38. istočnobosanska divizija NOVJ

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tridesetosma istočnobosanska divizija
Delovi 38. divizije na planini Treskavici, april 1945.
Postojanje6. mart 1944maj 1945.
Mesto formiranja:
Brđani, kod Bijeljine
Formacija17. majevička brigada
18. istočnobosanska brigada
Majevički NOP odred
Tuzlanski NOP odred
Posavsko-trebavski NOP odred
Jačina6. mart 1944: 3000 vojnika i oficira[1]
DeoNarodnooslobodilačke vojske Jugoslavije
Angažovanje
Komandanti
KomandantFranjo Herljević

Tridesetosma istočnobosanska divizija NOVJ formirana je naređenjem Vrhovnog štaba NOV i POJ od 6. marta 1944. godine u selu Brđanima kod Bijeljine. U njen sastav ušle su Sedamnaesta majevička brigada, Osamnaesta istočnobosanska (hrvatska) brigada, Majevički partizanski odred, Tuzlanski partizanski odred, i Posavsko-trebavski partizanski odred. Na dan formiranja imala je oko 3000 boraca. Do kraja rata bila je u sastavu Trećeg korpusa NOVJ.

Borbeni put divizije[uredi | uredi izvor]

Do sredine aprila, dejstvovala je na području planine Majevice i u Posavini, a zatim u sadejstvu sa Šesnaestom i 36. divizijom NOVJ vodila teške odbrambene borbe protiv nemačke legionarske 13. SS divizije „Handžar“. U tim borbama njena Sedamnaesta brigada odbačena je prema Birču, ali je uspela da spase deo ranjenika iz korpusne bolnice u Donjoj Trnavi, a Osamnaesta brigada i Posavsko-trebavski NOP odred iz Posavine su odbačeni u centralnu Bosnu i privremeno su stavljeni pod komandu 53. divizije. Sredinom maja Štab 38. divizije sa Sedamanestom brigadom i Šesnaesta divizija ponovno su prebačeni na Majevicu radi pružanja pomoći 36. diviziji, ali su sve tri divizije bile ubrzo prinuđene pod pritiskom jakih snaga neprijatelja da se povuku sa Majevice na planinu Konjuh. U junu, sa Šesnaestom i 36. divizijom uspela je da ponovno ovlada područjem Majevice i Semberije, nanoseći nemačkim i četničkim jedinicama znatne gubitke u borbama na Zajednici (kota 443), u Loparama i drugim mestima. U julu i avgustu, divizija je s ostalim jedinicama Trećeg i Dvanaestog korpusa zahvaćena nemačkim operacijama čiš¬ćenja u sklopu njihovog pokušaja da spreče prodor jedinica NOVJ u Srbiju. Veštim manevrima uspela je da izbegne odsudne sudare, a u septembru, u okviru korpusnih dejstava, učestvovala je u oslobođenju više mesta u dolini Spreče i u Posavini. Zbog masovnog priliva novih boraca, u oslobođenoj Tuzli (koju je 17. septembra oslobodila 27. divizija NOVJ) od po jednog bataljona iz Sedamnaeste majevičke i Osamnaeste hrvatske brigade i Tuzlanskog NOP odreda u sastavu divizije formirana je 19. septembra 21. istočnobosanska (tuzlanska) brigada. U oktobru, divizija je prodrla prema Brčkom, Bijeljini i Zvorniku i odbacila jače delove nemačke 13. SS divizije „Handžar“ stvorila u neprijatelja pometnju i tom prilikom (29. oktobra kod Mioče, između Tuzle i Brčkog) na njenu stranu prešlo je preko 700 legionara iz te divizije. U novembru i decembru 1944, vodila je uspešne borbe protiv četnika i delova nemačke grupe armija E koji su se povlačili dolinom Drine na sever, naročito u rejonu Zvornika, na Majevici, oko Brčkog i Bijeljine i u odbrani Tuzle. Sa 27. divizijom NOVJ , 38. divizija je 27. decembra u rejonu Tuzle razbila grupu od osam četničkih korpusa (oko 8000 ljudi). Produžavajući januara i februara 1945. dejstva u dolini donjeg toka Drine, divizija je zajedno s ostalim snagama Trećeg korpusa i delovima Druge armije NOVJ vodila vanredno oštre borbe protiv nemačke 22. pešadijske divizije. U njenom sastavu ja 10. marta 1945. na RomanijaRomaniji formirana Artiljerijska brigada. Oslobodila je 25. marta Olovo, a od 28. marta do 10. aprila 1945. učestvovala u borbama za oslobođenje Sarajeva. Zatim je do sredine maja 1945. u sastavu Trećeg korpusa učestvovala u uništenju glavnine četnika Draže Mihailovića u jugoistočnoj Bosni.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Vojna enciklopedija (knjiga deseta). Beograd 1975. godina, 124. str.