Pređi na sadržaj

Shigella

Dodaj veze
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Shigella
Miktroskopski prikaz šigele u uzorku stolice
Naučna klasifikacija e
Domen: Bacteria
Tip: Pseudomonadota
Klasa: Gammaproteobacteria
Red: Enterobacterales
Porodica: Enterobacteriaceae
Rod: Shigella
Castellani & Chalmers 1919
Species

S. boydii
S. dysenteriae
S. flexneri
S. sonnei

Shigella je rod bakterija koji je Gram-negativna, fakultativno anaerobna, ne formira spore, nepomična, u obliku štapa i genetski je blisko povezana sa Escherichia. Rod je dobio ime po Kiyoshi Shiga, koji ga je otkrio 1897. godine.[1]

Šigela izaziva bolest kod primata, ali ne i kod drugih sisara; to je uzročnik ljudske šigeloze.[2] Prirodno se nalazi samo kod ljudi i gorila.[3][4] Tokom infekcije, obično izaziva dizenteriju.[5]

Šigela je vodeći uzrok bakterijske dijareje širom sveta, sa 80-165 miliona godišnjih slučajeva (procjena)[6] i 74.000 do 600.000 smrtnih slučajeva.[6][7] To je jedan od četiri najveća patogena koji izazivaju umerenu do tešku dijareju kod afričke i južnoazijske dece.[8]

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Vrste šigela su klasifikovane u tri serogrupe i jedan serotip:

Grupe A–C su fiziološki slične; Shigella sonnei (grupa D) se može razlikovati na osnovu biohemijskih testova metabolizma.[12] Tri grupe šigela su glavne vrste koje izazivaju bolesti: Shigella flexneri je najčešće izolovana vrsta širom svijeta i čini 60% slučajeva u svijetu u razvoju; Shigella sonnei izaziva 77% slučajeva u razvijenom svijetu, u poređenju sa samo 15% slučajeva u svetu u razvoju; a S. dysenteriae je obično uzrok epidemija dizenterije, posebno u ograničenim populacijama kao što su izbjeglički kampovi.[13]

Svaki od genoma Shigella uključuje plazmid virulencije koji kodira očuvane primarne determinante virulencije. Šigela hromozomi dijele većinu svojih gena sa genima E. coli K12 strain MG1655.[14]

Patogeneza[uredi | uredi izvor]

Infekcija šigelom se obično javlja gutanjem. U zavisnosti od zdravlja domaćina, manje od 100 bakterijskih ćelija može izazvati infekciju.[15] Vrste šigela generalno napadaju epitelnu oblogu debelog creva, izazivajući ozbiljnu upalu i smrt ćelija koje oblažu debelo crijevo. Ova upala proizvodi karakterističnu dijareju — čak i dizenteriju — infekcije Shigella.[12] Toksini koje proizvode neki sojevi doprinose nastanku bolesti tokom infekcije. Sojevi Shigella flexneri proizvode ShET1 i ShET2, što može doprineti dijareji.[12] Sojevi S. disenteriae proizvode hemolitički Shiga toxin, sličan verotoxin koji proizvodi enterohemoragična enterohemorrhagic E. coli. I Shiga toxin i verotoxin su povezani sa izazivanjem potencijalno fatalnog hemolitičko-uremičkog sindroma.[12]

Pošto ne stupaju u interakciju sa apikalnom površinom epitelnih ćelija — preferirajući bazolateralnu stranu — vrste Shigella invaziju na domaćina kroz M-ćelije koje su umešane u epitel tankog crijeva.[16] Shigella koristi type-III secretion system koji deluje kao biološki špric za translociranje toksičnih efektorskih proteina u ciljnu ljudsku ćeliju. Efektorski proteini mogu promeniti metabolizam ciljne ćelije - što dovodi, na primjer, do lize vakuolnih membrana ili reorganizacije polimerizacije aktina da bi se olakšala intracelularna pokretljivost Shigella bakterija unutar ćelije domaćina. Na primer, IcsA efektorski protein (autotransporter, a ne type-III secretion-efektor sistema) pokreće reorganizaciju aktina putem N-WASP regrutovanja Arp2/3 complex, promovišući širenje od ćelije do ćelije.[17]

Nakon infekcije, ćelije šigele se umnožavaju intracelularno i šire na susjedne epitelne ćelije, što rezultira destrukcijom tkiva i karakterističnom patologijom šigeloze.[18] Najčešći simptomi su dijareja, groznica, mučnina, povraćanje, grčevi u stomaku i nadimanje. Takođe je poznato da infekcija izaziva velike i bolne pokrete crijeva. Stolica može sadržati krv, sluz ili gnoj. Dakle, ćelije Shigella mogu izazvati dizenteriju. U rijetkim slučajevima, mala deca mogu imati napade. Simptomi mogu potrajati i do nedelju dana da se pojave, ali najčešće počinju dva do četiri dana nakon ingestije. Simptomi obično traju nekoliko dana, ali mogu trajati nedjeljama. Šigela se smatra jednim od patogenih uzroka reaktivnog artritisa širom svijeta.[19]

Otrkiće[uredi | uredi izvor]

Rod šigela je dobio ime po japanskom lekaru Kijošiju Šigi, koji je istraživao uzrok dizenterije. Šiga je 1892. godine upisao Medicinski fakultet Imperijalnog univerziteta u Tokiju, tokom kojeg je prisustvovao predavanju Kitasato Šibasabura. Šiga je bio impresioniran Kitasatovim intelektom i samopouzdanjem, pa je nakon diplomiranja otišao kod njega da radi kao asistent na Institutu za infektivne bolesti. Godine 1897, Šiga je usredsredio svoje napore na ono što su Japanci nazvali kao epidemija sekiri (dizenterije). Takve epidemije su bile štetne za japanski narod i često su se javljale krajem 19. vijeka. Epidemija sekirija iz 1897. godine pogodila je >91.000, sa stopom smrtnosti od >20%.[20]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Yabuuchi, Eiko (2002). „Bacillus dysentericus (sic) 1897 was the first taxonomic rather than Bacillus dysenteriae 1898”. International Journal of Systematic and Evolutionary Microbiology. 52 (Pt 3): 1041. PMID 12054222. doi:10.1099/00207713-52-3-1041 Slobodan pristup. 
  2. ^ Ryan, Kenneth James; Ray, C. George, ur. (2004). Sherris medical microbiology: an introduction to infectious diseases (4th izd.). McGraw-Hill Professional Med/Tech. ISBN 978-0-8385-8529-0. [potrebna strana]
  3. ^ Pond, Kathy (2005). „Shigella”. Water recreation and disease. Plausibility of associated infections: Acute effects, sequelae and mortality. WHO. str. 113—8. ISBN 978-92-4-156305-5. Arhivirano iz originala 30. 6. 2013. g. 
  4. ^ „Shigellosis” (PDF). European Association of Zoo and Wildlife Veterinarians. Arhivirano iz originala (PDF) 2015-09-27. g. 
  5. ^ Mims, Cedric; Dockrell, Hazel; Goering, Richard; Roitt, Ivan; Wakelin, Derek; Zuckerman, Mark, ur. (2004). Medical Microbiology (3rd izd.). Mosby. str. 287. ISBN 978-0-7234-3259-3. 
  6. ^ a b Bowen A (2016). „Chapter 3: Infectious Diseases Related to Travel”. The Yellow Book: Health Information for International Travel. CDC. ISBN 978-0-19-937915-6. Pristupljeno 22. 6. 2016. 
  7. ^ Mani, Sachin; Wierzba, Thomas; Walker, Richard I (2016). „Status of vaccine research and development for Shigella”. Vaccine. 34 (26): 2887—2894. PMID 26979135. doi:10.1016/j.vaccine.2016.02.075 Slobodan pristup. 
  8. ^ Kotloff, Karen L; Nataro, James P; Blackwelder, William C; et al. (2013). „Burden and aetiology of diarrhoeal disease in infants and young children in developing countries (the Global Enteric Multicenter Study, GEMS): a prospective, case-control study”. The Lancet. 382 (9888): 209—222. PMID 23680352. S2CID 205969172. doi:10.1016/S0140-6736(13)60844-2. 
  9. ^ Ansaruzzaman, M; Kibriya, AK; Rahman, A; Neogi, PK; Faruque, AS; Rowe, B; Albert, MJ (1995). „Detection of provisional serovars of Shigella dysenteriae and designation as S. dysenteriae serotypes 14 and 15”. Journal of Clinical Microbiology. 33 (5): 1423—5. PMC 228185 Slobodan pristup. PMID 7615772. doi:10.1128/JCM.33.5.1423-1425.1995. 
  10. ^ Knirel, Y. A.; Sun, Q; Senchenkova, SN; Perepelov, AV; Shashkov, AS; Xu, J (2015). „O-Antigen Modifications Providing Antigenic Diversity of Shigella flexneri and Underlying Genetic Mechanisms”. Biochemistry (Moscow). 80 (7): 901—914. PMID 26542003. S2CID 7360433. doi:10.1134/S0006297915070093 Slobodan pristup. 
  11. ^ Yang, Z; Hu, C; Chen, J; Chen, G; Liu, Z (1990). „A new serotype of Shigella boydii”. Wei Sheng Wu Xue Bao (na jeziku: kineski). 30 (4): 284—95. PMID 2251827. 
  12. ^ a b v g Hale, Thomas L.; Keusch, Gerald T. (1996). „Shigella”. Ur.: Baron, Samuel. Medical microbiology (4th izd.). Galveston, Texas: University of Texas Medical Branch. ISBN 978-0-9631172-1-2. PMID 21413292. 
  13. ^ „Shigellosis” (PDF). State of the art of new vaccine research and development. Immunization, Vaccines and Biologicals. World Health Organization. 2006. str. 10—2. Arhivirano (PDF) iz originala 2015-09-27. g. 
  14. ^ Yang, Fan; Yang, Jian; Zhang, Xiaobing; Chen, Lihong; Jiang, Yan; Yan, Yongliang; Tang, Xudong; Wang, Jing; Xiong, Zhaohui; Dong, Jie; Xue, Ying; Zhu, Yafang; Xu, Xingye; Sun, Lilian; Chen, Shuxia; Nie, Huan; Peng, Junping; Xu, Jianguo; Wang, Yu; Yuan, Zhenghong; Wen, Yumei; Yao, Zhijian; Shen, Yan; Qiang, Boqin; Hou, Yunde; Yu, Jun; Jin, Qi (2005). „Genome dynamics and diversity of Shigella species, the etiologic agents of bacillary dysentery”. Nucleic Acids Research. 33 (19): 6445—58. PMC 1278947 Slobodan pristup. PMID 16275786. doi:10.1093/nar/gki954. 
  15. ^ Levinson, Warren E (2006). Review of Medical Microbiology and Immunology (9th izd.). McGraw-Hill Medical Publishing Division. str. 30. ISBN 978-0-07-146031-6. 
  16. ^ Mounier, Joëlle; Vasselon, T; Hellio, R; Lesourd, M; Sansonetti, PJ (januar 1992). „Shigella flexneri Enters Human Colonic Caco-2 Epithelial Cells through the Basolateral Pole”. Infection and Immunity. 60 (1): 237—248. PMC 257528 Slobodan pristup. PMID 1729185. doi:10.1128/IAI.60.1.237-248.1992. 
  17. ^ Snapper, Scott B.; Takeshima, Fuminao; Antón, Inés; Liu, Ching-Hui; Thomas, Sheila M.; Nguyen, Deanna; Dudley, Darryll; Fraser, Hunter; Purich, Daniel (oktobar 2001). „N-WASP deficiency reveals distinct pathways for cell surface projections and microbial actin-based motility”. Nature Cell Biology (na jeziku: engleski). 3 (10): 897—904. ISSN 1476-4679. PMID 11584271. S2CID 23962367. doi:10.1038/ncb1001-897. 
  18. ^ Suzuki, Toshihiko; Sasakawa, Chihiro (2001). „Molecular basis of the intracellular spreading of Shigella”. Infection and Immunity. 69 (10): 5959—66. PMC 98722 Slobodan pristup. PMID 11553531. doi:10.1128/IAI.69.10.5959-5966.2001. 
  19. ^ Hill Gaston, J (2003). „Arthritis associated with enteric infection”. Best Practice & Research Clinical Rheumatology. 17 (2): 219—39. PMID 12787523. doi:10.1016/S1521-6942(02)00104-3. 
  20. ^ Trofa, Andrew F.; Ueno-Olsen, Hannah; Oiwa, Ruiko; Yoshikawa, Masanosuke (1999-11-01). „Dr. Kiyoshi Shiga: Discoverer of the Dysentery Bacillus”. Clinical Infectious Diseases (na jeziku: engleski). 29 (5): 1303—1306. ISSN 1058-4838. PMID 10524979. doi:10.1086/313437 Slobodan pristup. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Shigella&oldid=27839509”