Pređi na sadržaj

Sd.Kfz.250

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sd.Kfz. 250

Nemačko oklopno vozilo
Nemačko oklopno vozilo

Osnovne karakteristike
Zemlja porekla  Nacistička Nemačka
Prvi korisnik Vermaht
Brzina na putu 60-65 km/h km/h
Dimenzije i masa
Dužina 4,61 m
Širina 1,95 m
Visina 1,986 m
Oprema
Oklop 6-15 mm mm
Posada
Posada 6

Sd.Kfz. 250 je bio jedan od glavnih poluguseničara nemačke vojske u Drugom svetskom ratu. Za razliku od Sd.Kfz. 251, vozila Sd.Kfz. 250 su bila kraća i pokretljivija, ali istovremeno imala su manje transportne mogućnosti. Veoma je sličan istom po obliku oklopnom transporteru Sd.Kfz. 251, ali i po upotrebi i naoružanju. Ovo vozilo je plod Blickriga, munjevitog rata. Korišćen je kao bliska vatrena podrška pešadije, transporter, tegljač, izviđačko vozilo, lako protiv-tenkovsko vozilo, i vozilo za snabdevanje municijom. Na Sd.Kfz. 250 nisu montirani protiv-avionski topovi.

Modeli[uredi | uredi izvor]

Prvi model Sd.Kfz. 250 se pojavio odmah nakon Sd.Kfz. 251 i predstavljao je skraćeno verziju koja je mogla da transportuje 6 vojnika. Bio je težak 1 tonu, za razliku od 3 tona teškog Sd.Kfz. 251 i odmah je počela serijska proizvodnja. Prva vozila su se pojavila tokom invazije na Poljsku i kasnije Francusku. Proizvodnja vozila je trajala tokom celog rata i korišćen je na svim frontovima. Ovo vozilo je 1943. godine dobilo novi izgled (takozvani "Neuer Art") i tokom rata je modifikovano, kako bi ispunilo najraznovrsnije zadatke. Prve verzije su imale mitraljez MG-34 dok su kasnije dobijale i MG 42.

  • Verzije vozila Sd.Kfz. 250:
Sd.Kfz. 250/1 leichter Schützenpanzerwagen
Prva, standardna verzija vozila, naoružana mitraljezom MG-34 i služila je za transport pešadije
Sd.Kfz. 250/2 leichter Fernsprechpanzerwagen
Verzija koja je postavljala telefonske kablove
Sd.Kfz. 250/3 leichter Funkpanzerwagen
Komandna verzija opremljena radio stanicom velikog dometa - Fu-12 (komunikacijski centar zemlja-vazduh)
Sd.Kfz. 250/4 leichte Truppenluftschützpanzerwagen
Protiv-avionska verzija sa dva MG-34 mitraljeza u tandemu (Zwilinglafette 36) - nije stavljena u serijsku proizvodnju
Sd.Kfz. 250/4 leichte Beobachtungspanzerwagen
Izviđačko vozilo za jurišne topove Šturmgešic III vozilo (sa artiljerijskim durbinom).
Sd.Kfz. 250/5 leichte Beobachtungspanzerwagen
Komandna verzija sa radio opremom velikog dometa - FuG-15
Sd.Kfz. 250/6 leichte Munitionspanzerwagen
Transporter municije za jurišne topove Šturmgešic III i protiv tenkovske topove Pak 40
  • SdKfz 250/7 leichte Schützenpanzerwagen (schwerer Granatwerfer)
Verzija sa minobacačem kalibra 80 mm .
  • SdKfz 250/7 leichte Schützenpanzerwagen (Munitionsfahrzeug)'
Transporter municije za minobacač kalibra 80 mm.
SdKfz 250/8 leichte Schützenpanzerwagen (7.5cm)
Lako artiljerijsko vozilo sa kratkocevnim topom 7.5cm KvK 37 L/24 i mitraljezom MG-34.
Sd.Kfz. 250 na Kalemegdanu.
SdKfz 250/9 leichte Schützenpanzerwagen (2cm)
Izviđačko vozilo sa topom kalibra 2 cm KvK 38 autocannon i spregnutim mitraljezom MG-34 ili MG 42
SdKfz 250/10 leichte Schützenpanzerwagen (3.7cm PaK)
Izviđačko komadno vozilo naoružano protiv-tenkovskim topom 3.7 cm PaK 35/36.
SdKfz 250/11 leichte Schützenpanzerwagen (schwere Panzerbüchse 41)
Vozilo sa teškom protiv-tenkovskom puškom [[2.8 cm sPzB 41|2.8 sPzB 41]] i MG-34.
SdKfz 250/12 leichte Messtruppanzerwagen
Izviđačko i osmatračko vozilo artiljerije.
SdKfz 252 leichte Gepanzerte Munitionskraftwagen
Transport municije za Šturmgešic III.
SdKfz 253 leichte Gepanzerte Beobachtungskraftwagen
Osmatračko i komandno vozilo teške artiljerije sa jakom radio opremom.

"Nova umetnost"[uredi | uredi izvor]

Sa postavke muzeja Svidnik

Uvođenjem Sd.Kfz. 250 "Neur Art" modela značajno su se promenile karakteristike. Promenjen je oblik, naoružanje, visina i težina. Promene su izlistane u tabeli ispod.

Razlike između modela do i od 1943. godine
× Sd.Kfz. 250 stari model Sd.Kfz. 250 novi model
Težina 5800 kg 5300 kg
Dužina 4.56 m 4.61 m
Visina 1.66 m 1.98 m
Oklop (donji prednji) 14.5 mm 15 mm
Oklop (pozadi) 75° 80°

Napomena: u tabeli su samo promene, sve ostalo što nije u tabeli je ostalo isto.

Borbena upotreba[uredi | uredi izvor]

Sd.Kfz. 250 je korišćen na svim frontovima i bio je jedan od najviše cenjenih transportera. Izvršavao je dopunske i namenske zadatke koje Sd.Kfz. 251 nije mogao da ispuni, često je bio u prvim borbenim linijama kao jurišno vozilo, korišćen je u borbi protiv gerile i njegova proivodnja je trajala tokom celog rata. Do sredine rata imao je metalno sivu boju da bi kasnije dobio maskirnu (Panzergrenadirske jedinice su ga farbale u dve varijante, Summer Parka i Spring Parka). Bio je u koloni koja je zaobišla Mažino liniju, jedno od prvih vozila koje je ušlo u Staljingrad, vozilo koje je Ervin Romel koristio više od tenkova a poslednje borbe je videlo u Ardenima tokom bitke u Ardenima i bitke za Berlin. Međutim i ovo vozilo kao i Sd.Kfz. 251 je bilo u nedovoljnom broju da bi se opremile cele jedinice. Jedina jedinica koja je bila kompletno opremljena bila je grupacija Ler. posle rata ostalo je u nekim armijama, ali je već početkom 50-ih godina izbačeno iz upotrebe.

Sd.Kfz. 250 „Grif“, model vozila koje je Romel koristio kao komandno vozilo.

Prednosti[uredi | uredi izvor]

Ovo vozilo je bez sumnje predstavljalo odličan pravac upotrebe nemačkih vojnih resursa. Sa bazom na koju se lako mogu dodati modifikacije, manjom proizvodnom cenom od sličnih transportera, dobrim oklopom i pokretljivošću bilo je jedno od najboljih oklopnih transportera Drugog svetskog rata. Odlično se pokazalo u svih vremenskim uslovima i na svim frontovima, naročito zahvaljujući toj činjenici da je većina vozila imala benzinske motore. Zbog manje visine i siluete predstavljao je težu metu za protivnika a imao je i veći domet. Takođe, zadnji deo vozila je imao iskošen ulaz pod jednim uglom dok je Sd.Kfz. 251 imao izlomljen oblik što je omogućavalo još bolju zaštitu od raketnih protiv-tenkovskih oružja.

Mane[uredi | uredi izvor]

Najveća mana ovog vozila je opasnost od potpunog uništenja u slučaju da se pogodi motor. Za razliku od Sd.Kfz. 251 koji je imao jake oklopne ploče i izolovan motor od ostatka vozila Sd.Kfz. 250 je imao tanak lim ispred vozača. Dešavalo se da vozilo pogodi američka Bazuka ili britanski PIAT i da posle nekoliko sekundi celo eksplodira. Ova problem je delimično rešen 1943. i kasnije ugradnjom dodatnog oklopa ispred vozača.

Sledeća mana su bile gusenice i njihov prenosni sistem. Dok je kod Sd.Kfz. 251 u slučaju pogotka gusenica ili aktivacije protiv-tenkovske mine uništavana samo gusenica koja se mogla zameniti kod Sd.Kfz. 250 se dešavalo da cela struktura propadne (uključujući prenosni sistem). Dok Hajnc Guderijan hvali vozilo zbog pokretljivosti i mogućnosti da veoma brzo izvrši zadatke u korist tenkovskih formacija Erih Majnštajn se u knjizi „Izgubljene pobede“ žali da su manje transportne mogućnosti velika i teška mana koja je čak koštala nemačku vojsku u nekim operacijama. I ovo vozilo je padalo kao plen sovjetske i savezničke avijacije zbog činjenice da je imalo otvoren krov i prepoznatljiv oblik.

Slabe tačke[uredi | uredi izvor]

Slabe tačke vozila Sdkfz 250 i 251

Slabe tačke vozila su slične kao kod Sd.Kfz. 251, slab oklop, otvoren krov, slaba zaštićenost motora, tanak oklop poda i gusenice. Posada je bila osigurana od lakog pešadijskog naoružanja ali su zato protivtenkovska vozila uzimala danak veoma lako. Vozilo je bilo veoma ranjivo od Molotovljevih koktela, to se naročito pokazalo tokom bitke za Staljingrad. U urbanoj sredini, sa malim prostorom za manevrisanje vozila su trpela gubitke (za potpuno okretanje vozila na čistini je bilo potrebno najmanje 9 metara). Vozilo je bilo ranjivo naprotiv-tenkovske čelične prepreke i imalo problema na raskvašenom i blatnjavom terenu sa većim neravninama.

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

Ervin Romel, komandant Nemačkog afričkog korpusa je koristio Sd.Kfz. 250/3 kao komandno vozilo tokom cele kampanje. Zbog toga što je vozilo bilo opremljeno jakim radio uređajima mogao je slobodno da se kreće po terenu i operativno rukovodi i na značajnim udaljenostima od svog štaba. Sa ovim vozilom je pratio trupe, a često i sam predvodio napade. Zanimljiv je i slučaj da je sa ovim vozilom slučajno zalutao i naleteo na britansku patrolu koju je uspeo da zarobi varkom da je on samo prethodnica. Koliko je voleo vozilo pokazuje i to da je na stranama vozila bilo ofarbano „Grif" - napad. Na slikama se može videti da je u slučaju nekog kvara i sam popravljao vozilo.

Ovo vozilo je takođe oslikano u mnogim novijim računarskim igrama kao što su Staljingrad, Company of Heroes, Blitzkrieg, Codename Panzers i drugim.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]