Pređi na sadržaj

Štark

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Štark
d. o. o.
DelatnostProizvodnja konditorskih proizvoda
Osnovano1922.; pre 102 godine (1922)
SedišteBeograd,
 Srbija
Rukovodioci
Marko Abramović (direktor)
VlasnikAtlantic Grupa
Broj zaposlenih
1.041 (2018)
Veb-sajtwww.stark.rs

Štark (puni pravni naziv: Soko Štark d. o. o. Beograd) je prehrambeno preduzeće koje se nalazi u Beogradu, u Srbiji. Ono po čemu je preduzeće poznato je proizvodnja slatkiša, keksa i čokolade. Među najpoznatije proizvode Štarka ubrajaju se originalni slatkiš Bananica, čokolada Najlepše želje, flips proizvod Smoki i čokolada za kuvanje Menaž.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prethodni logo (1966—1990)

Današnje preduzeće Štark je osnovano 1922. godine u Zemunu. Osnovao ga je oficir francuskog korpusa na Solunskom frontu Daniel D. Pesmažu (fr. Daniel S. Pechmajoue), koji je po završetku Prvog svetskog rata ostao u Jugoslaviji, kao obaveštajac. Pesmažu je 1922. osnovao uvozno-izvoznu firmu Louit S. A. i vremenom se potpuno posvetivši privredi. Zbog visokih carina već 1924. godine okrenuo je proizvodnju, dopremivši iz Francuske polovne mašine i osnovavši fabriku čokolade „Etablisman Pechmajou & Gie Louit”.[1]

Posle Pesmažuove smrti, 1927. godine, fabriku je preuzeo Marsel Baslar, takođe Francuz, koji menja ime fabrike u Roda (fr. La Cigogne). Finansijske teškoće, u koje je firma zapala po smrti svog osnivača, brzo su prebrođene i novi vlasnik čak proširuje delatnost na proizvodnju paste za zube „botot”, koja je pravljena po njegovoj ličnoj recepturi. Proširena su i proizvodna odeljenja, pa fabrika 1935. godine zapošljava 200 radnika i jedan je od najjačih objekata lake industrije u gradu. U fabrici Roda nastala je prva srpska čokolada po imenu Roda, koja je preteča današnje čokolade za kuvanje Menaž. Godine 1938. fabrika Roda izbacuje na tržište i originalni slatkiš, Krem bananu, za koji je njen tvorac Franja Vaja, veliki stručnjak za čokoladu i čokoladne dezerte, poreklom Mađar iz Vršca nagrađen za novi proizvod na tržištu.[2] Ovaj proizvod, pod imenom Bananica i danas je jedan od omiljenih slatkiša u Srbiji i regionu.[3]

Po izbijanju Drugog svetskog rata, Baslar se vraća u Francusku, a rad se nastavlja pod kontrolom okupatora, ali sa smanjenim kapacitetom, zbog nedostatka kakaovca. Sve vreme tokom rata u fabrici je delovala jaka ćelija Komunističke partije, osnovana 1940. godine.[1]

Od poslednjeg vlasnika Popadića fabrika je nacionalizovana 1946. godine, promenivši ime u Nada Štark, po Nadi Štark (1903—1944), rođenoj Kulundžić, bombondžijskoj radnici iz Osijeka, koja je kao pripadnica KPJ i partizanskog pokreta bila uhapšena od strane ustaša i ubijena 1944. godine u logoru Stara Gradiška.

U posleratnom periodu fabrika Nada Štark nastavlja rad, brzo se afirmišući kao jedna od najpoznatijih jugoslovenskih fabrika čokolade i bombona. Već 1960. godine ima gotovo 500 zaposlenih i proizvodi preko 2.000 tona slatkiša godišnje. Godine 1966. fabrika je integrisana sa Prvom parnom pekarom „Soko”, takođe iz Zemuna i preimenovana u Soko — Nada Štark, a kasnije u Soko Štark. Godine 1975. je otvorena nova fabrika na Voždovcu u koju su preseljeni oprema i mašine iz Zemuna.

Prethodni logo (2000—2022)

U posleratnom periodu kompanija je bila društvenog statusa i vođena je po principu samoupravljanja, gde su sami zaposleni imali moć u odlučivanju kao i moć da kupe akcije. Ova politika je nastavljena sve do početka devedesetih, kada se SFRJ raspala i mnoga društvena preduzeća, pa samim tim i Soko Štark, ušla u proces tranzicije. 2001. godine kompanija je u Beogradskom Trgovinskom sudu promenila svoj status u akcionarsko društvo i ušla kao takva na slobodno tržište, menjajući svoj brend u Štark, dok stari brend Soko Štark i dalje stoji u nazivu ove kompanije.

Po nastupanju demokratskih promena u Srbiji, posle brojnih svojinskih transformacija, 2010. godine kompanija Soko Štark je integrisana u multinacionalnu kompaniju Atlantik grup, sa sedištem u Zagrebu.[2]

Proizvodi[uredi | uredi izvor]

  • Bombonjere
  • Najlepše želje, čokolada se proizvodi sa različitim sastavima (mlečna čokolada, mlečna čokolada punjena čokoladnim kremom, mlečna čokolada sa suvim grožđem, mlečna čokolada punjena kremom od jagoda, crna čokolada punjena mentol kremom) i u različitim veličinama (50g, 100g, 200g, 300g)
  • Piškote
  • Čajni keks
  • Čokoladna bananica
  • Slani proizvodi (najpoznatiji su Smoki, Smoki Smokić i Prima slani štapići)
  • Napolitanke

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

  • Prema Štarkovom sajtu, 23 miliona slanih Prima štapića se proizvede godišnje, sa oko 45 štapića po kesi. Svaki štapić je oko 12 cm дугачак.
  • Такође се наводи да је најпродаванији производ компаније Чоколадна бананица, и да се годишње прода око 66 милиона бананица.[4]

Референце[uredi | uredi izvor]

  1. ^ а б „Fabrika čokolade u Zemunu”. Zemunske novine. 14. 9. 2015. Приступљено 2. 11. 2018. [мртва веза]
  2. ^ а б „Istorija”. Zvanična prezentacija. Soko Štark. Архивирано из оригинала 13. 11. 2018. г. Приступљено 2. 11. 2018. 
  3. ^ „Omiljeni slatkiš mnogih generacija: ČOKOLADNA BANANICA”. Zdravi portal. 4. 11. 2017. Архивирано из оригинала 01. 10. 2020. г. Приступљено 2. 11. 2018. 
  4. ^ Соко Штарк медија центар Архивирано на сајту Wayback Machine (9. april 2009) Pribavljeno 11. aprila 2007.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]