Rattus rattus

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Crni pacov
Vremenski raspon: Holocene
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Mammalia
Red: Rodentia
Porodica: Muridae
Rod: Rattus
Vrsta:
R. rattus
Binomno ime
Rattus rattus
Sinonimi

Mus rattus Linnaeus, 1758

Crni pacov ( Rattus rattus ), poznatiji kao brodski, krovni ili kućni pacov spada u grupu dugorepih glodara i rasprostranjen je širom sveta tj. nalazi se na svim kontinentima, a smatra se da je centar samog širenja bio indijski potkontinent.[2]

Taksonomija[uredi | uredi izvor]

Prvi naziv za ovu vrstu dao je Karl Line 1758. godine, te je nazvao Mus rattus.[3] Smatralo se da postoje srodne vrste ovoj kao što su : Rattus rattus rattus, Rattus rattus alexandrinus i Rattus rattus frugivorus. Međutim, kasnije se utvrdilo da nisu u pitanju različite vrste nego da se radi o polimorfizmu.

Opis[uredi | uredi izvor]

Ovu vrstu karakteriše raznovrsnost boje krzna, koje varira od crne do raznih nijansi braon boje, a sa trbušne strane su vidljivo svetlije nijanse. Srednje veličine je i dostiže težinu od 75g do 230g. Rep im je uvek dosta duži od tela i imaju poprilično velike i široke uši. Njuška im je blago zašiljena i imaju veoma kratak životni vek od 3 do 5 godina.[4][5]

Poreklo[uredi | uredi izvor]

Došlo je do mnogobrojnih pronalazaka kao što su ostaci kostiju u Velikoj Britaniji koji potiču još iz doba normanskog osvajanja.[6] Tokom perioda holocena ( geološka epoha okarakterisana kao topli period i topljenjem lednika ), ova vrsta se pojavila na Levantu i zabeležena je u praistorijskoj Evropi. Teško je tačno utvrditi poreklo crnog pacova zbog njegovog nestanka, a potom i ponovnog pojavljivanja i unošenja. Prema DNK analizama dokazano je da nije nastao u Evropi i da potiče najverovatnije iz jugoistočne Azije tj. Malezije. Smatra se da se širio Evropom putem trgovine Rimljana sa jugozapadnom Indijom koja je bila glavni izvor začina. Zbog takvog širenja, ova vrsta je u različitim klimatskih predelima razvila i razne adaptivne karakteristike radi preživljavanja datih uslova, te su npr. pacovi mediterana otporniji na mnoge bolesti i imaju 38 hromoza dok su kod samog pretka geni dosta slabiji al imaju 42 hromoza. Otpornost na bolesti kod ove vrste značilo je ustvari zadržavanje raznih vrsta bakterija u krvi, te su pacovi smatrani za izazivače Justinijanske kuge i crne smrti.[7]


Rasprostranjenje i stanište[uredi | uredi izvor]

Crni pacov je poreklom iz Indije, ali je sada rasprostranjen širom sveta. Ograničen je na toplija područja u velikoj meri, budući da je istisnut smeđim pacovima (Rattus norvegicus) u hladnijim krajevima i urbanim sredinama. Najčešće se naziva i brodskim pacovom jer pretežno naseljava priobalna područja, velike brodove i urbane sredine. Često živi na visokim mestima, kao što su gornji spratovi zgrada ili drveće u šumovitim predelima. Retko pliva i za razliku od svojih bliskih srodnika, retko nalazi dom u kanalizaciji ili u vodenim područjima. [8][9]

Reprodukcija[uredi | uredi izvor]

Vrsta kao što je Rattus rattus formira često veoma obimne društvene grupe koje se sastoje od velikog broja mužjaka i ženki. Međutim, kao i u svakoj grupaciji postoji neko ko je glavni a u ovom slučaju postoji jedan dominantan mužjak koji kasnije formira mušku linearnu hijerarhiju. Pretežno su ženke agresivnije od mužjaka. Uspešno razmnožavanje tokom cele godine je uslovljeno pogodnim uslovima životne sredine.[10]

Ishrana i ponašanje[uredi | uredi izvor]

Smatraju se svaštojedima, jer jednu raznovrsnu hranu kao što su stabljike, lišće, gljive, razni beskičmenjaci, kičmenjaci itd. Jako su prilagodljivi uslovima sredine te im nije teško jesti bilo šta što nađu te zbog toga se smatraju veoma fleksibilnim.Imaju tendenciju da se hrane nakon zalaska sunca. Crni pacovi pokazuju mnoga destruktivna ponašanja. Smatraju se štetočinama jer uništavaju ljudske izvore hrane i skidaju koru sa drveća. Poseduju veliku sposobnost penjanja da bi pravili gnezda na većim spratovima zgrada. Tokom penjanja rep ima veliku ulogu u održavanju ravnoteže. Živi oko godinu dana u divljini sa godišnjom stopom smrtnosti od 91 do 97%. U zatočeništvu živi do 4 godine.[11]

Izazivači bolesti[uredi | uredi izvor]

Izazivači su mnogobronih bolesti, a specifični su po širenju bubonske kuge (Yersinia pestis ) koja je bila veoma aktuelna u srednjem veku od koje je umrlo na milione ljudi. Buve koje žive na ovim pacovima nose brojne bolesti koje mogu ozbiljno da naškode ljudima, stoci i drugim životinjama. Ove životinje su destruktivne za useve, farme i voćke. Hraneći se žitaricama i urinirajući po njima, stvaraju veliki rizik i štetu ljudima što od zaraze što od prinosa hrane.[12]


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kryštufek, B.; Palomo, L.; Hutterer, R.; Mitsainas, G.; Yigit, N. (2021). Rattus rattus. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2021: e.T19360A192565917. doi:10.2305/IUCN.UK.2021-1.RLTS.T19360A192565917.enSlobodan pristup. Pristupljeno 19. 11. 2021. 
  2. ^ Baig, M.; Khan, S.; Eager, H.; Atkulwar, A.; Searle, J. B. (2019). „Phylogeography of the black rat Rattus rattus in India and the implications for its dispersal history in Eurasia”. Biological Invasions. 21 (2): 417—433. S2CID 67790305. doi:10.1007/s10530-018-1830-0.  Nepoznati parametar |name-list-style= ignorisan (pomoć)
  3. ^ Linnæus, C. (1758). Mus rattus. Caroli Linnæi Systema naturæ per regna tria naturæ, secundum classes, ordines, genera, species, cum characteribus, differentiis, synonymis, locis. Tomus I (na jeziku: latinski) (Decima, reformata izd.). Holmiae: Laurentius Salvius. str. 61. 
  4. ^ Gillespie, H. (2004). Rattus rattus – house rat”. Animal Diversity Web. 
  5. ^ Schwartz, Charles Walsh and Schwartz, Elizabeth Reeder (2001). The Wild Mammals of Missouri, University of Missouri Press, ISBN 978-0-8262-1359-4, p. 250.
  6. ^ Rackham, J. (1979). Rattus rattus: The introduction of the black rat into Britain”. Antiquity. 53 (208): 112—120. PMID 11620121. S2CID 46387899. doi:10.1017/s0003598x00042319. 
  7. ^ McCormick, M. (2003). „Rats, Communications, and Plague: Toward an Ecological History” (PDF). Journal of Interdisciplinary History. 34 (1): 1—25. S2CID 128567627. doi:10.1162/002219503322645439. 
  8. ^ Gillespie, H. (2004). Rattus rattus – house rat”. Animal Diversity Web. 
  9. ^ Schwartz, Charles Walsh and Schwartz, Elizabeth Reeder (2001). The Wild Mammals of Missouri, University of Missouri Press, p. 250.
  10. ^ Rattus rattus – Roof rat”. Wildlife Information Network. Pristupljeno 22. 4. 2011. [mrtva veza]
  11. ^ Teisha Rowland (4. 12. 2009). „Ancient Origins of Pet Rats”. Santa Barbara Independent. Arhivirano iz originala 24. 9. 2015. g. 
  12. ^ Boschert, Ken (27. 3. 1991). „Rat Bacterial Diseases”. Net Vet and the Electronic Zoo. Arhivirano iz originala 18. 10. 1996. g. Pristupljeno 22. 4. 2011.