F/A-18E/F super hornet
Opšte | |
---|---|
Dimenzije | |
Masa | |
Pogon | |
Performanse | |
Početak proizvodnje | 1995. godina |
Uveden u upotrebu | februar 2000. |
Broj primeraka | 500 do aprila 2011.[1] |
Dužina | 18,31 |
Razmah krila | 13,62 |
Visina | 4,88 |
Površina krila | 46,5 |
Prazan | 14.552 |
Normalna poletna | 21.320 |
Maks. masa pri uzletanju | 29.937 kg |
Maks. spoljni teret | 8.050 kg |
Turbo-mlazni motor | 2× Dženeral Elektrik F414-GE-400 |
Potisak TMM | 62 / 98,0 kN |
Maks. brzina na Hopt | 1.900 (M = 1,8+) km/h |
Taktički radijus kretanja | 722 / 1.065 km |
Dolet | 2.345 / 3.055 km |
Plafon leta | 15.240 m |
F/A-18E/F super hornet je američki dvomotorni (dva Dženeral elektrik F404) višenamjenski borbeni avion, predviđen je za operativnu upotrebu sa nosača aviona. F/A-18E/F super hornet je veća i naprednija varijanta F-18C/D horneta, od koga je nasledio samo spoljni izgled. F/A-18E je jednosed, a F/A-18F je dvosed. Super hornet poseduje oružje interni rotacioni top M61 kalibra od 20 mm i rakete vazduh-vazduh i vazduh-tlo. Dodatno gorivo može nositi u do pet spoljnih rezervoara, a može se dopunjavati sa gorivom i u toku leta. Super hornet je poleteo 1995. godine, a potpuna serijska proizvodnja je započela u septembru 1997. godine. Uveden je u operativnu upotrebu u Američkoj mornarici, 1999. godine, umesto starijih F-14 tomket, i koristi se zajedno sa svojim predkom Hornetom. Australija je 2007. godine naručila Super hornete kako bi zamenila zastarele F-111, a uveli su ih u operativnu upotrebu u decembru 2010. godine.[2][3][4]
Tok programa[uredi | uredi izvor]
Poreklo[uredi | uredi izvor]
Super hornet je nastao reprojektom F/A-18 horneta. Jedinstvena je aerodinamička konfiguracija krila i repnih površina. Poreklo Super horneta se može pratiti unazad do Nortropovog projekta YF-17 u okviru konkursa za laki lovac, gde je pobedio YF-16 (F-16 Fajting falkon).[5] Mornarica se nije složila da F-16 Fajting falkon bude i mornarički laki lovac, već je odredila da se za njih reprojektuje YF-17 u veći F/A-18 hornet, koji će da ispuni uslove višenamenskog lovca za dopunu mogućnosti većeg F-14 tomketa u operativnoj upotrebi superiornosti u vazdušnom prostru, kao upotpunjena odbrambena flota presretača. F/A-18 hornet se pokazao efikasnim, ali sa ograničenim taktičkim radijusom. Njegov projekat je proširen u Super hornet, povećanog taktičkog radijusa, čija je masa (prazan opremljen) malo veća od F-15C.[6]
Koncept povećanog Horneta, prvi je na tržištu predložio Makdonel Daglas, 1980. godine, kao Hornet 2000. Isti je zasnovan na unapređenju F/A-18 horneta sa povećanim krilom i dužim trupom, za smeštaj više goriva i ugradnjom jačih motor. U januaru 1988. godine, studija Hornet 2000 je zvanično najavljena.[7] Istovremeno, Američko ratno vazduhoplovstvo i Američka ratna mornarica se suočavaju sa brojnim problemima. Razvoj A-12 avendžera II je obustavljen, koji je trebalo da zameni zastarele A-6 intruder i A-7 korser II, pošto je naleteo na ozbiljne probleme. Kraj Hladnog rata doveo je do perioda rezova vojnih budžeta i značajnom njihovom restrikcijom. Mornarica je smatrala da je ažuriranje postojećeg projekta kao racionalnim pristupom. Kao alternativa A-12, Makdonel Daglas je predložio Super hornet (prvobitno se zvao Hornet II), kao poboljšanje uspešnog postojećeg standarda F/A-18 hornet, koji bi mogao poslužiti kao zamena za A-6 intruder.[3][8][9][10]
Razvoj[uredi | uredi izvor]
Super hornet je prvenstveno naručen od Američke mornarice, u 1992. godini, da bi delimično zamenio F-14 tomket u operativnoj upotrebi. Sve varijante mornaričkih borbenih aviona, iz porodice Hornet, biće u operativnoj upotrebi do uvođenja aviona F-35C lajtning II.[8] Zadržana je oznaka F/A-18 da program bude lakše odobren od Kongresa, kao varijanta postojećeg, pa je mali rizik, iako je Super hornet uglavnom nov avion. Osnovni Hornet i Super hornet dele mnoge karakteristike, uključujući avionske, izbacivanje sedišta, radar, naoružanje, računarski softver misija i održavanje / operativnih procedura. Početni F/A-18E/F zadržale većinu sistema od F/A-18C/D, za konfiguraciju u to vreme. Super hornetje poleteo 29. novembra 1995. godine. Razvoj prototip F/A-18E se odvijao u 1995. godini, a njegovo ispitivanje u letu 1996. godine. Poletanje i sletanje na nosač aviona je sproveden 1997. godine.
Super hornet je nastavio sa razvojem. Taj takozvani „spiralni razvoj“ je primaran pri svakom novom ugovaranju nabavke sistema naoružanja, uvek se traže trenutno moguća poboljšanja. U tim fazama, „spiralnog razvoja“ obezbeđena je sposobnost elektronskog ratovanja. Dogradnjom projekta Super horneta povećana mu moć preživljavanja u srazmeri sa razvojem pretnji. Drugi sistemi i podsistemi varijanti aviona F/A-18A / B / C / D / E / F, takođe će biti od značajnog interesa za buduće „spiralne programe“. Motori Dženeral Elektrik F414-GE-400 su ugrađeni u osnovni avion Super hornet. Na kasnije varijante aviona F/A-18C/D, oni su zamenjeni sa motorima F400-GE-402, boljih performansi.
Verzije aviona F/A-18E/F, iz lansirane partije (lota) proizvodnje 25, oplemenjene su novim podsistemima za protivelektronsku zaštitu. Podsistem je nastao daljim razvojem od prethodno primenjenog na avionima varijanti F/A-18A / B / C / D. Primenjen je dokazani ometač ALK-165, a sada je retroaktivno uključen i u avione F/A-18C / D. Dodatna zaštita je obezbeđena i sa pasivnim podsistemom ALE-50, vučenim kontejnerom sa mamcima. Super hornet, iz poboljšane partije 25, imao je svoj prvi let u avgustu 2002. godine, sa dugom listom unapređenja, odnosno novih funkcija.[11]
Ispitivanje[uredi | uredi izvor]
Kongres je odobrio, 1995. godine, početnu proizvodnju prototipova aviona F/A-18 E/F super hornet, kako bi se omogućilo njegovo opsežno operativno ispitivanje i ocenjivanje. Mornarički piloti su ih ispitivali, 1995. godine, u različitim složenim taktičkim misijama, koje predstavljaju moguće operativne scene, kako bi se omogućilo detaljno i menitorno operativno ocenjivanje.
U martu 1996. godine, tokom ispitivanja u letu, F/A-18 E/F super hornet je pokazao neprihvatljivu osobinu naglog svaljivanja na krilo. To neželjeno naglo bočno valjanje se javlja na napadnom uglu od oko 60°. Iako to ne ugrožava bezbednost leta, pojava pada na krilo se javlja tokom brzog manevrisanja sa velikim normalnim ubrzanjem „g“ i ograničava pilota u graničnom manevrisanju pri praćenju protivnika i izbegavanju njegovih lansiranih raketa. Problem je bio izuzetno ozbiljan i ograničavao je avion u suštinskim borbenim mogućnostima. Tokom prve godine ispitivanja u letu, fenomen pada na krilo, javljao se samo na velikim visinama, jer ograničenja opterećenja na malim visinama su sprečavala avion da postiže opseg velikih napadnih uglova. Kada je programom ispitivanja na osnovu dobijenih rezultata ograničeno normalno ubrzanje „g“ na vrednost 7,5, na svim visinama, u potpunosti je lociran problem uslova pojave pada aviona na krilo. Ta neprihvatljiva pojava se dešavala na režimima leta sa Mahovim brojevima između 0,5 i 0,9 i to je bila velika opasnost da tehnički i politički propadne program F/A-18 E/F super hornet.
Svestrano je problem istražen teoretskom i aerotunelskom simulacijom opstrujavanja krila i zaključeno je da nesinhronizovano jedno od polukrila naglo gubi uzgon tokom manevrisanja. Različita rešenja su istražena za smanjenje razlike opstrujavanja vazduha oko levog i desnog polukrila pri oštrom manevru aviona. Isprobano je više rešenja, koja su dala samo delimična poboljšanja. Konačno, na osnovu sveobuhvatne detaljne analize zaključeno je da su uzroci ekrani koji preklapaju presek sklapanja krila. Oni, umesto da budu glatki kao što je oplata krila, trebaju da budu grublje perforirani i da diktirano izazivaju jednovremeno lokalno ocepljenje vazdušnih strujnica na oba polukrila. Sa time je razrešen problem „pada na krilo“ aviona, pri oštrom manevru.[12]
Realizovano je 3.100 probnih letova u funkciji ispitivanja u letu, u trajanju od 4.600 časova.[10] Super hornet je prošao mornarička operativna ispitivanja i pozitivnim izveštajem je ocenjen u 1999. godini, a usvojen je za operativnu upotrebu u februaru 2000.[13]
Proizvodnja[uredi | uredi izvor]
Blagim tempom, počela je proizvodnja u martu 1997. godine,[14] a punim, početkom septembra 1997.[15]
Američka ratna mornarica i njegovi partneri, obeležili su u Boingu isporuku petstotog aviona Super hornet, 20. aprila 2011. godine.[1]
Do 15. jula 2014. godine, Boing i njegovi kooperanti su izgradili i isporučili Američkoj ratnoj mornarici više od 487 primeraka F/A-18E/F, na putu do cilja programa od ukupno planiranih 563 aviona, saopštili su zvanični izvori.[16]
Projekat[uredi | uredi izvor]
Pregled[uredi | uredi izvor]
Super hornet je uglavnom novi avion, u odnosu na prethodnika F/A-18 hornet. On je oko 20% veći, 3.200 kg veće mase (prazan), i 6.800 kg u maksimalnoj konfiguraciji od prethodnog Horneta. Nosi 33% više unutrašnjeg goriva, povećanje opsega misije za 41% i izdržljivosti od 50%. Masa praznog Super horneta je oko 5.000 kg manja od F-14 tomketa, koga je zamenio.[a][17] Na F/A-18E/F super hornet su dva motora F414, što je povećanje snage za 35% u odnosu na motore F404-400, na F/A-18A/V.
Super hornet, za razliku od prethodnog Horneta, projektovan je tako da može biti opremljen sistemom za prijem i isporuku goriva u letu.[18]
Izmene na zmaju aviona[uredi | uredi izvor]
Prednji deo trupa je nepromenjen, ali se ostatak vazduhoplova F/A-18C/D razlikuje od prethodnog standarda. Trup je produžen za 86 cm da bi se napravio prostor za gorivo i ugradnju dopunske opreme, a površina krila je povećana za 25%. Međutim, Super hornet ima 42% manje delova strukture, od originalnog projekta Horneta.[3][19] Motor Dženeral elektrik F414, razvijen je od Hornetovog F404, ima 35% dodatni potisak na većini režima leta vazduhoplova. Super hornet može da se vrati na nosač aviona sa većim opterećenjem od neutrošenih goriva i municije od originala Horneta. Super hornet se može vratiti na nosač sa više od 4.100 kg goriva.[20]
Ostale razlike uključuju ugradnju rampe za motore i dva pomoćna nosača spoljnih tereta ispod krila (ukupno 11). Među najznačajnijim aerodinamičkim izmenama su ugradnja „zuba“ na polukrilima i pomeranje njihove napadne ivice unapred, što povećava ukupnu površinu krila, neophodnu zbog povećanja mase aviona u odnosu na prethodni Hornet. „Zubovi“ generišu vrtloge na većim napadnim uglovima, što obezbeđuje stabilan let i u oštrim manevrima. Značajno je povećan kritični napadni ugao (preko 40°), do pojave „loma“ uzgona. To smanjuje rizik neželjenog izlaska iz domena upravljivog leta.[10][20]
Mere za smanjenje uočljivosti[uredi | uredi izvor]
Preživljavanje je važna projektna karakteristika Super horneta. Američka ratna mornarica je zauzela „uravnotežen prilaz“ prema prioritetu preživljavanja u ovom projektu.[21] To znači da nije bio prioritet, po svaku cenu, primena tehnologije za malu uočljivost, odnosno nevidljivost (engl. stealth). Umesto toga, projekat uključuje kombinaciju smanjenja odraza, naprednim elektronskim brojnim mogućnostima, smanjenje balističke ranjivosti, upotrebu prikrivenog oružja i inovativnim taktičkim prilazima, što ukupno povećala sigurnost lovca i posade i to na pristupačan način.[21][22]
Površina radarskog preseka je znatno smanjena pod određenim uglovima zračenja, iz prednje i zadnje hemisfere. Projekat usisnika vazduha, u motor, smanjuje frontalnu površinu radarskog poprečnog preseka aviona. Projektom su usklađene vodeće ivice usisnika, tako da se raspu radarski zraci u raznim pravcima. Statorske lopatice su struktura na ulazu u usisnik, koja svojom refleksijom preusmerava energiju radarskog zračenja od refleksije rotirajućih lopatica ventilatora.
Super hornet takođe koristi i „izreckanost“ ivica poklopaca i otvora na oplati, za rasipanje zračenja. Značajna pažnja je posvećena uklanjanju ili dopuni nepotrebne površine pridružene prazninom i rezonantnim šupljinama. Koriste se rešetke za pokrivanje različitih nastavaka izduvnih cevi i perforirane panele koji se koriste za razbijanje radarskih talasa na frekvencijama koje se koriste. Pažnja je posvećena usklađivanju mnogih ivica panela i laserskom preciznom obradom površina u „dijamanski oblik“ da se usmereno raspu reflektovani radarski zraci. Primenjeni su razni premazi za upijanje radarskih talasa. Površina radarskog preseka vazduhoplova F/A-18E/F, značajno je smanjena u određenim uglovima dolazećeg zračenja, uglavnom iz prednje i zadnje hemisfere. Iz prednje hemisfere, je 1,2 m², što je oko dva puta manje nego za njegovog prethodnika F/A-18S/D.[23]
Projekat radarskog segmenta takođe ima niz tehničkih rešenja u cilju smanjenja uočljivosti.
Avionska oprema[uredi | uredi izvor]
U početku, oprema i softver su bili skoro istovetni za avione F/A-18 E/F i F/A-18C/D, u nivou oko 90%. Razlike uključuju kabinski donji prednji veliki višenamenski prikazivač u boji sa tečnim kristalom, osetljiv na dodir i prikazivač za stanje goriva. Super hornet je sa četvorostrukim digitalnim komandama leta, kao i digitalnim sistemom, koji detektuje i koriguje upravljanje letom u slučaju oštećenja u borbi.[10] Početne varijante proizvodnje koristile su radar APG-73, a kasnije je zamenjen sa AN/APG-79, sa antenom sa aktivnim elektronskim skeniranjem (AESA).[24] Super hornetu su glavni elektro-optički senzor AN/ASQ-228 ATFLIR (napredni sofisticirani IC nišan) i laserski označivač cilja. Komunikacijska oprema se sastoji od radija AN/ARC-210 VHF/UHF i malog obima terminala za brzo prikazivanje MIDS i sloj veze (engl. Link 16) SINCGARS.[21]
Odbrambene protivmere aviona bloka I uključuju prijemnik za radarsko upozorenje AN/ALR-67(V)3, dispanzer protivmera AN/ALE-47, vučene mamce AN/ALE-50 i sistem aktivne samozaštite ometanjem (ASPJ) AN/ALQ-165. U avionima bloka II zamenjeni su ALQ-165 sa novim sistemom odbrambenih protivmera (IDECM) AN/ALQ-214, koji se sastoji od interno ugrađenih prijemnika pretnji i ometača za samozaštitu. Stariji ALE-50 mamci, zamenjeni su vučnim kontejnerom sa mamcima ALE-55, koji mogu da prenosu signale ometanja na osnovu podataka dobijenih od IDECM.[25] Poboljšan ometač AN/ALQ-214, integrisan je na avione bloka II.[24]
Avioni iz bloka II, opremljeni su radarom AN/APG-79 AESA, sposobnim da izvršavaju simultano zadatke napada vazduh-vazduh i vazduh-zemlja, visoke rezolucije i mapiranja tla.[26] Radar AESA takođe može da otkrije manje ciljeve, kao što su dolazne rakete i može pratiti ciljeve izvan dometa avionske rakete vazduh-vazduh.[27][28] Super hornet je nadograđen kacigom pilota sa sistemom prikazivača (JHMCS), što je uvedeno u operativnu upotrebu 18. maja 2007. godine. JHMCS pruža višenamenska bezbednosna upozorenja.[21][29]
Varijante[uredi | uredi izvor]
- F/A-18E super hornet: jednosed.
- F/A-18F super hornet: dvosed.
- EA-18G glover: Varijanta F/A-18F super hornet, za elektronsko ratovanje.
Operativna istorija[uredi | uredi izvor]
Američka ratna mornarica[uredi | uredi izvor]
Super horneti su ostvarili početni operativni kapacitet u septembru 2001. godine, u američkoj 115. mornaričkoj lovačko-bombarderskoj eskadrili, u Kaliforniji.[30] Takođe, ta jedinica je prva koristila svoje Super hornete u borbenim dejstvima. U Iraku su 6. novembra 2002. godine, dva Super horneta izvršili udar na položaje raketnih sistema i jedno komandno mesto protivvazduhoplovne odbrane, u bunkeru vazduhoplovne baze.
U toku rata u Iraku, dva F/A-18E uglavnom su prethodno bili raspoređeni da ostale borbene avione dopunjavaju gorivom, u toku operacija. Međutim, kasnije 6. aprila 2005. godine, avion iz druge eskadrile F/A-18C je odbacio dve laserski vođene bombe od 230 kg na neprijateljske položaje, istočno od Bagdada.[31]
F/A-18F super horneti su, 8. septembra 2006. godine, sa bombama GBU-12 i GBU-38 dejstvovali protiv talibanskih boraca i njihovih utvrđenja, zapadno i severozapadno od Kandahara. Ovo je bio prvi put da je jedinica aktivno u borbenim dejstvima učestvovala Super hornetima.[32][33]
Tokom 2006—2007. godine, nosač aviona Dvajt D. Ajzenhauer, podržao je operacije u Iraku i operacije izvan obala Somalije. Pored ostalih i Super horneti su bacili 140 komada preciznog vođenog oružja.[34] Super hornet može da koristi i francuski nosač aviona Šarl de Gol.[35]
Zvanično su Sjedinjene Američke Države objavile, 7. avgusta 2014. godine, da su ovlašćeni da pokrenu misije bombardovanja islamskih snaga u severnom Iraku. Rano 8. avgusta 2014. godine, dva Super horneta su poletela sa laserski vođenim bombama na i odbacili su ih na pokretno artiljerijsko oružje, koje su militanti koristili za granatiranje kurdskih snaga, branitelja grada.[36] U toku istog dana, još četiri aviona, napalo je konvoj od sedam vozila.[37]
Kraljevsko australijsko ratno vazduhoplovstvo[uredi | uredi izvor]
Australijska vlada je zaključila ugovor za kupovinu 24 aviona F/A-18F, 3. maja 2007. godine, za potrebe Kraljevskog australijskog ratnog vazduhoplovstva, kao privremenu zamenu za stare F-111 do sustizanja F-35.[38][39]
Australija je ugovorila avione iz bloka II, u paketu je uključeno šest rezervnih motora, ugrađen radar je AAPG-79 AESA, povezan je na sloj veze engl. Link 16, integrisane su vođene rakete LAU-127 i optička vlakna AN / ALE-55 za odvojeno vučene mamce i druga oprema.[40]
Osam australijskih aviona F/A-18F, zajedno sa tankerima, avionom ranog upozoravanja i 400 osoba vazduhoplovnih stručnjaka stiglo je u Ujedinjene Arapske Emirate da učestvuju u operacijama, 24. septembra 2014. godine, za neutralisanje islamske države.[41] Zvanično su se ovi avioni uključili u borbenu misiju preko Iraka, 5. oktobra 2014. godine, u formaciji dva F/A-18F, naoružanim vođenim GPS bombama i avion KC-30A cisterna goriva. Posle izvršenog patroliranja, formacija se bezbedno vratila u bazu, bez napada ciljeva.[42] Prvi napad na militantski objektat u severnom Iraku, Super hornet je izvršio sa dve slobodno padajuće bombe, 8. oktobra 2014. godine.[43]
Korisnici[uredi | uredi izvor]
- SAD
- Američka ratna mornarica - 467 primeraka Super horneta, uključujući i avione za elektronsko ratovanje, od 2012. godine.[44] Američka mornarica je zaključila prvi ugovor, za isporuku 210 primeraka F/A-18 super horneta u periodu 2000—2004. godina. U okviru drugog ugovora dostavljano je 257 aviona, u periodu 2009—2011. godine. Treći ugovor predviđa isporuku 124 aviona sa početkom 2013. godine.
- Australija
- Kraljevsko australijsko ratno vazduhoplovstvo - 24 primeraka F/A-18F super horneta, od 2012. godine. U 2012. godini, Australija je počela pregovore sa proizvođačem aviona Boeing oko snabdevanja dodatnom serijom od 24 aviona F/A-18F super hornet, tražili su ponudu.[45] Razlog za to je kašnjenje sa avionom F-35 lajtning II, pa i kao i odlaganje Australijske kupovine. Do 2020. godine, Australija planira konventirovati 12 lovaca F/A-18F super hornet u varijantu aviona za elektronsko ratovanje,EA-18G grovler.
Učešće F/A-18E/F u indijskom tenderu MMRCA[uredi | uredi izvor]
Param. / avioni | Rafal (avion) | Jurofajter | F-16IN | F/A-18E/F | JAS 39 gripen | MiG-35 |
---|---|---|---|---|---|---|
Slike | ||||||
Poreklo | ||||||
Dužina | 15,3 m | 15,96 m | 15,03 m | 18,31 m | 14,10 m | 17,30 m |
Razmah krila | 10,90 m | 10,95 m | 10,00 m | 13,62 m | 8,40 m | 12,00 m |
Površina krila | 46 m² | 50,0 m² | 27,9 m² | 46,5 m² | 30,0 m² | 38,0 m² |
Masa (prazan opremljen) | 9.060 kg | 11.000 kg | 9.979 kg | 14.552 kg | 7.100 kg | 11.000 kg |
Mah masa u poletanju | 24.500 kg | 23.500 kg | 21.800 kg | 29.937 kg | 14.300 kg | 23.500 kg |
Masa unutrašnjeg goriva | 4.700 kg | 4.996 kg | 3.265 kg | 6.780 kg | 3.360 kg | 4.800 kg |
Spoljna nosivost | 9.500 kg | 7.500 kg | 7.800 kg | 8.050 kg | 5.300 kg | 6.500 kg |
Spoljne linije nošenja | 14 | 13 | 11 | 11 | 10 | 10 |
Pogon | 2 × M88-2 snekma | 2 × Jurodžet EJ200 | 1 × GE F110-132 | 2 × F414-GE-400 | 1 × GE F414G | 2 × RD-33MKV |
Potisak bez dopunskog sagoeravanja (BDS) | 2 × 50,0 kN | 2 × 60,0 kN | 1 × 84,0 kN | 2 × 62,3 kN | 1 × 62,3 kN | 2 × 53,0 kN |
Potisak sa dopunskim sagoeravanjem (SDS) | 2 × 75,0 kN | 2 × 90,0 kN | 1 × 144,0 kN | 2 × 98,0 kN | 1 × 98,0 kN | 2 × 88,3 kN |
Mah Mahov broj | M=1,8+ | M=2,35 | M=2,0 | M=1,8 | M=2,0 | M=2,25 |
Borbeni radijus | 1.850 km | 1.390 km | 550 km | 722 km | 1.300 km | 1.000 km |
Plafon leta | 17.000 m | 19.812 m | 18.000 m | 15.000 m | 15.240 m | 17.500 m |
Uspon | 310 m/s | 315 m/s | 254 m/s | 228 m/s | 255 m/s | 330 m/s |
Odnos potisak / masa | 1,13 | 1,18 | 1,10 | 0,93 | 1,18 | 1,10 |
Upravljiv vektor potiska | NE | NE | NE | NE | NE | DA |
Antena sa elekt. skeniranjem | DA | NE[b] | DA | DA | DA | DA |
Cena[v] | 85-124 mln $[59] | 120 mln $[59] | 50,0 mln $[60] | 55,0 mln $[61] | 48,0 mln $ | 45,0 mln $ |
Karakteristike[9][30][52][62][uredi | uredi izvor]
Uporedni crtež jednoseda i dvoseda Super horneta
Opšte
Performanse
Ostalo
|
Naoružanje
Avionska oprema
|
Napomene[uredi | uredi izvor]
- ^ Super hornet ima samo 36 odsto mogućnosti nosivosti, od mogućnosti F-14.
- ^ Sa kašnjenjem je integrisan radar CAPTOR-E sa antenom sa elektronskim skeniranjem. Tek je objavljeno 19. novembra 2014. godine, da je zaključen ugovor o njegovoj integraciji na avion Jurofajter.[57][58]
- ^ Cene su bile okvirne u 2011. godini. Zavisile su od modaliteta saradnje, međudržavnih odnosa, obima opremanja itd.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- F-14 tomket
- F-15 igl
- F-15E strajk igl
- F/A-18 hornet
- JAS 39 gripen
- Miraž 2000
- Suhoj Su-27
- Suhoj Su-30
- Suhoj Su-35
- MiG-29
- MiG-35
- Novi avion
- Daso Rafal
- Jurofajter tajfun
- F-4 fantom
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Goebel, Greg (1. 6. 14). „Boeing F/A-18E/F Super Hornet” (na jeziku: (jezik: engleski)). airvectors. Pristupljeno 17. 1. 2016. „Boeing F/A-18E/F Super Hornet” Proverite vrednost paramet(a)ra za datum:
|date=
(pomoć) - ^ a b v „F/A-18E/F Super Hornet” (na jeziku: (jezik: ruski)). Ugolok neba. Pristupljeno 17. 1. 2016. „F/A-18E/F Super Hornet”
- ^ Pike, John (7—07-2011). „F/A-18E/F "Super Hornet"” (na jeziku: (jezik: engleski)). globalsecurity. Pristupljeno 17. 1. 2016. „F/A-18E/F "Super Hornet"” Proverite vrednost paramet(a)ra za datum:
|date=
(pomoć) - ^ „Northrop YF-17 Cobra” (na jeziku: (jezik: engleski)). joebaugher. 20. 7. 2009. Pristupljeno 18. 1. 2016. „Northrop YF-17 Cobra”
- ^ Dr Carlo Kopp (May/June, 2001). „Flying the F/A-18F Super Hornet” (na jeziku: (jezik: engleski)). ausairpower. Pristupljeno 18. 1. 2016. „Flying the F/A-18F Super Hornet” Proverite vrednost paramet(a)ra za datum:
|date=
(pomoć) - ^ Jenkins 2000
- ^ a b Goebel, Greg (1. 6. 2014). „SUPER HORNET ORIGINS” (na jeziku: (jezik: engleski)). airvectors. Pristupljeno 18. 1. 2016. „SUPER HORNET ORIGINS”
- ^ a b v „Boeing F/A-18E/F Super Hornet Multi-Role Fighter” (na jeziku: (jezik: engleski)). aerospaceweb. 1997—2012. Pristupljeno 18. 1. 2016. „Boeing F/A-18E/F Super Hornet Multi-Role Fighter”
- ^ a b v g „F/A-18E/F Super Hornet, Boeing” (na jeziku: (jezik: engleski)). Boeing. 25. 7. 2011. Pristupljeno 20. 1. 2016. „F/A-18E/F Super Hornet, Boeing”
- ^ Pike, John (6—11-2015). „F/A-18E Spiral Development” (na jeziku: (jezik: engleski)). globalsecurity. Pristupljeno 19. 1. 2016. „F/A-18E Spiral Development” Proverite vrednost paramet(a)ra za datum:
|date=
(pomoć) - ^ Pike, John (7—07-2011). „F/A-18E Testing” (na jeziku: (jezik: engleski)). globalsecurity. Pristupljeno 20. 1. 2016. „F/A-18E Testing” Proverite vrednost paramet(a)ra za datum:
|date=
(pomoć) - ^ „Operational and Test Evaluation of F/A-18E/F and F-22 review to Senate Armed Services Committee” (PDF) (na jeziku: (jezik: engleski)). archive. 22. 3. 2000. Arhivirano iz originala (pdf) 4. 11. 2012. g. Pristupljeno 20. 1. 2016. „Operational and Test Evaluation of F/A-18E/F and F-22 review to Senate Armed Services Committee”
- ^ „F/A-18E/F Super Hornet Approved For Low-Rate Production” (na jeziku: (jezik: engleski)). archive. 28. 3. 1997. Arhivirano iz originala 6. 2. 2010. g. Pristupljeno 21. 1. 2016. „F/A-18E/F Super Hornet Approved For Low-Rate Production”
- ^ „F/A-18E/F Super Hornet Enters Production at Boeing” (na jeziku: (jezik: engleski)). archive. Sept. 22, 1997. Arhivirano iz originala 6. 2. 2010. g. Pristupljeno 21. 1. 2016. „F/A-18E/F Super Hornet Enters Production at Boeing” Proverite vrednost paramet(a)ra za datum:
|date=
(pomoć) - ^ Bob Kress and Rear Adm (8. 4. 2006). „F-14D Tomcat vs. F/A18 E/F Super Hornet” (na jeziku: (jezik: engleski)). FLIGHT JOURNAL JAN/FEB 2002. Arhivirano iz originala 28. 9. 2011. g. Pristupljeno 21. 1. 2016. „F-14D Tomcat vs. F/A18 E/F Super Hornet”
- ^ „Boeing Super Hornet Demonstrates Aerial Refueling Capability” (na jeziku: (jezik: engleski)). archive. 14. 4. 1999. Arhivirano iz originala 4. 11. 2011. g. Pristupljeno 22. 1. 2016. „Boeing Super Hornet Demonstrates Aerial Refueling Capability”
- ^ „F/A-18E/F Super Hornet, United States of America” (na jeziku: (jezik: engleski)). naval-technology. 9. 9. 2011. Pristupljeno 22. 1. 2016. „F/A-18E/F Super Hornet, United States of America”
- ^ a b Goebel, Greg (1. 6. 14). „F/A-18E/F SUPER HORNET” (na jeziku: (jezik: engleski)). airvectors. Pristupljeno 22. 1. 2016. „F/A-18E/F SUPER HORNET” Proverite vrednost paramet(a)ra za datum:
|date=
(pomoć) - ^ a b v g „F/A-18 & EA-18G Program” (PDF) (na jeziku: (jezik: engleski)). dtic. 24. 4. 2007. Arhivirano iz originala (pdf) 28. 5. 2008. g. Pristupljeno 23. 1. 2016. „F/A-18 & EA-18G Program”
- ^ Ilьin V. E. «Hornit» F-18 Palubnый istrebitelь. – M.: Astrelь, 2001, s. 96
- ^ a b OZBURN, MARGUERITE. „F/A-18E/F Block II upgrades add to Super Hornet's potent arsenal” (na jeziku: (jezik: engleski)). Pristupljeno 26. 1. 2016. „F/A-18E/F Block II upgrades add to Super Hornet's potent arsenal”
- ^ Pike, John (7—07-2011). „AN/ALE-55 Fiber Optic Towed Decoy (FOTD)” (na jeziku: (jezik: engleski)). globalsecurity. Pristupljeno 26. 1. 2016. „AN/ALE-55 Fiber Optic Towed Decoy (FOTD)” Proverite vrednost paramet(a)ra za datum:
|date=
(pomoć) - ^ „Raytheon’s APG-79 AESA Radars” (na jeziku: (jezik: engleski)). defenseindustrydaily. 13. 5. 2015. Pristupljeno 27. 1. 2016. „Raytheon’s APG-79 AESA Radars”
- ^ Nicolette Cormier, NAVAIR Public Affairs (7. 12. 2002). „F/A-18 AESA - New Technology Revolutionizes Radar Benefits” (na jeziku: (jezik: engleski)). navy. Arhivirano iz originala 13. 02. 2015. g. Pristupljeno 27. 1. 2016. „F/A-18 AESA - New Technology Revolutionizes Radar Benefits”
- ^ Barry Rosenberg-Macaulay. „MIDS JTRS systems poised to bring IP networking to the aerial tier” (na jeziku: (jezik: engleski)). defensesystems. Arhivirano iz originala 08. 01. 2016. g. Pristupljeno 26. 1. 2016. „MIDS JTRS systems poised to bring IP networking to the aerial tier”
- ^ a b v „F/A-18 Hornet strike fighter” (na jeziku: (jezik: engleski)). navy. Arhivirano iz originala 11. 01. 2014. g. Pristupljeno 27. 1. 2016. „F/A-18 Hornet strike fighter”
- ^ „USS Carl Vinson CVN-70 History” (na jeziku: (jezik: engleski)). uscarriers. 4. 8. 2010. Pristupljeno 28. 1. 2016. „USS Carl Vinson CVN-70 History”
- ^ „Strikes Continue; ISAF Air Component Commander Visits Big E” (na jeziku: (jezik: engleski)). navy. 9. 11. 2006. Arhivirano iz originala 31. 05. 2020. g. Pristupljeno 28. 1. 2016. „Strikes Continue; ISAF Air Component Commander Visits Big E”
- ^ Svan, Jennifer H. (13. 10. 2006). „USS Enterprise aircraft deliver lethal sting of bombs to enemy in Afghanistan” (na jeziku: (jezik: engleski)). stripes. Pristupljeno 28. 1. 2016. „USS Enterprise aircraft deliver lethal sting of bombs to enemy in Afghanistan”
- ^ Lt. Shannon Moore, Eisenhower (5. 22. 2007). „CVW-7 Sailors Complete an Eight-Month Deployment” (na jeziku: (jezik: engleski)). navy. Arhivirano iz originala 08. 01. 2016. g. Pristupljeno 28. 1. 2016. „CVW-7 Sailors Complete an Eight-Month Deployment” Proverite vrednost paramet(a)ra za datum:
|date=
(pomoć) - ^ Cenciotti, David (an 20 2014). „U.S. F/A-18E Hornet operates from French Aircraft Carrier” (na jeziku: (jezik: engleski)). theaviationist. Pristupljeno 28. 1. 2016. „U.S. F/A-18E Hornet operates from French Aircraft Carrier” Proverite vrednost paramet(a)ra za datum:
|date=
(pomoć) - ^ Stevenson, Beth (8. 8. 2014). „USN carries out air strike on Iraqi militants” (na jeziku: (jezik: engleski)). flightglobal. Pristupljeno 29. 1. 2016. „USN carries out air strike on Iraqi militants”
- ^ „ANNOUNCEMENT OF THE AUSTRALIAN GOVERNMENT’S DECISION TO ACQUIRE 24 F/A-18F BLOCK II SUPER HORNET MULTI ROLE AIRCRAFT” (na jeziku: (jezik: engleski)). archive. 6. 3. 2007. Arhivirano iz originala 12. 3. 2011. g. Pristupljeno 29. 1. 2016. „ANNOUNCEMENT OF THE AUSTRALIAN GOVERNMENT’S DECISION TO ACQUIRE 24 F/A-18F BLOCK II SUPER HORNET MULTI ROLE AIRCRAFT”
- ^ Baker, Richard (9. 7. 2007). „The Hornet's nest” (na jeziku: (jezik: engleski)). theage. Pristupljeno 29. 1. 2016. „The Hornet's nest”
- ^ „Australia – F/A-18E/F Super Hornet Aircraft” (PDF) (na jeziku: (jezik: engleski)). archive. Arhivirano iz originala (PDF) 26. 2. 2009. g. Pristupljeno 29. 1. 2016. „Australia – F/A-18E/F Super Hornet Aircraft”
- ^ „Australian Air Force fighter jets and personnel arrive in UAE to prepare anti-IS operations” (na jeziku: (jezik: engleski)). armyrecognition. 24. 9. 2014. Pristupljeno 29. 1. 2016. „Australian Air Force fighter jets and personnel arrive in UAE to prepare anti-IS operations”
- ^ „Australian Super Hornet fighter jets complete first armed mission over Iraq” (na jeziku: (jezik: engleski)). abc. Pristupljeno 28. 1. 2016. „Australian Super Hornet fighter jets complete first armed mission over Iraq”
- ^ „Australia launches first anti-ISIS airstrike in Iraq” (na jeziku: (jezik: engleski)). en.trend. 9. 10. 2014. Arhivirano iz originala 04. 02. 2016. g. Pristupljeno 28. 1. 2016. „Australia launches first anti-ISIS airstrike in Iraq”
- ^ „Boeing zaveršil postavku VMS SŠA 257 samoletov serii Super Hornet” (na jeziku: (jezik: ruski)). lenta. 24 fevralя 2012. Pristupljeno 28. 1. 2016. „Boeing zaveršil postavku VMS SŠA 257 samoletov serii Super Hornet” Proverite vrednost paramet(a)ra za datum:
|date=
(pomoć) - ^ „Avstraliя zaprosila u SŠA stoimostь 24 istrebiteleй Super Hornet” (na jeziku: (jezik: ruski)). lenta. 14 dekabrя 2012. Pristupljeno 28. 1. 2016. „Avstraliя zaprosila u SŠA stoimostь 24 istrebiteleй Super Hornet” Proverite vrednost paramet(a)ra za datum:
|date=
(pomoć) - ^ „RAFALE DESCRIBED” (na jeziku: (jezik: engleski)). airvectors. 1. 3. 14. Pristupljeno 31. 1. 2016. „RAFALE DESCRIBED” Proverite vrednost paramet(a)ra za datum:
|date=
(pomoć) - ^ „Rafale, Dassault-Breguet” (na jeziku: (jezik: engleski)). fighter-planes. Arhivirano iz originala 14. 05. 2012. g. Pristupljeno 31. 1. 2016. „Rafale, Dassault-Breguet”
- ^ „EUROFIGHTER DESCRIBED” (na jeziku: (jezik: engleski)). airvectors.net. Pristupljeno 31. 1. 2016. „EUROFIGHTER DESCRIBED”
- ^ „Typhoon FGR4” (na jeziku: (jezik: engleski)). MOD RAF. Arhivirano iz originala 10. 8. 2012. g. Pristupljeno 31. 1. 2016. „Tajfun FGR4”
- ^ „F-16 FIGHTING FALCON” (na jeziku: (jezik: engleski)). archive. 5. 21. 2012. Arhivirano iz originala 19. 07. 2012. g. Pristupljeno 31. 1. 2016. „F-16 FIGHTING FALCON” Proverite vrednost paramet(a)ra za datum:
|date=
(pomoć) - ^ „F-16 Specifications” (na jeziku: (jezik: engleski)). lockheedmartin. Pristupljeno 31. 1. 2016. „F-16 Specifications”
- ^ a b Pike, John (7—07-2011). „F/A-18 Specifications” (na jeziku: (jezik: engleski)). globalsecurity. Pristupljeno 31. 1. 2016. „F/A-18 Specifications” Proverite vrednost paramet(a)ra za datum:
|date=
(pomoć) - ^ „Pressbrief Gripen NG” (pdf) (na jeziku: (jezik: engleski)). jsfnieuws. 8. 8. 2008. Pristupljeno 31. 1. 2016. „Pressbrief Gripen NG”
- ^ Magnus Olsson, Marketing Director (23. 4. 2008). „Saab NG presentation” (PDF) (na jeziku: (jezik: engleski)). jsfnieuws. Pristupljeno 31. 1. 2016. „Saab NG presentation”
- ^ „Mig-35 Specifications” (na jeziku: (jezik: engleski)). deagel. 24. 1. 2007. Pristupljeno 31. 1. 2016. „Mig-35 Specifications”
- ^ „Aero India 2007 Brochure” (na jeziku: (jezik: engleski)). bharat-rakshak. Date: 24 Mar 07. Pristupljeno 31. 1. 2016. „Aero India 2007 Brochure” Proverite vrednost paramet(a)ra za datum:
|date=
(pomoć) - ^ „EUROFIGHTER AND NETMA SIGN ONE BILLION EURO RADAR CONTRACT” (na jeziku: (jezik: engleski)). eurofighter. 19. 11. 2014. Arhivirano iz originala 17. 07. 2015. g. Pristupljeno 28. 1. 2016. „EUROFIGHTER AND NETMA SIGN ONE BILLION EURO RADAR CONTRACT”
- ^ „Eurofighter Technology and Performance : Sensors” (na jeziku: (jezik: engleski)). typhoon.starstreak. Arhivirano iz originala 27. 11. 2014. g. Pristupljeno 30. 1. 2016. „Eurofighter Technology and Performance : Sensors”
- ^ a b „Francuzskiй istrebitelь Rafale vpervыe vыigral meždunarodnый tender” (na jeziku: (jezik: ruski)). lenta. 1 fevralя 2012. Arhivirano iz originala 04. 04. 2016. g. Pristupljeno 31. 1. 2016. „Francuzskiй istrebitelь Rafale vpervыe vыigral meždunarodnый tender” Proverite vrednost paramet(a)ra za datum:
|date=
(pomoć) - ^ „U.S. Competitiveness in the Fi ghter Aircraft Export Market (05/26/09)” (PDF) (na jeziku: (jezik: engleski)). csis. 5. 26. 09. Arhivirano iz originala (pdf) 16. 09. 2011. g. Pristupljeno 31. 1. 2016. „U.S. Competitiveness in the Fi ghter Aircraft Export Market (05/26/09)” Proverite vrednost paramet(a)ra za datum:
|date=
(pomoć) - ^ Capaccio, Tony (16. 12. 2010). „Lockheed F-35 Faces $1 Billion Cut in Senate Measure” (na jeziku: (jezik: engleski)). bloomberg. Pristupljeno 31. 1. 2016. „Lockheed F-35 Faces $1 Billion Cut in Senate Measure”
- ^ "F/A-18E Hornet".blogspot.com. Pristupljeno 3. 02 2016.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Jenkins, Dennis R. (2000). F/A-18 Hornet: A Navy Success Story. New York: McGraw-Hill. ISBN 978-0-07-134696-2.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- (jezik: engleski) F/A-18 na sajtu Američke mornarice
- (jezik: engleski) F/A-18E/F Super Hornet na sajtu Boinga
- (jezik: engleski) F/A-18E/f Super Hornet na sajtu GlobalSikjuriti
- (jezik: engleski) F/A-18E/F na sajtu Ausaairpover.net
- (jezik: engleski) "USS Enterprise aircraft deliver lethal sting of bombs to enemy in Afghanistan"