[63] Hinduizam je bio dominantna religija na Šri Lanki pre dolaska budizma u 3. veku pre nove ere. Budizam je u Šri Lanku uneo Mahinda, sin cara Ašoke, za vreme vladavine kralja Devanampije Tise;[64] Singalezi su prihvatili budizam, a Tamili ostaju Hindusi u Šri Lanki. Međutim, aktivnosti sa druge strane moreuza Palkov zaista su postavile mogućnost za opstanak hinduizma u Šri Lanki. Šivizam (pobožno obožavanje Gospoda Šive) bio je dominantna grana koju su praktikovali tamilski narodi, tako da je većina tradicionalne hinduističke hramske arhitekture i filozofije Šri Lanke u velikoj meri crpila iz ovog posebnog dela hinduizma.

Islam je treća najrasprostranjenija religija u zemlji. Islam su u zemlju izvezli arapski trgovci na ostrvo tokom mnogo vekova, počevši od sredine ili kasnog 7. veka nove ere. Većina sledbenika na ostrvu danas su suniti koji prate šafijsku školu[65] i veruje se da su potomci arapskih trgovaca i lokalnih žena za koje su se venčali.[66]

Hrišćanstvo je stiglo u zemlju barem u petom veku (a verovatno i u prvom),[67] i pridobile šire uporište preko zapadnih kolonista koji su počeli da pristižu početkom 16. veka.[68] Oko 7,4% stanovništva Šri Lanke su hrišćani, od kojih su 82% rimokatolici koji svoje versko nasleđe vuku direktno od Portugalaca. Tamilski katolici pripisuju svoje versko nasleđe svetom Fransisku Havijeru kao i portugalskim misionarima. Preostali hrišćani su ravnomerno podeljeni između Anglikanske crkve Cejlona i drugih protestantskih denominacija.[69]

U zemlji postoji i mala populacija zoroastrijskih imigranata iz Indije (Parsi) koji su se naselili na Cejlonu u periodu britanske vladavine.[70] Ova zajednica se poslednjih godina postepeno smanjuje.[71]

Religija igra značajnu ulogu u životu i kulturi Šrilančana. Budistička većina svakog meseca slavi Poja dane prema lunarnom kalendaru, a hindusi i muslimani takođe poštuju svoje praznike. U anketi Galupa iz 2008. godine, Šri Lanka je rangirana kao treća najreligioznija zemlja na svetu, sa 99% Šrilančana koji su naveli da je religija važan deo njihovog svakodnevnog života.[72]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Pravopis srpskoga jezika navodi da je oblik Sri Lanka tačniji od oblika Šri Lanka. Obliku Sri Lanka takođe daju prednost i Pravopisni rečnik srpskog jezika, na osnovu rada lingviste Ivana Klajna,[2][3] kao i lingvista Tvrtko Prćić.[4] Ipak, izgovor naziva ove države u sinhalskom jeziku je sledeći: /ɕriː laŋkaː/ (IPA). Prva komponenta imena je sanskritska titula šri [en] (sansk. श्री), koja se izgovara /ɕriː/[5] i taj izgovor je sačuvan u sinhalskom jeziku.[6] Glas /ɕ/ ne postoji u srpskom jeziku i najpribližniji glas je /ʃ/, tj srpsko „š”. Isti taj glas postoji u crnogorskim dijalektima.
  2. ^ sinh. ශ්‍රී ලංකා ප්‍රජාතාන්ත්‍රික සමාජවාදී ජනරජය, translit. Śrī Laṅkā Prajātāntrika Samājavādī Janarajaya;
    tam. இலங்கை ஜனநாயக சோசலிச குடியரசு, translit. Ilaṅkai Jaṉanāyaka Sōsalisak Kuṭiyarasu

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Nacionalna agencija za statistiku” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 06. 12. 2013. g. Pristupljeno 29. 05. 2014. 
  2. ^ Šipka 2010, str. 1318.
  3. ^ Klajn 2004, str. 262.
  4. ^ Prćić, Tvrtko. Englesko-srpski rečnik geografskih imena. str. 122. ISBN 978-86-6065-498-6. Pristupljeno 31. 7. 2023. 
  5. ^ „Shri”. Lexico. Arhivirano iz originala 30. 10. 2019. g. 
  6. ^ Athalye, Pranav. „Why do some people in India pronounce 'Sri' as 'Shri'?” [Zašto neki ljudi u Indiji izgovaraju ’Sri’ kao ’Šri’?]. Quora. Arhivirano iz originala 31. 7. 2023. g. 
  7. ^ „United Nations Statistics Division - Standard Country and Area Codes Classifications”. Arhivirano iz originala 13. 07. 2011. g. Pristupljeno 11. 04. 2014. 
  8. ^ Roberts 2006, str. 309.
  9. ^ Bandaranayke 1990, str. 21.
  10. ^ Britanski premijer Vinston Čerčil je trenutak kada se jedna japanska flota pripremala da izvrši invaziju na Šri Lanku opisao kao „najopasniji i najteži trenutak celog sukoba“. – Commonwealth Air Training Program Museum, The Saviour of Ceylon Arhivirano na sajtu Wayback Machine (22. oktobar 2007)
  11. ^ Domrös 1998.
  12. ^ „Vedda”. Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 15. 07. 2014. 
  13. ^ Maguire 2001, str. 69.
  14. ^ „Religions – Buddhism: Theravada Buddhism”. BBC. 02. 10. 2002. 
  15. ^ „Reuters Sri Lanka wins civil war, says kills rebel leader”. Reuters. Reuters. 18. 05. 2009. Arhivirano iz originala 01. 01. 2013. g. Pristupljeno 04. 04. 2015. 
  16. ^ „Cinnamon”. Encyclopædia Britannica: Cinnamon. Encyclopædia Britannica. 2008. 
  17. ^ „2014 Human Development Report Summary” (PDF). United Nations Development Programme. 2014. str. 21—25. Pristupljeno 27. 07. 2014. 
  18. ^ a b v g d đ e ž z Povijest, 12. svezak, hrvatsko izdanje, Europapress sholding. ISBN 978-953-300-046-6. stranica 221
  19. ^ Potukli Tamile, skupa osumnjičeni za zločine, a sada suparnici na izborima - Večernji.hr
  20. ^ BBC NEWS | South Asia | Sri Lanka leader hails 'victory'
  21. ^ Ali, Jason R.; Aitchison, Jonathan C. (2005). „Greater India”. Earth-Science Reviews. 72 (3–4): 170—173. doi:10.1016/j.earscirev.2005.07.005. 
  22. ^ „Geographic Coordinates for Sri Lanka Towns and Villages”. jyotisha.00it.com. Pristupljeno 15. 07. 2014. 
  23. ^ Garg 1992, str. 142.
  24. ^ „Ramar Sethu, a world heritage centre?”. Rediff.com. Pristupljeno 15. 07. 2014. 
  25. ^ „Sri Lanka Graphite Production by Year”. indexmundi.com. 2009. Pristupljeno 15. 07. 2014. 
  26. ^ „Availability of sizeable deposits of thorium in Sri Lanka”. Tissa Vitharana. Asian Tribune. 2008. Arhivirano iz originala 24. 12. 2013. g. Pristupljeno 15. 07. 2014. 
  27. ^ „Three Dimensional Seismic Survey for Oil Exploration in Block SL-2007-01-001 in Gulf of Mannar-Sri Lanka” (PDF). Cairn Lanka. 2009. str. iv—vii. Arhivirano iz originala (PDF) 26. 11. 2013. g. Pristupljeno 05. 04. 2015. 
  28. ^ Aves 2003, str. 372.
  29. ^ „Introducing Sri Lanka”. Lonely Planet. Pristupljeno 05. 04. 2015. 
  30. ^ a b „Depletion of coastal resources” (PDF). United Nations Environment Programme. str. 86. Arhivirano iz originala (PDF) 31. 03. 2012. g. Pristupljeno 05. 04. 2015. 
  31. ^ „Climate & Seasons: Sri Lanka”. mysrilanka.com. Arhivirano iz originala 10. 10. 2017. g. Pristupljeno 05. 04. 2015. 
  32. ^ „Sri Lanka Rainfall”. mysrilanka.com. Arhivirano iz originala 02. 11. 2013. g. Pristupljeno 15. 07. 2014. 
  33. ^ „Sri Lanka Climate Guide”. climatetemp.info. Arhivirano iz originala 25. 06. 2012. g. Pristupljeno 21. 06. 2017. 
  34. ^ „5 Coral Reefs of Sri Lanka: Current Status And Resource Management”. Food and Agriculture Organization. Pristupljeno 05. 04. 2015. 
  35. ^ „Information Brief on Mangroves in Sri Lanka”. International Union for Conservation of Nature. Arhivirano iz originala 26. 11. 2013. g. Pristupljeno 05. 04. 2015. 
  36. ^ „The Constitution of Sri Lanka – Eighth Schedule”. Priu.gov.lk. Arhivirano iz originala 16. 10. 2014. g. Pristupljeno 15. 7. 2014. 
  37. ^ „The Constitution of Sri Lanka – First Schedule”. Priu.gov.lk. Arhivirano iz originala 16. 10. 2014. g. Pristupljeno 15. 7. 2014. 
  38. ^ a b „Provincial Councils”. The Official Website of the Government of Sri Lanka. 3. 9. 2010. Arhivirano iz originala 7. 7. 2009. g. 
  39. ^ „Lanka heads for collision course with India: Report”. The Indian Express. 12. 6. 2011. 
  40. ^ „Accepting reality and building trust”. Jehan Perera. peace-srilanka.org. 14. 9. 2010. Arhivirano iz originala 6. 10. 2010. g. 
  41. ^ „North-East merger illegal: SC”. LankaNewspapers.com. 17. 10. 2006. Arhivirano iz originala 24. 5. 2009. g. 
  42. ^ „North East De-merger-At What Cost? Update No. 107”. Hariharan, R. southasiaanalysis.org. 19. 10. 2010. Arhivirano iz originala 13. 6. 2010. g. 
  43. ^ „Census of Population and Housing Sri Lanka 2012” (PDF). Department of Census and Statistics. 2012. Arhivirano iz originala (PDF) 19. 1. 2022. g. Pristupljeno 26. 3. 2021. 
  44. ^ „Provincial Gross Domestic Product (PGDP) - 2021” (PDF). cbsl.gov.lk. Central Bank of Sri Lanka. 2022. Pristupljeno 2. 4. 2023. 
  45. ^ „Sri Lanka Prosperity Index – 2019” (PDF). cbsl.gov.lk. Central Bank of Sri Lanka. 28. 12. 2018. Pristupljeno 26. 3. 2021. 
  46. ^ „Sri Lanka Tea Board”. worldteanews.com. Pristupljeno 7. 9. 2011. 
  47. ^ „Annual Report 2010”. Ministry of Finance – Sri Lanka. 2011. Pristupljeno 15. 7. 2014. 
  48. ^ „Per capita income has doubled”. tops.lk. 2011. Arhivirano iz originala 20. 3. 2012. g. Pristupljeno 7. 9. 2011. 
  49. ^ „Annual Report 2010”. Ministry of Finance – Sri Lanka. 2011. Pristupljeno 15. 7. 2014. 
  50. ^ „Annual Report 2020”. treasury.gov.lk. Ministry of Finance. Pristupljeno 23. 5. 2022. 
  51. ^ „Inequality drops with poverty” (PDF). Department of Census and Statistics. str. 3. Pristupljeno 15. 7. 2014. 
  52. ^ „Covid: Sri Lanka in economic emergency as food prices soar”. BBC News. 1. 9. 2021. Pristupljeno 10. 9. 2021. 
  53. ^ Ondaatjie, Anusha (10. 9. 2021). „Sri Lanka Central Bank Chief Steps Down Amid Reserves Crisis”. Bloomberg. Pristupljeno 10. 9. 2021. 
  54. ^ „Sri Lanka parliament approves state of emergency – Food News”. Al Jazeera. 7. 9. 2021. Pristupljeno 10. 9. 2021. 
  55. ^ „Sri Lanka parliament passes emergency regulations to seize food stocks, warehouses”. 6. 9. 2021. 
  56. ^ Wipulasena, Aanya; Mashal, Mujib (7. 12. 2021). „Sri Lanka's Plunge Into Organic Farming Brings Disaster”. The New York Times. Arhivirano iz originala 7. 1. 2022. g. Pristupljeno 19. 1. 2022. 
  57. ^ „A3 : Population by religion according to districts, 2012”. Census of Population & Housing, 2011. Department of Census & Statistics, Sri Lanka. Arhivirano iz originala 7. 1. 2019. g. Pristupljeno 20. 7. 2020. 
  58. ^ „Census of Population and Housing 2011”. Department of Census and Statistic. Arhivirano iz originala 6. 1. 2020. g. Pristupljeno 13. 10. 2019. 
  59. ^ „Ashik v Bandula And Others (Noise Pollution Case)” (PDF). lawnet.gov.lk. Arhivirano iz originala (PDF) 01. 03. 2020. g. Pristupljeno 6. 1. 2021. 
  60. ^ „Sri Lanka”. International Religious Freedom Report 2007. Bureau of Democracy, Human Rights, and Labor. 14. 9. 2007. 
  61. ^ a b v „Theravada: Buddhism in Sri Lankan”. Buddhanet.net. Pristupljeno 15. 7. 2014. 
  62. ^ a b „Theravada Buddhism and Shan/Thai/Dai/Laos Regions Boxun News”. Peacehall.com. 28. 3. 2005. 
  63. ^ Claveyrolas, Mathieu; Goreau-Ponceaud, Anthony; Madavan, Delon; Meyer, Eric; Trouillet, Pierre-yves (2018). „Hindus and Others: A Sri Lankan Perspective (Introduction)”. The South Asianist Journal. University of Edinburg. 6 (1): 4. Pristupljeno 4. 7. 2022. 
  64. ^ Asian Religions in British Columbia, UBC Press 2011, p. 125.
  65. ^ „Lankan Muslims' historical links with India”. Indianmuslims.info. Arhivirano iz originala 4. 3. 2016. g. 
  66. ^ „Origins and Affinities of the Sri Lankan Moors” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 29. 7. 2014. g. 
  67. ^ Pinto, Leonard (20. 9. 2013). „A Brief History Of Christianity In Sri Lanka”. Colombo Telegraph. Arhivirano iz originala 2023-06-12. g. Pristupljeno 26. 2. 2015. 
  68. ^ Young, R. F.; Sēnānāyaka, J. E. B. (1998). The carpenter-heretic: a collection of Buddhist stories about Christianity from the 18th century Sri Lanka. Colombo: Karunaratne & Sons. ISBN 978-955-9098-42-3. 
  69. ^ „Sri Lanka – Christianity”. Mongabay. 
  70. ^ „The Parsi Community of Sri Lanka”. Ancestry.com. 
  71. ^ „Sri Lankan Parsis facing extinction?”. The Sunday Times. 
  72. ^ „What Alabamians and Iranians Have in Common”. The Gallup Organization. 9. 2. 2009. 


Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Klajn, Ivan (2004). Rečnik jezičkih nedoumica (6. izd.). Srpska školska knjiga. ISBN 86-83565-12-2. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]