Pređi na sadržaj

Singularnost

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Singularnost ili singularitet, u matematici i fizici, je tačka u kojoj matematička funkcija ili fizička veličina dobija beskonačnu vrednost, kao što je centar crne rupe koji ima beskonačnu gustinu.[1]. Svi atomi i sve čestice, koje se nađu u centru crne rupe, se raščlanjuju i dele, iščezavaju, ili prelaze u neki drugi vid energije. Još uvek se ne može dati postojano objašnjenje koje bi moglo da ukaže šta se tačno dešava, ali pretpostavlja se da je nešto od ove dve mogućnosti. Ipak, uništenje energije nije moguće po Ajnštajnu i to bi osporilo trenutne teorije o prostor-vremenu. Ono što se tačno zna je da u singularnosti ne postoji nijedna dimenzija: ni visina, ni širina, ni dužina, ni vreme. Da li se stiče neka nova ne zna se.

S druge strane, pojavila su se istraživanja (Lora Mersini Hoton sa Univerziteta u Severnoj Karolini), koja dokazuju da singularitet ne postoji, baš kao ni crne rupe. Ona tvrdi da kada zvezda umire, emituje radijaciju, poznatu kao Hokingova radijacija. Prema njenom mišljenju, u ovom procesu, zvezda takođe odbacuje masu i to tako da više nema dovoljno gustine da postane crna rupa. Ona na posletku eksplodira. Singularitet, onako kako su ga naučnici do sad predviđali, nikad ne nastaje, kao ni horizont događaja, tvrdi ona.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Singularity”. www.oxfordlearnersdictionaries.com. Pristupljeno 11. 6. 2020.