Pređi na sadržaj

10Base-F

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

10Base-F je prva varijanta eterneta izvedena za rad na 10Mb/s na optičkim kablovima. Kod sistema prethodnih sistema na neoklopljenim upredenim paricama i koaksijalnim kablovima postojale su teškoće prenosa informacija na veće udaljenosti. 10BaseF eternet je sistem upravo namenjen za funkciju okosnice među mrežama i distribucije podataka na većim udaljenostima, dok je njegova maksimalna dužina do razvodnika moggla biti i do 2000m.

Standard 10Base-F podrazumeva tri tipa povezivanja mreža[1]:

  • 10Base-FB (engl. Fiber backbone) standard definiše sistem koji se koristio kao okosnica mreže, omogućavao je postizanje većeg dijametra mreže tako što bi se više segmenata redno vezalo repetitorima. Predviđeno je da se koristi samo za povezivanje razvodnika na okosnici mreže. Sistem nije široko prihvaćen, prvih godina nakon objavljivanja standarda oprema je bila dostupna od samo nekolicine proizvođača.
  • 10Base-FP (engl. Fiber passive) standard definiše set specifikacija za pasivni fiber optički razdelnik. Sistem je baziran na pasivnom optičkom uređaju koji ima funkciju delitelja, mehaničkog uređaja koji povezuje stanice u topologiju zvezde. Po specifikacijama, segment kabla do razdelnika je mogao da bude dugačak do 500m, dok je jedan uređaj mogao da podrži do 33 računara. Ovaj standard nije prihvaćen od strane proizvođača, oprema bazirana na njemu ne postoji.
  • 10Base-FL (engl. Fiber link) standard je predviđen da zameni stariji FOIRL sistem. Segment je mogao biti dužine do 2.000 m, povezivao je računare, repetirore ili računar sa ulazom na repetitoru. Ovaj standard je najkorišćeniji od 10Base-F standarda, opremu koja ga je podržavala proizvodio je velik broj proizvođača.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Charles E. Spurgeon: Ethernet - Definitive Guide, O'Reilly (2000)