Корисник:Tajib Omerdić

Dobar Vam dan,dobra Vam noć cijenjeni Wikipedovci srpskog govornog područja.Želim da Vam se pridružim i svečano se zaklinjem da ću se držati Vaših pravila i normi ponašanja,u koje ne sumnjam da su vrlo iskrene i pozitivne.Smatram da ću biti Vaš koristan član i svojim znanjem umnim i razumnim iako sam u penziji neću poremetiti i pobrkati "ovce i lonce"Radim na BH wikipediji i tamo sam prilično i koristan i uredan pa mi je ovo prilika da Vas pozovem i zamolim da skonete malo u susjedstvo i pronadjete moju malenkost Omerdić Tajib.Moja djelovanja isključivo su poezija i uvijek ću u tom aspektu tražiti i Vas i Vaš doprinos.Poznata je stvar kroz istoriju da su srbi velike poete i poznati u svijetu pjesnici da ne licitiram,ali kako ne spomenuti našu Desu,Petra,Šantića,Ćopića i naravno niz velikih pjesnika.Mnoge sam čitao isčitavao i dandanas se vraćam tim vrijednostima.Molim uredništvo ukoliko ponudim svoju pjesmu nesmatrajte to velikim grijehom hvala na razumjevanju i prihvaćanju i ustupanju uredjivačke stranice.Vaš Tajib Omerdić 16:24, 20. октобар 2007. (CEST)

NIKAD PJESNIKU NE SUDI

Čovječe,nikad pjesniku ne sudi,Zašto? U svojoj bludi,crv da ti dušu rije,tvoje nije,sudac biti. Za uvijek svati,pjesniku je stih mati. On u drhtaju i svome transu,traži seansu i gromovi kad tuku, on nečuje i ništa ne vidi,dok stih stvara,duša mu treperi, a tijelo se odmara. Dočekuje osvit zore,pa ko to more ?Za jednu noć da predje gore i more i svijeta više,žuri da zapiše. Ti se našao,da se to izbriše,Da kažeš da je to moje ništa, a ti da si veći pišta,i od onog što se prije rodi. Ne budi lud i ne ruši cijeni,pjesnikov trud.Tajib Omerdić 19:55, 20. октобар 2007. (CEST)

MUKA MOJA MENE MUČI

Muka moja mene muči, nije često,al' nije tako ni rijetko sanjam po nebu da letim. Upadam u teške muke bole me moje ruke od mahanja u prazno. U snu nepoznati ljudi Al' ko'negdje sam ih vidjo neće pričati pa me to čudi. I' tako ti ja letim,mašem u prazno možda i nije da jašem. Hoću kući,a kuće nejma Hoću ponovo da sanjam nemere brate čovjek da pokrene moždane alate. Zna se stvoritelj mene i neba njemu da letim u vječnost trebam. U letu što nevalja da odbacim nemere brate. Te tvoje oči neka se klate Za to se mora vjerovat brate.

BOLI GLAVA BOLI!

I mene I tebe I njega glava boli kruto Nije sve medom posuto. Mnogo je na stazi soli. U mene glavobolja slatka U tebe glavobolja krataka U njega glavobolja glatka I mene I tebe I njega glava boli. Nije sve medom posuto mnogo je na stazi soli. A mene glavobolja boli. U tebe glavobolja huči I njega glavobolja muči Nije sve medom posuto mnogo je na stazi soli. Teško je kada glava boli. I mene I tebe I njega Glava će na ovoj zemlji proć Na sudnji dan čovječe valja doć. Sa dobrim dobro ćeš proć Sa lošim te čeka od pakla moć.Tajib Omerdić 12:41, 28. октобар 2007. (CET)

Споменице и захвалнице

100 измена

11%

==ŠARENA KUĆA Za one neupućene,... U našoj čaršiji ima šarena kuća.. U čaršiji našoj ima još bojalih kuća. Al' je samo jedna šarena kuća! Šarena kuća je; Tvoja, Moja, Njegova, I njihova. Iz te šarene kuće uvijek se dimilo. Sve zavisi koji vjetrovi pušu? Al zavisi ko su i ložači? Kad oni lože izlazi crveni dim.,, A' kad oni drugi lože izlazi zeleni dim. A više put izadje i dim u vidu magle... U šarenoj kući ima puno „odaja“ Odaje u njima se donose važne i manje važne odluke. U šarenoj kući ima i šarenih ljudi. Ima ih i s' velikim ustima i malom glavom, Al' izlaze s velikom sumnjivom slavom. Ljudi ko ljudi? Rade s' rukamama, A rade i s'nogama. Šarena kuća im dodje ko' stanište šareno,,. Pristanište za gore u visine? U kući od boja zapjeva se i koja. Dosta se i plače i odnose na štapu gaće Iz šarene kuće, U onoj drugoj odaji su protiv tebe, Iz one treće u prvoj vide sebe. Šarena kuća je ko čovjek sa šarenom unutricom. Njena unutrašnjost sastoji se od; meta, i kabineta. Dershana,divanhana,ispovjedaonica, Imt-učionica i mnogima blagovaonica. Ispija se gorka kahva, Ispija se gorka kava, Ispija se gorka kafa. Šarena kuća je ko čovjek zapetljanih crijeva!

Odaje u šarenoj kući su zapetljane idu; I desno, I lijevo. Nekad pravo i više krivo,,. Takva je naša šarena kuća. Ona prima; Zelene i crvene, Ćelave i sa kosom u glavi, I oni koji iz šarene kuće izlaze; Sa malo više putra za bolji život sutra. Šarena kuća mašalah sva se šareni. Iz odaja njenih? Djelatnici i ratnici izlaze zadihani i rumeni. Ko' sad su oni veliki a mi maleni. Na čaršiju idu „na glas viču u hrpu njarode ko' dodje kajat će se ko'nedodje kajat će se“ Da očima svojim njarod vide. Matematika im do broja tri. I ko si ti da budeš ja i onaj treći nek zna, Kuća šarena njarode, je stvorena za mene? Tamo su žene sve rumene i šarene. Njarode iz hrpe! Havala za počasti ove ,odaje i krpe. Na šarenoj kući bajrak se vihori! Rijeka stidno šapatom prolazi i zbori,,. Plivaju šarenjaci iz očiju kisela ih suza peče. Bila čista sad i rjeka šareno teče,. Vi iz kuće šarene..... Ne možete saprati svoje lice,,, Jer ruka vam leti prvo do guzice. U šarenoj kući jedan se pita. Onaj što piše taj napisano nikad ne čita. Iz šare kuće izlaze šareni avazi. U šarenoj kući kada pričaš? A nisi iz šarene kuće dobro pazi. Šarene se žice,,. U šarenoj kući kod svake ptice.... Soko prvi kad raširi krila,,,. Taj milosti nejma kandžama kad te zgazi. U mom gradu ima šarena kuća Meni ne treba java,meni treba moja šarena kuća prava,,,, 85.92.254.184 (разговор) 21:11, 14. јануар 2008. (CET)

== BILJEG == U stvari sve što je u zraku, u vodi,na zemlji i pod zemljom ima svoj biljeg. Ljudski um i ljudski razum to još nije i niti će ikada dokučiti? Dobro je što pokušava.al zabadava.To je donekle dozvoljeno i nije. Čim bi čovjek prešao tu crtu vraća se na početak svog rodjenja. A to je:Čovjek,nezna da je rodjen.On će tek kasnije saznati da je živ. Taj pojam za njega je neobjašnjiv.Samo stvoritelj svega zna. U svojoj evoluciji čovjek će pokušati da otkriva ono što otkriti ne može. Eh eto ja sam u misaonim lutanjima išao i pod zemlju i pod vodu i duboko dopirao,ali u nebo tu prikučiti ni blizu. Kada sam krenuo po pustarama zemaljske kugle nogom sam obilježio na zemlji start.Lutajući pustarama izgubio sam i vrijeme sliku i stanje. Kad sam pomislio da sam došao na cilj ugledao sam biljeg. U mom kraju za jednu riječ uvijek ima zamjena i hajde ti znaj koja riječ ili pojam pravi.Biljeg!Ko ga je postavio tu gdje mi je noga bila za start ? Živ čovjek nije?Ovaj biljeg što ga vidjah je nemoguće dešifrovati. Da je od kamena nije,da je od željeza nije,da je od mermera-granita nije?A ni nišan nije.A nije ni Faraonova grobnica.Na zemlji jest,ali sa zemlje nije.Ali biljeg jest. Ako ja kažem iz ove je epohe; Znači netko prije mene zna da je iz one njegove. Nije on neka ni velika gromada ko srednji čovječuljak. Geometrijski oblik nejasn,pa i nema ispitanog takvog oblika. On u stvari ima svoj oblik i svoju poruku,ali moj um to nedokučuje. On meni nešto šapće ali ga ja ne razumijem,nepriča mi po naške. On se i okreće ali takvom brzinom da mu ja pravac ne uhvati. Pokušavam da ga pitam iz koje je epohe? Razgovjetno sam ga razumio kad kaže „sve je biljeg“. Ja hoću da on to ponovi ali ga moje oči više ne vide. Ama zakleo bi se da nikuda nije mogao mom oku uteći? Dok sam trepnuo on ni makac nepomičan i ukočen. Šta mu ja naudi da ga to razljuti. Počeo sam ga milovati i grliti.Takav osjećaj topline. Dok sam pokušao obrisati znoj sa čela a biljega nejma opet nekud otišo? Ostalo mi je da plačem i puštam takve avaze da su se brda zbližila,rijeke sastavile,polja odlomila.Oboren sam na ledja. Pogledom prema nebu ugledao sam svoj biljeg kako zalazi za oblak. Ustadoh ja a dvije crte pored mene hoće da se spoje.

== NEKAD? == Eh eto ni sam neznam na koje ja to vrijeme mislim? Ni u ovom mom ništa pametno da smislim! A da to već netko prije mene nije smislio i opiso. Mogu se ja zvati Šantić,Mak i Andrić i Iso. Al' moram nešto da izbacim iz njedara svojih što me žulja., Nešto mi je postala tijesna ova šarena košulja. Mislim se nešto da je sad ko nekad kako bi lijepo bilo. I prije i prije i još prije bacali su svašta u krilo. Možda što su mi srebrene niti u glavi. Pa bi ja sad ko biva da se drugačije slavi. Ono nekad i „Eh“ treba proći! Nerodjeni čekaju kad će na ovaj svijet doći. I oni će biti nekad u vremenu svom. Moje je pred boga izaći da me smjesti trajno u svoj dom.

O'ČOVJEČE?

Pomozi mi bože da svatim! Na praznoj životnoj ljuljački da se ne klatim. Od kako tobože svojom glavom razmišljam,do današnjeg dana smišljam; Odgovor samom sebi da dam! Bojim se neće biti dobro jednoumno da se svaća,zašto se u nuždi molitve čovjek laća. O' ČOVJEČE! Zašto se ote iz majčine ruke,neraspoznaješ vlastite muke. Grabiš samo za sebe i to bez mjere,,. Zašto se ote iz božije vjere?! Nedaj bože da si neka čivija?! Pamet više nije tvoja nego svačija,kao škola pačija. Grakću u sav glas,zase traže spas. O' ČOVJEČE! Ako padneš sa visine,ideš do dna dubine., Niko više negleda tebe,po prirodi svaki se brine za sebe. O' ČOVJEČE! Na kijametski dan niko ne računa,paš će ti sa glave kruna.. Tamo valja pred boga stati?.?. Tamo ne pomažu ni otac ni mati! O' ČOVJEČE! Dok još nije kasno svati! Pokajanje traži idi prljavštinu sprati. Ovaj dunjaluk će morat proći.. U vječni život mora se doći,,,,...

== NIŠAN == Ja nikoga ne zadužujem,da mi viš glave stave nišan. U nekom drugom vremenu postajem ništa. Od psa lutalice da sam popišan. Kroz vjekove što huče bio i šta?

Izmedju biljega dva; Poravnala se zemlja ko i prije;.. Ko' će znati sutra da sam to bio ja. Izmedju basmaka nitko se ne smije.

Duša se rastala od mase,,. Kosti se zdrobile u pepeo sivi. Kod boga traži mjesto zna se. Velikom grijehu bog se ne divi.

ZEMALJSKA GODINA NOVA

Zašto se u većini u svijetu slavi godina nova Da li su se i prije davale želje Ili je to posebna prilika kad izlazi noćna sova Djed mraz svima a posebno dejci čini veselje.

Te se noći spajaju duše i tijela Prave se poznanstva u piću Bilioni poljubaca iz grada i sela U transu i piću bacaju se cure i drugom mladiću

Naj ludja noć čeka se da prodje Oduzima se i zbaraja Ne žale baš puno čekaju nova da dodje U posebnom transu je raja.

Otišla je stara U novoj se bude u podne Ko koga vara Rastaju se duše srodne.

I tako opet izpočetka se čeka neka druga bolja Ni zemlja više rahat nije Ruši se božiji dar ni je to njegova volja Više je na zemlji naroda što se ne smije.

PILI MI ŽIVCE!

Došao sam u fazu kada mi sve živce pili I pravda i ne pravda znak jednakosti stoji Zašto su navalili na mene,gdje su to dosad bili Neko u mjesto mene pravdu mi kroji.

Ogledalo mijenja stanje Ne ličim ni sam na sebe Kao da mi zgorilo imanje Kao da ne gledam sebe već tebe.

Prolaznost je na vidiku Ovo zemaljski napici kratko traju Nisam u stanju zgrabiti posljednju priliku Oni dolje i gore nestrpljivo čekaju da dodjem kraju

Svaki mora ići Svaki sa sobom uprtit svoja djela Dobra i loša na ledja dići Od zlih djela,duša će biti vrela.85.92.254.128 (разговор) 08:46, 15. јануар 2008. (CET)