Manuʻa ostrva

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Manuʻa ostrva
Manuʻa ostrva, 1890-1910
Mapa Manuʻa ostrva
Geografija
LokacijaTihi okean
Ukupno ostrva3 glavna ostrva
Površina59 km2
Najviši vrh931
Administracija
Manuʻa okrug
Američka Samoa
Ostrva Ofu i Olosega gledano iz sela Sili duž severne obale Olosege. Srednji vrh je Sunuʻitao na Ofu, preko uskog prolaza Asaga od Olosege (napred i planina levo)

Manuʻa ostrva,[1][2][3] ili Manuʻa tele (samoanski: Manuʻa tele), u sastavu Samoanskih ostrva, sastoje se od tri glavna ostrva: Ta'u, Ofu i Olosega.[4][5][6] Poslednja dva su sada povezana mostom preko plitkog prolaza Asaga širokog 137 metara. Ostrva se nalaze oko 110 kilometara istočno od Tutuile i deo su Američke Samoe, nekorporisane teritorije Sjedinjenih Država; njihova površina je 56 km2 sa populacijom od 1 400. Taʻu je sa svojih 44 km2 najveće ostrvo, i ima najvišu tačku Manuʻa od 931 metara. Politički, ostrva čine Okrug Manuʻa, jedan od tri administrativna dela Američke Samoe.

Vekovima je Manu'a bio politički centar za region pre uspona pomorskog carstva Tu'i Tonga i prebacivanja vlasti sa istočnih na zapadna ostrva Samoe.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Mapa ostrva Manu'a.

Sva tri ostrva su visoka ostrva: vulkanski ostaci izlaze iz mora 14° južno od ekvatora. Ostrva su uzvišena i planinska.[7] Za razliku od većine mesta na svetu, stanovništvo ovih ostrva se decenijama kontinualno smanjuje. U 1930-tim oko 20% stanovništva Američke Samoe je živelo na Manuʻa ostrvima. 1980-ih, tamo se nalazilo samo 6%. Iseljavanje je posledica nedostatka ekonomskih mogućnosti i želje mladih da učestvuju u modernijem načinu života koji se nudi na Tutuili (Kancelarija za turizam, 2005). Sva zemlja Manuʻa je u zajedničkom vlasništvu samoanskih porodica Manuʻa. To uključuje zemljišta Nacionalnih parkova koja su samo iznajmljena Sistemu američkih nacionalnih parkova na 50 godina.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Samoanske usmene istorijske tradicije navode da je Manu'a bilo glavno sedište velikog polinezijskog carstva koje je obuhvatalo čitav samoanski arhipelag i druga obližnja ostrva poput Tonge i Fidžija.[8] Tradicionalna prestonica Manuʻa je selo Taʻu na ostrvu Ta'u.

Tui Manu'a[uredi | uredi izvor]

Suveren Manuʻa se zvao Tui Manuʻa, praotac mnogih visokih titula Samoa i jedini deo Samoa koji nije bio podvrgnut Tongan upravi, zahvaljujući svom svetom statusu u obe kulture. Poslednji Tui Manuʻa bio je Tuimanuʻa Elisara (ili Tui Manu'a Elisala) iz ranog 20. veka. Tuimanuʻa Elisara umro je 2. jula 1909. godine. Titula Tui Manuʻa tehnički još uvek postoji iako nema vlasnika titule; Tuimanuʻa Elisara je želeo pre svoje smrti da ta titula umre sa njim. Stav vlade SAD u to vreme bio je da se njegova titula promeni u Okružni guverner po isticanju američke zastave u Taʻu 5. juna 1900. (Kancelarija guvernera. 2004). Međutim, titule i imovina nisu izbrisani kada su ostrva postala američka teritorija, a naslov i imanja Tuimanuʻa ostaju pod starateljstvom Anoalo klana (muška strana Tuimanuʻa linije).

Ovo su poznati Tui Manu'a: 41 uzastopna generacija nosilaca titula u rasponu od preko 2000 godina. Napomena: ovo nisu svi nosioci naslova.

01) Tui Manu'a Satiailemoa

02) Tui Manu'a Tele ili Fitiaumua

03) Tui Manu'a Maugaotele

04) Tui Manu'a Tae O Tagaloa ili Folasa

05) Tui Manu'a Fa'aeanu'u ili Fa'atutupunu'u

06) Tui Manu'a Saoioiomanu

07) Tui Manu'a Saopu'u

08) Tui Manu'a Saoloa

09) Tui Manu'a Tu'ufesoa

10) Tui Manu'a Letupua

11) Tui Manu'a Saofolau

12) Tui Manu'a Saoluaga

13) Tui Manu'a Lelologatele

14) Tui Manu'a Alia Matua

15) Tui Manu'a Alia Tama

16) Tui Manu'a Ti'aligo

17) Tui Manu'a Fa'aeanu'u II

18) Tui Manu'a Puipuipo

19) Tui Manu'a Siliaivao

20) Tui Manu'a Manufili

21) Tui Manu'a Fa'atoalia Manu-O-Le-Fale-Tolu

22) Tui Manu'a Segisegi

23) Tui Manu'a Siliave

24) Tui Manu'a Pomelea

25) Tui Manu'a Lite ili Tui Aitu

26) Tui Manu'a Toalepa'i

27) Tui Manu'a Seuea

28) Tui Manu'a Salofi

29) Tui Manu'a Levaomana ili Lemamana

30) Tui Manu'a Taliutafa Pule

31) Tui Manu'a Ta'alolomanu Moaatoa

32) Tui Manu'a Tupalo

33) Tui Manu'a Seiuli

34) Tui Manu'a U'uolelaoa

35) Tuga Manu'a Fagaese

36) Tui Manu'a Tauveve

37) Tui Manu'a Tauilima

38) Tui Manu'a Alalamua

39) Tui Manu'a Makerita

40) Tui Manu'a Elisala - Zvanično poslednji Tui Manu'a koji je umro 1909

41) Tui Manu'a Kilisi Taliutafa - Oživeo je titulu Tui Manu'a 1924. godine, ali nikada nije u potpunosti stupio na dužnost.

Tuimanuʻa Elisara

SAD cesija[uredi | uredi izvor]

Plaža Ofu na ostrvu Ofu

Manu'a grupa je sada deo američkog protektorata Američka Samoa. Nakon potpisivanja Tutuila 1901. godine, Manu'a je na kraju primorana da prihvati američku vlast Aktom o sukcesiji, potpisanim od strane Tui Manu'a (vrhovni šef Manuʻa, 16. jula 1904. u rezidenciji Tuimanuʻa pod imenom Faleula u mestu zvanom Lalopua (iz službenih dokumenata vlade Tuimanuʻa, 1893; Kancelarija guvernera, 2004). Posle cesije je usledila Trojna Konvencija 1899, koja je odvojila istočna ostrva Samoa (uključujući Tutuila i Manuʻa grupu) od zapadnih ostrva Samoa (uključujući ʻ Upolu i Savaiʻi).

1903. godine, Manu'a je imala ukupno oko 2.000 stanovnika.[9] Uragan Manu'a iz 1915. godine posebno je značajan iz dva razloga. To je bilo prvi put da je američki Kongres glasao za slanje finansijske pomoći Američkoj Samoi, i prvi put je američki Crveni krst dao donaciju Američkoj Samoi.[10]

Društvo i kultura[uredi | uredi izvor]

Samoanska fale u grupi ostrva Manu'a, gde se vide slamnati krovovi i pletene pola zavese, oko 1890 - 1910.

Za istoriju Manu'a govori se u samoanskoj govornoj tradiciji da sadrži poreklo samoanske i polinezijske kulture, a za genealogiju Polinezijaca istočno od Samoe kaže se da vodi poreklo iz Manu'a. U tradicionalnom verovanju sunce izlazi nad Samoa u Saua na ostrvu Taʻu gde se pretpostavlja da je uvek žut od sunca koralni greben, a zalazi na Falealupou, najzapadnijem selu na ostrvu Savaiʻi u Samoa. Ovo putovanje sunca snažno je povezano sa tradicionalnim verovanjima i definiše jednoobraznost kulturnog identiteta na obe Samoe. Izraz Fa'asamoa opisuje "Samoanski put", ili tradicionalni samoanski način života.

Ekonomija[uredi | uredi izvor]

Danas, mnoge porodice Manuʻa se oslanjaju na prihod od članova porodice koji rade u Tutuili i u Sjedinjenim Američkim Državama. Lokalna ishrana je uglavnom zdravija nego u Tutuili, sa manje oslanjanja na uvoznu konzerviranu hranu iz Amerike i Novog Zelanda, a veće oslanjanje na lokalni ribolov i poljoprivredu.

Jezik[uredi | uredi izvor]

Narod Manuʻa govore samoanski jezik i koriste "t".

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Srednja škola na Taʻu zove se Manuʻa srednja škola, služi svima na Manuʻa. Većina studenata koji žele visoko obrazovanje idu na Američki Samoa Koledž u Tutuili ili Nacionalni univerzitet Samoa na ʻUpolu ili dalje na Univerzitet Havaja i drugde.[traži se izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ https://www.britannica.com/place/Manua-Islands Britannica.com. Manua Islands. Retrieved July 4, 2020.
  2. ^ https://www.nps.gov/npsa/learn/historyculture/nameeson-land.htm U.S. National Park Service. National Park of American Samoa. Names Upon the Land. Retrieved July 4, 2020.
  3. ^ https://www.lonelyplanet.com/american-samoa/manua-islands Lonely Planet. Manu'a Islands. Retrieved July 4, 2020.
  4. ^ Hills, J.W. (2010). O upu muamua i le Tala i le Lalolagi mo e ua faatoa aʻoaʻoina u lea mataupu: Elementary Geography. Nabu Press. Page 62. ISBN 9781147952896.
  5. ^ Gupta, Alok K. (1998). Igneous Rocks. Allied Publishers. Page 382. ISBN 9788170237846.
  6. ^ Shaffer, Robert J. (2000). American Samoa: 100 Years Under the United States Flag. Island Heritage. Page 210. ISBN 9780896103399.
  7. ^ Hills, J.W. (2010). O upu muamua i le Tala i le Lalolagi mo e ua faatoa a'oa'oina u lea mataupu: Elementary Geography. Nabu Press. Page 62. ISBN 9781147952896.
  8. ^ „Journal of the Polynesian Society: An Experiment In Tongan History, By E. E. V. Collocott, P 166-184”. jps.auckland.ac.nz. Arhivirano iz originala 11. 04. 2021. g. Pristupljeno 18. 09. 2020. 
  9. ^ Hills, J.W. (2010). O upu muamua i le Tala i le Lalolagi mo e ua faatoa a'oa'oina u lea mataupu: Elementary Geography. Nabu Press. Page 64. ISBN 9781147952896.
  10. ^ Shaffer, Robert J. (2000). American Samoa: 100 Years Under the United States Flag. Island Heritage. Page 145. ISBN 9780896103399.
  • McMullin, Dan. 2005. "The Passive Resistance of Samoans to US and Other Colonialisms", article in Sovereignty Matters [1], University of Nebraska Press.
  • Office of the Governor. 2004. Manuʻa ma Amerika. A brief historical documentary. Manuʻa Centennial. 16 July 1904. 16 July 2004. Office of the Governor, American Samoa Government. 20 p.
  • Office of Tourism. 2005. The Manuʻa Islands. Office of Tourism, Dept. of Commerce, Government of American Samoa (pamphlet).

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]