Pređi na sadržaj

2. lovački puk

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Drugi lovački puk Jugoslovenskog kraljevskog ratnog vazduhoplovstva bio je sačinjen od 31. vazduhoplovne grupe stacionirane na aerodromu Kragujevac i 52. vazduhoplovne grupe stacionirane na aerodromu Knić. Puk iz nepoznatog razloga nije učestvovao u borbama u Aprilskom ratu i njegovi avioni su uglavnom uništeni na zemlji.

Komandant puka je bio potpukovnik Franjo Pirc, koji kasnije postaje general zrakoplovstva NDH.

Avioni[uredi | uredi izvor]

Drugi lovački puk raspolagao sa 19 aviona tipa Meseršmit Bf 109 i 15 aviona Hoker hariken.

Borbena dejstva 31. vazduhoplovne grupe[uredi | uredi izvor]

31. vazduhoplovna grupa stacionirana na aerodromu Kragujevac bila je sastavljena od 101. lovačke eskadrile. Jedinice Drugog lovačkog puka koje su imale iste zadatke kao i jedinice Šestog lovačkog puka bile su izuzetno nekativne tokom trajanja neprijateljstava. Uprkos ratnim zadacima predviđenim planom R-41 jedinice Drugog lovačkog puka nisu uzele učešća u odbrani neba iznad prestonice. Jedino je kapetan Živica Mitrović iz 101. lovačke eskadrile uprkos suprotnom naređenju pritekao u pomoć braniocima Beograda. Izjutra 7. aprila kapetan Mitrović je bio u patroli sa pratiocem u zoni Kragujevac - Svilajnac - Kosmaj - Kragujevac. Međutim, kada je Mitrović video formacije nemačkih bombardera kako lete u pravcu Beograda odlučio je da se upusti u borbu. Napao je formaciju od 18 nemačkih bombardera Štuka i uspeo je da obori dve ali je ubrzo i sam oboren. Njegov avion se u plamenu srušio u blizini sela Krčedin. Pilot je identifikovan na osnovu posvete koja je bila ugravirana na njegovom ručnom časovniku, a koja je glasila: Šampionu Prve pilotske škole u 1939. godine, vazduhoplovnom poručniku Živici Mitroviću - Fabrika Rogožarski.

U vazdušnim borbama 6. aprila učestvovao je i Nedeljko Pajić iz 31. vazduhoplovne grupe koji je kod sela Mutnica u blizini Paraćina oborio jedan nemački bombarder Hajnkel. Sedmog aprila je par iz iste grupe Korda - Crnjanski oborio još jednog Hajnkela. Lovci Drugog lovačkog puka su takođe učestvovali i u napadu na nemačku kolonu u Kačaničkoj klisuri. Tom prilikom naročito se istakao komandir 164. lovačke eskadrile kapetan I klase Ivo Oštrić.

Preostali avioni 31. vazduhoplovne grupe uništeni su u noći između 9. i 10. aprila od strane njihovih posada. Naime zbog straha od brzog napredovanja neprijateljskih jedinica koji je bio pospešen insceniranim napadom na Kragujevac, pripadnici 31. lovačke grupe stacionirane na aerodromu Sušičko polje su uz odobrenje komandanta puka Franje Pirca uništili 17 Meseršmita Me-109E.

Ovakav postupak teško se mogao opravdati. Iako su neprijateljske jedinice brzo napredovale Kragujevac u trenutku uništenja aviona nije bio u opasnosti. Takođe, u slučaju da je aerodrom 31. lovačke grupe bio ugrožen postojala je mogućnost da preostali avioni prelete na neko drugo pomoćno letište. Situacija postaje malo jasnije ako se zna činjenica da je komandir Drugog lovačkog puka Franjo Pirc koji je dao odobrenje za uništenje preostalih aviona, odleteo u Zemun i predao se folksdojčerima da bi kasnije postao pripadnik Zrakoplovstva Pavelićeve NDH. Isti ovaj oficir je 1943. godine prebegao partizanima Josipa Broza i postao načelnik Vazduhoplovnog odeljenja Vrhovnog štaba NOVJ, a zatim i prvi posleratni komandant jugoslovenskog ratnog vazduhoplovstva.

Borbena dejstva 52. vazduhoplovne grupe[uredi | uredi izvor]

52. vazduhoplovna grupa stacionirana na aerodromu Knić bila je sačinjena od 164. lovačke eskadrile. Jedinica je učestvovala u napadu na nemačku kolonu u Kačaničkoj klisuri.

Avione 52. vazduhoplovne grupe uništile su na zemlji njihove posade 10. aprila 1941. godine. Jedino je komandir 164. lovačke eksadrile kapetan I klase Ivo Oštrić odbio da uništi svoj avion i odlučio da sa svojim pratiocem preleti na aerodrom Bosanski Aleksandrovac i priključi se jedinicama Četvrtog lovačkog puka. Međutim, zbog veoma loših meteoroloških uslova njegova avion i avion pratioca poručnika Mate Momčilovića sudarili su se u vazduhu i oba pilota su poginula.

Nekoliko pilota je bezsupešno pokušalo da preleti u Sovjetski Savez. U ovom pokušaju nestala su tri aviona dok su se dva vratila na aerodrom Knić. Nakon toka celokupna tehnika je uništena na zemlji, a ljudstvo je odstupilo u pravcu Sarajeva.