FN MAG
FN MAG | |
---|---|
Vrsta | Mitraljez |
Poreklo | Belgija |
Upotreba | |
Upotreba u | Belgija i mnogi drugi |
Bojno delovanje | Kongoanska kriza Indonezijsko-malezijski sukob Rodezijski građanski rat Južnoafrički granični rat Vijetnamski rat Šestodnevni rat Rat iscrpljivanja Jomkipurski rat Severnoirski sukob Libanski građanski rat Folklandski rat Prvi liberijski građanski rat Zalivski rat Drugi liberijski građanski rat Rat u Iraku Rat u Avganistanu Kambodžansko-tajlandski sukob Libijski građanski rat Sirijski građanski rat |
Proizvodnja | |
Proizvođač | Fabrique Nationale (FN) U.S. Ordnance Bofors Carl Gustaf MKEK Norinco Changfeng Machinery Co. |
Proizvedeno | oko 200.000[1] komada |
Varijante | vidi Verzije |
Specifikacije | |
Masa | 11.79 kg |
Dužina | 1263 mm |
Dužina cevi | 630 mm |
Kalibar | 7,62x51 mm |
Vrsta operacije | Sistem barutnih gasova |
Način dejstva | Jedinačno, automatski |
Brzina paljbe | 650-900 met/min |
Brzina zrna | 850 m/s |
Maks. ef. domet | 1.800 m |
Magacin | redenici DM1 ili M13 od 50 metaka |
Nišan | Mehanički |
FN MAG (fr. Mitrailleuse d'Appui Général) je belgijski srednji mitraljez, kalibra 7,62x51mm.[2] Razvio ga je krajem 1950-ih konstruktor Ernest Vervje i ubrzo je uveden u naoružanje brojnih članica NATO pakta, kao i mnogih drugih neutralnih ili pro-zapadno orijentisanih zemalja.[3] Mitraljez MAG je u to vreme predstavljao sam vrh u svetu naoružanja, te je u mnogim vojskama zamenio starije mitraljeze.[4]
Mitraljez MAG se pokazao kao vrlo uspešno rešenje, a uz manje izmene je uveden i u naoružanje Američke vojske pod oznakom M240.[5] FN MAG se trenutno koristi kao osnovni srednji mitraljez u više od 80 zemalja sveta.[6]
Opis[uredi | uredi izvor]
Mitraljez FN MAG koristi pozajmicu barutnih gasova i sistem bravljenja starijeg puškomitraljeza M1918 BAR dok su mehanizam za okidanje i način hranjenja razvijeni po ugledu na MG 42. Hranjenje se vrši sa leve strane i to redenicima kapaciteta 50 metaka, mogu se koristi nemački DM1 ili američki desintegrišući M13 redenik. Mitraljez takođe poseduje mogućnost zamene cevi ukoliko je pregrejana nakon konstantne paljbe. Tokom Folklandskog rata je zabeležen slučaj da su britanski mitraljezci odjednom ispalili 5.000 metaka, oko strelaca je ostalo brdo čaura ali je mitraljez i dalje savršeno funkcionisao iako je cev bila usijana poput vrelog gvožđa. U ležećem stavu na nožicama su sa lakoćom košene mete na udaljenosti od 100-200m dok su sa tronožnog postolja pogađane mete udaljene i više od 600m. Tronožno postolje ima elevaciju od 30° do +15° i osnu putanju od punih 360°. Sanduk je izrađen od presovanog čeličnog lima spojenog zakivcima i tačkasto zavarenih na kritičnim mestima. Brzina paljbe se reguliše gasnim regulatorom, osnovna kadenca je 650 met/min, međutim promenom položaja gasnog regulatora se može intenzivirati do 900 met/min. Rasklapanje i čišćenje ovog mitraljeza je jednostavno jer se sastoji od relativno malog broja delova. Iako deluje balistički savršeno, najveća mana MAG-a je težina, naime ovaj mitraljez je osetno teži od svojih konkurenata zbog čega ga u vojskama mogu nositi samo krupnije građeni vojnici. Veća težina ga čini savršenim za montiranje na vozila jer se smanjuje trzaj i zadržava visoka preciznost ali manja kompaktnost ograničava njegovu ulogu u ofanzivnim operacijama zbog čega se MAG koristi uglavnom za podršku na nivou čete i bataljona dok se na nivou voda koriste lakši puškomitraljezi poput FN Minimi ili M249.
Proizvodnja[uredi | uredi izvor]
Mitraljezi FN MAG se sa licencom ili bez nje proizvode u sledećim zemljama:
- Argentina- firma Dirección General de Fabricaciones Militares pod oznakom Tipo 60-20 MAG.
- Belgija- matična zemlja porekla, proizvodi ga firma FN Herstal.
- Ujedinjeno Kraljevstvo- firma Manroy Engineering.
- Egipat- firma Maadi pod oznakom Helwan 920.
- Indija- firma Indian Ordnance Factories.
- Indonezija- firma Pindad pod oznakom SM2 V1.
- Nigerija- firma DICON.
- Kina- firme Norinco, Changfeng Machinery Co. Ltd i Yunnan Xiyi Industry Company Lt. proizvode kopiju MAG bez licence.
- Sjedinjene Države- firma FNH USA u gradu Kolambija i firma U.S. Ordnance iz Rinoa (Nevada) proizvode američku verziju M240.
- Republika Kina- firma 205th Armory proizvodi verziju pod imenom Tip 75.
- Švedska- firma Bofors Carl Gustaf pod oznakom Ksp 58.
Modeli i verzije[uredi | uredi izvor]
Mitraljezi FN MAG se proizvode u brojnim zemljama i u različitim varijantama.
Belgija[uredi | uredi izvor]
- MAG 60.20 - standardna pešadijska verzija sa rukohvatom, fiksiranim kundakom i nožicama.
- MAG 60.30 - verzija bez kundaka, namenjena montiranju u avione i helikoptere. Neke podvarijante ovog modela se mogu hraniti i sa leve i desne strane.
- MAG 60.40 - verzija namenjena za postavljanje na oklopna vozila i tenkove.
- MAG 10.10 - verzija razvijena za korišćenje u prašumama, poseduje kraću kundak i kraću cev.
Ujedinjeno Kraljevstvo[uredi | uredi izvor]
- L7 GPMG - britanska verzija proizvođena po licenci. Britanci su na njegovoj osnovi razvili čitav niz mitraljeza različitih namena.
Sjedinjene Države[uredi | uredi izvor]
- M240 - američka verzija mitraljeza FN MAG, uvedena u službu 1977. godine.
Švedska[uredi | uredi izvor]
Švedska kompanija FFV-Carl Gustaf proizvodi mitraljeze MAG po licenci, u sledećim varijantama:
- Kulspruta 58 - prva verzija kalibra 6.5x55mm, usvojena 1958.
- Kulspruta 58B - verzija u kalibru 7.62x51mm, uvedena u naoružanje 1970ih kada je Švedska usvojila standarde NATO pakta.
- Kulspruta 58C - verzija montirana na oklopno vozilo CV90.
- Kulspruta 58Strv - verzija namenjena montiranju u tenkove.
- Kulspruta 58D - modernizovana verzija modela B.
Tajvan[uredi | uredi izvor]
- Tip 74 - tajvanska varijanta standardnog mitraljeza MAG.
Kina[uredi | uredi izvor]
- CQ, 7.62 × 51 - kopija namenjena izvozu. Proizvodi je bez licence kompanija Norinco (China North Industries).
- XY, 7.62 × 51 - još jedna kineska kopija bez licence. Proizvodi je firma Yunnan Xiyi Industry Company Lt.
Turska[uredi | uredi izvor]
- MFY-71 Makineli Tüfek - turska kompanija MKEK je 2017. otvorila pogone za proizvodnju mitraljeza FN MAG koja bi se montirala na vozila dok će za potrebe pešadije biti proizvođena kopija ruskog PKM ali u standardnom NATO kalibru 7.62x51mm. Planirano je da ova dva mitraljeza u naoružanju zamene zastareli nemački MG 3.
Zemlje korisnice[uredi | uredi izvor]
- Belgija
- Ujedinjeno Kraljevstvo
- Švedska
- Sjedinjene Države
- Izrael
- Indija
- Irska
- Australija
- Kanada
- Francuska
- Rodezija
- Južnoafrička Republika
- Slovenija
- Hrvatska
- Egipat
- Estonija
- Argentina
- Grčka
- Austrija
- Bangladeš
- Bahami
- Bahrein
- Barbados
- Belize
- Bolivija
- Bocvana
- Brazil
- Brunej
- Burkina Faso
- Burundi
- Kamerun
- Čad
- Čile
- Kolumbija
- DR Kongo
- Danska
- Džibuti
- Dominikanska Republika
- El Salvador
- Gabon
- Gambija
- Gruzija
- Gana
- Gvatemala
- Grčka
- Haiti
- Honduras
- Indonezija
- Irak
- Jamajka
- Jordan
- Kenija
- Kuvajt
- Letonija
- Liban
- Liberija
- Litvanija
- Luksemburg
- Malezija
- Meksiko
- Monako
- Maroko
- Nepal
- Novi Zeland
- Nikaragva
- Nigerija
- Norveška
- Pakistan
- Panama
- Papua Nova Gvineja
- Saudijska Arabija
- Sijera Leone
- Singapur
- Španija
- Surinam
- Sirija
- Tajland
- Urugvaj
- Venecuela
- Zimbabve
Mitraljezi iste kategorije[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „FN MAG® Standard - FN Herstal”. Arhivirano iz originala 24. 10. 2013. g. Pristupljeno 9. 1. 2014.
- ^ World Gun's FN MAG page. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. februar 2007) Retrieved on November 21, 2008.
- ^ Hogg, Ian (2002). Jane's Guns Recognition Guide. Jane's Information Group. ISBN 978-0-00-712760-3.
- ^ Kokalis, Peter G. (1985). „Belgium's MAGnificent MG”. Soldier of Fortune Magazine.
- ^ „M240 Family of Medium Machine Guns”. FN Manufacturing, LLC. 12. 10. 2006. Arhivirano iz originala 23. 12. 2010. g. Pristupljeno 16. 1. 2011.
- ^ „Modern Firearms - FN MAG”. World.guns.ru. Pristupljeno 30. 7. 2012.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Hogg, Ian (2002). Jane's Guns Recognition Guide. Jane's Information Group. ISBN 978-0-00-712760-3.
- Popenker, Maxim; Williams, Anthony G. (2008). Machine Gun: The Development of the Machine Gun from the Nineteenth Century to the Present Day. London: Crowood Press. ISBN 978-1-84797-030-5. OCLC 316421263.