Пређи на садржај

Нацрт:Interdisciplinarnost

С Википедије, слободне енциклопедије

Interdisciplinarnost ili interdisciplinarni studij uključuje kombinaciju više akademskih disciplina u jednu aktivnost (npr. istraživački projekt) [1] Crpi znanje iz nekoliko područja kao što su sociologija, antropologija, psihologija, ekonomija itd. Povezano je s interdisciplinarnim ili interdisciplinarnim područjem, što je organizacijska jedinica koja prelazi tradicionalne granice između akademskih disciplina ili škola mišljenja, kao nove potrebe i profesije izroniti. Veliki inženjerski timovi obično su interdisciplinarni, budući da elektrana, mobilni telefon ili drugi projekt zahtijeva spajanje nekoliko specijalnosti. Međutim, pojam "interdisciplinarni" ponekad je ograničen na akademska okruženja.

Pojam interdisciplinarno primjenjuje se unutar pedagogije obrazovanja i osposobljavanja za opisivanje studija koje koriste metode i uvide nekoliko etabliranih disciplina ili tradicionalnih područja studija. Interdisciplinarnost uključuje istraživače, studente i nastavnike u ciljeve povezivanja i integracije nekoliko akademskih škola mišljenja, struka ili tehnologija—zajedno s njihovim specifičnim perspektivama—u potrazi za zajedničkim zadatkom. Epidemiologija HIV/AIDS-a ili globalnog zatopljenja zahtijeva razumijevanje različitih disciplina za rješavanje složenih problema. Interdisciplinarnost se može primijeniti tamo gdje se smatra da je predmet zanemaren ili čak pogrešno predstavljen u tradicionalnoj disciplinarnoj strukturi istraživačkih institucija, na primjer, ženski studiji ili studiji etničkog područja. Interdisciplinarnost se također može primijeniti na složene predmete koji se mogu razumjeti samo kombinacijom perspektiva dvaju ili više područja.

Pridjev interdisciplinarni najčešće se koristi u obrazovnim krugovima kada istraživači iz dviju ili više disciplina udružuju svoje pristupe i modificiraju ih tako da budu bolje prilagođeni problemu koji je u pitanju, uključujući slučaj kolegija koji se poučava u timu gdje se od studenata traži da razumiju dati predmet u smislu više tradicionalnih disciplina. Na primjer, predmet korištenja zemljišta može izgledati drugačije kada ga ispituju različite discipline, na primjer, biologija, kemija, ekonomija, geografija i politika.

Razvoj[уреди | уреди извор]

Lako se "interdisciplinarnost" i "interdisciplinarnost" često promatraju kao izrazi dvadesetog stoljeća, koncept ima povijesne prethodnike, ponajprije grčku filozofiju. Julie Thompson Klein potvrđuje da "korijeni koncepata leže u brojnim idejama koje odjekuju kroz moderni diskurs—ideje jedinstvene znanosti, općeg znanja, sinteze i integracije znanja", dok Giles Gunn kaže da su grčki povjesničari i dramatičari uzeli su elemente iz drugih područja znanja (kao što su medicina ili filozofija) kako bi dalje razumjeli vlastiti materijal. Izgradnja rimskih cesta zahtijevala je ljude koji su razumjeli zemljomjerstvo, znanost o materijalima, logistiku i nekoliko drugih disciplina. Svaki širokogrudni humanistički projekt uključuje interdisciplinarnost, a povijest pokazuje mnoštvo slučajeva, kao Leibnizov zadatak u sedamnaestom stoljeću da stvori sustav univerzalne pravde, što je zahtijevalo lingvistiku, ekonomiju, menadžment, etiku, filozofiju prava, politiku, pa čak i sinologiju.

Interdisciplinarni programi ponekad proizlaze iz zajedničkog uvjerenja da tradicionalne discipline nisu u stanju ili ne žele riješiti važan problem. Na primjer, discipline društvenih znanosti poput antropologije i sociologije posvećivale su malo pažnje društvenoj analizi tehnologije tijekom većeg dijela dvadesetog stoljeća. Kao rezultat toga, mnogi društveni znanstvenici s interesima za tehnologiju pridružili su se programima znanosti, tehnologije i društva, u kojima obično rade znanstvenici iz brojnih disciplina. Oni također mogu proizaći iz novih istraživanja, kao što je nanotehnologija, koja se ne može riješiti bez kombiniranja pristupa dviju ili više disciplina. Primjeri uključuju kvantnu obradu informacija, spoj kvantne fizike i računalne znanosti, te bioinformatiku, kombinirajući molekularnu biologiju s računalnom znanošću. Održivi razvoj kao istraživačko područje bavi se problemima koji zahtijevaju analizu i sintezu u ekonomskoj, društvenoj i ekološkoj sferi; često integracija više društvenih i prirodnih znanstvenih disciplina. Interdisciplinarna istraživanja također su ključna za proučavanje zdravstvenih znanosti, primjerice u proučavanju optimalnih rješenja za bolesti. Neke institucije visokog obrazovanja nude akreditirane programe interdisciplinarnih studija.

Na drugoj razini, interdisciplinarnost se vidi kao lijek za štetne učinke pretjerane specijalizacije i izolacije u informacijskim silosima. Međutim, prema nekim stajalištima, interdisciplinarnost u potpunosti duguje onima koji su se specijalizirali za jedno područje studija - to jest, bez stručnjaka, interdisciplinarci ne bi imali informacije niti vodeće stručnjake s kojima bi se mogli konzultirati. Drugi stavljaju fokus interdisciplinarnosti na potrebu za nadilaženjem disciplina, promatrajući pretjeranu specijalizaciju kao problematičnu i epistemološki i politički. Kada interdisciplinarna suradnja ili istraživanje rezultira novim rješenjima problema, mnogo se informacija vraća različitim uključenim disciplinama. Stoga se i disciplinari i interdisciplinari mogu promatrati u međusobnom komplementarnom odnosu.

Barijere[уреди | уреди извор]

Budući da je većina sudionika u interdisciplinarnim pothvatima obučena u tradicionalnim disciplinama, moraju naučiti cijeniti razlike u perspektivama i metodama. Na primjer, disciplina koja stavlja veći naglasak na kvantitativnu strogost može proizvesti praktičare koji su više znanstveni u svojoj obuci od drugih; zauzvrat, kolege u "mekšim" disciplinama koji mogu povezati kvantitativne pristupe s poteškoćama shvaćaju šire dimenzije problema i nižu strogost u teoretskoj i kvalitativnoj argumentaciji. Interdisciplinarni program možda neće uspjeti ako njegovi članovi ostanu zaglavljeni u svojim disciplinama (i u disciplinskim stavovima). Oni kojima nedostaje iskustva u interdisciplinarnoj suradnji također možda neće u potpunosti cijeniti intelektualni doprinos kolega iz tih disciplina. Iz disciplinske perspektive, međutim, veliki dio interdisciplinarnog rada može se smatrati "mekim", bez strogosti ili ideološki motiviranim; ta uvjerenja postavljaju prepreke u karijeri onih koji izaberu interdisciplinarni rad. Na primjer, prijave za interdisciplinarne stipendije često recenziraju recenzenti iz etabliranih disciplina; interdisciplinarni istraživači mogu imati poteškoća u dobivanju sredstava za svoje istraživanje. Osim toga, nestalni istraživači znaju da je vjerojatno da će nekima od evaluatora nedostajati predanost interdisciplinarnosti, kada traže napredovanje i angažman. Mogu se bojati da će predanost interdisciplinarnom istraživanju povećati rizik od uskraćivanja radnog mjesta.

Interdisciplinarni programi također mogu propasti ako im se ne da dovoljna autonomija. Na primjer, interdisciplinarni fakultet obično se zapošljava na zajedničko imenovanje, s odgovornostima u interdisciplinarnom programu (kao što su ženski studiji) i tradicionalnoj disciplini (kao što je povijest). Ako tradicionalna disciplina donosi odluke o mandatu, novi interdisciplinarni fakultet oklijevat će u potpunosti se posvetiti interdisciplinarnom radu. Ostale prepreke uključuju općenito disciplinarnu orijentaciju većine znanstvenih časopisa, što dovodi do percepcije, ako ne i činjenice, da je interdisciplinarno istraživanje teško objaviti. Osim toga, budući da tradicionalna proračunska praksa na većini sveučilišta kanalizira sredstva kroz discipline, postaje teško obračunati plaću i vrijeme određenog znanstvenika ili nastavnika. Tijekom razdoblja proračunske kontrakcije, prirodna tendencija da se služi primarnoj grupi (tj. studentima koji se bave tradicionalnom disciplinom) čini resurse oskudnim za nastavu i istraživanje relativno daleko od središta discipline kako se tradicionalno shvaća. Iz istih razloga često se opire uvođenju novih interdisciplinarnih programa jer se to doživljava kao natjecanje za sve manja sredstva.

Zbog ovih i drugih prepreka, interdisciplinarna istraživačka područja snažno su motivirana da i sama postanu discipline. Ako uspiju, mogu uspostaviti vlastite programe financiranja istraživanja i sami donositi odluke o stažu i napredovanju. Na taj način smanjuju rizik od ulaska. Primjeri nekadašnjih interdisciplinarnih istraživačkih područja koja su postala discipline, od kojih su mnoge nazvane po svojim matičnim disciplinama, uključuju neuroznanost, kibernetiku, biokemiju i biomedicinsko inženjerstvo. Ova nova polja povremeno se nazivaju "interdisciplinama". S druge strane, iako su interdisciplinarne aktivnosti sada u središtu pozornosti institucija koje promiču učenje i poučavanje, kao i organizacijskih i društvenih subjekata koji se bave obrazovanjem, one se praktički suočavaju sa složenim preprekama, ozbiljnim izazovima i kritikama. Najvažnije prepreke i izazove s kojima se susreću interdisciplinarne aktivnosti u posljednja dva desetljeća mogu se podijeliti na "profesionalne", "organizacijske" i "kulturološke" prepreke.

Interdisciplinarni studiji i studiji interdisciplinarnosti[уреди | уреди извор]

Trebalo bi napraviti početnu razliku između interdisciplinarnih studija, koji se danas mogu naći raširenih po akademiji, i studija interdisciplinarnosti, koji uključuje mnogo manju skupinu istraživača. Prvi je instanciran u tisućama istraživačkih centara diljem SAD-a i svijeta. Potonji ima jednu američku organizaciju, Udruženje za interdisciplinarne studije (utemeljeno 1979.), dvije međunarodne organizacije, Međunarodnu mrežu inter- i transdisciplinarnosti (utemeljeno 2010.) i Mrežu filozofije/kao interdisciplinarnosti (utemeljeno 2009.). Američki istraživački institut posvećen teoriji i praksi interdisciplinarnosti, Center for the Study of Interdisciplinarity at the University of North Texas, osnovan je 2008., ali je zatvoren 1. rujna 2014., rezultat administrativnih odluka na Sveučilištu North Teksas.

Interdisciplinarni studij je akademski program ili proces koji nastoji sintetizirati široke perspektive, znanja, vještine, međusobne veze i epistemologiju u obrazovnom okruženju. Interdisciplinarni programi mogu se osnovati kako bi se olakšalo proučavanje predmeta koji imaju određenu koherentnost, ali koji se ne mogu adekvatno razumjeti iz jedne disciplinarne perspektive (na primjer, ženski studiji ili srednjovjekovni studiji). Rjeđe, i na naprednijoj razini, interdisciplinarnost sama može postati fokus proučavanja, u kritici načina segmentiranja znanja institucionaliziranih disciplina.

Nasuprot tome, proučavanja interdisciplinarnosti postavljaju samosvijesti pitanja o tome kako interdisciplinarnost funkcionira, prirodi i povijesti discipline i budućnosti znanja u postindustrijskom društvu. Istraživači u Centru za proučavanje interdisciplinarnosti napravili su razliku između filozofije 'od' i 'kao' interdisciplinarnosti, pri čemu prva identificira novo, diskretno područje unutar filozofije koje postavlja epistemološka i metafizička pitanja o statusu interdisciplinarnog mišljenja, dok druga ukazujući na filozofsku praksu koja se ponekad naziva 'filozofija polja'.

Možda je najčešća pritužba u vezi s interdisciplinarnim programima, kako od strane pristaša tako i od onih koji ih klevetaju, nedostatak sinteze—to jest, učenicima se pruža više disciplinarnih perspektiva, ali im se ne daju učinkovite smjernice u rješavanju sukoba i postizanju koherentnog pogleda na predmet. Drugi su tvrdili da sama ideja sinteze ili integracije disciplina pretpostavlja upitna političko-epistemička opredjeljenja. Kritičari interdisciplinarnih programa smatraju da je ambicija jednostavno nerealna, s obzirom na znanje i intelektualnu zrelost svih osim iznimnog dodiplomskog studenta; neki branitelji priznaju poteškoće, ali inzistiraju na tome da je njegovanje interdisciplinarnosti kao navike uma, čak i na toj razini, moguće i ključno za obrazovanje informiranih i angažiranih građana i vođa sposobnih analizirati, vrednovati i sintetizirati informacije iz više izvora u kako bi se donosile obrazložene odluke.

Lako je mnogo napisano o filozofiji i obećanjima interdisciplinarnosti u akademskim programima i profesionalnoj praksi, društveni znanstvenici sve više propituju akademske diskurse o interdisciplinarnosti, kao i kako interdisciplinarnost zapravo funkcionira – a ne funkcionira – u praksi. Neki su, na primjer, pokazali da neka interdisciplinarna poduzeća koja imaju za cilj služiti društvu mogu proizvesti štetne ishode za koje se nitko ne može smatrati odgovornim.

Politika interdisciplinarnih studija[уреди | уреди извор]

Od 1998. godine bilježi se porast vrijednosti interdisciplinarnog istraživanja i podučavanja te porast broja diploma prvostupnika koji se dodjeljuju na američkim sveučilištima klasificiranim kao multidisciplinarni ili interdisciplinarni studiji. Broj interdisciplinarnih diploma prvostupnika koji se dodjeljuju godišnje porastao je sa 7 000 u 1973. na 30 000 godišnje do 2005. prema podacima Nacionalnog centra za obrazovnu statistiku (NECS). Osim toga, voditelji obrazovanja od Boyerove komisije do Carnegiejeva predsjednika Vartana Gregoriana do Alana I. Leshnera, izvršnog direktora Američke udruge za napredak znanosti zagovarali su interdisciplinarne, a ne disciplinarne pristupe rješavanju problema u 21. stoljeću. To su ponovile savezne agencije za financiranje, posebice Nacionalni instituti za zdravstvo pod vodstvom Eliasa Zerhounija, koji je zagovarao da prijedlozi za dodjelu bespovratnih sredstava budu oblikovani više kao interdisciplinarni projekti suradnje nego oni s jednim istraživačem i jednom disciplinom.

U isto vrijeme, mnogi uspješni dugogodišnji programi prvostupnika u interdisciplinarnim studijima koji su postojali 30 ili više godina, zatvoreni su, unatoč dobrom upisu. Primjeri uključuju Arizona International (bivši dio Sveučilišta u Arizoni), Školu interdisciplinarnih studija na Sveučilištu Miami i Odjel za interdisciplinarne studije na Državnom sveučilištu Wayne; drugi poput Odsjeka za interdisciplinarne studije Državnog sveučilišta Appalachian i New Century College Sveučilišta George Mason su smanjeni. Stuart Henry [potreban citat] vidio je ovaj trend kao dio hegemonije disciplina u njihovom pokušaju da ponovno koloniziraju proizvodnju eksperimentalnog znanja inače marginaliziranih polja istraživanja. To je zbog percepcije prijetnje koja se naizgled temelji na nadmoći interdisciplinarnih studija u odnosu na tradicionalnu akademsku zajednicu.

Primjeri[уреди | уреди извор]

  • Komunikologija: Komunikologija preuzima teorije, modele, koncepte itd. drugih, nezavisnih disciplina kao što su sociologija, političke znanosti i ekonomija i tako ih odlučno razvija.
  • Znanost o okolišu: Znanost o okolišu je interdisciplinarna znanost o zemlji usmjerena na rješavanje pitanja okoliša kao što su globalno zagrijavanje i zagađenje, a uključuje korištenje širokog spektra znanstvenih disciplina uključujući geologiju, kemiju, fiziku, ekologiju i oceanografiju. Članovi fakulteta koji rade na ekološkim programima često surađuju u interdisciplinarnim timovima kako bi riješili složene globalne ekološke probleme. Oni koji proučavaju područja ekološke politike kao što su zakon o okolišu, održivost i ekološka pravda, također mogu tražiti znanje iz znanosti o okolišu kako bi bolje razvili svoju stručnost i razumijevanje u svojim područjima.
  • Upravljanje znanjem: Disciplina upravljanja znanjem postoji kao skupina različitih škola mišljenja pod sveobuhvatnim kišobranom upravljanja znanjem nadograđujući se na radove iz računalnih znanosti, ekonomije, upravljanja ljudskim resursima, informacijskih sustava, organizacijskog ponašanja, filozofije, psihologije i strateškog upravljanja.
  • Znanost o materijalima: Područje koje kombinira znanstvene i inženjerske aspekte materijala, posebno čvrstih tvari. Pokriva dizajn, otkrivanje i primjenu novih materijala uključivanjem elemenata fizike, kemije i inženjerstva.
  • Istraživanje podrijetla: Interdisciplinarno istraživanje dolazi u obzir kada se razjašnjava put umjetnina u javne i privatne zbirke umjetnosti te također u vezi s ljudskim ostacima u prirodoslovnim zbirkama.
  • Znanost o sportu: Znanost o sportu je interdisciplinarna znanost koja istražuje probleme i pojave u području sporta i kretanja u suradnji s nizom drugih znanosti, poput sociologije, etike, biologije, medicine, biomehanike ili pedagogije.
  • Prometne znanosti: Prometne znanosti su područje znanosti koje se bavi relevantnim problemima i događajima u svijetu prometa i surađuje sa specijaliziranim pravnim, ekološkim, tehničkim, psihološkim ili pedagoškim disciplinama u obradi promjena mjesta ljudi, robe, poruke koje ih karakteriziraju.
  • Istraživanje poduzetništva: Istraživanje poduzetništva interdisciplinarno je istraživačko područje smješteno u humanističkim znanostima koje se bavi svjesnim ulaskom u granične situacije i doživljavanjem njih. U tu svrhu zajednički se obrađuju i vrednuju nalazi evolucijske teorije, kulturne antropologije, društvenih znanosti, istraživanja ponašanja, diferencijalne psihologije, etike ili pedagogije.

Povijesni primjeri[уреди | уреди извор]

Mnogo je primjera kada se određena ideja, gotovo u istom razdoblju, javlja u različitim disciplinama. Jedan je slučaj pomak od pristupa fokusiranja na "specijalizirane segmente pozornosti" (usvajanje jedne određene perspektive), na ideju "trenutne osjetilne svijesti cjeline", pozornost na "cjelovito polje", "osjećaj cijeli obrazac, oblik i funkcija kao jedinstvo", "cjelovita ideja strukture i konfiguracije". To se dogodilo u slikarstvu (s kubizmom), fizici, poeziji, komunikaciji i teoriji obrazovanja. Prema Marshallu McLuhanu, ova promjena paradigme nastala je zbog prijelaza iz ere oblikovane mehanizacijom, koja je donijela sekvencijalnost, u eru oblikovanu trenutnom brzinom električne energije, koja je donijela simultanost.

Nastojanja da se koncept pojednostavi i obrani[уреди | уреди извор]

Članak u časopisu Social Science Journal pokušava pružiti jednostavnu, zdravorazumsku definiciju interdisciplinarnosti, zaobilazeći poteškoće definiranja tog koncepta i izbjegavajući potrebu za takvim povezanim konceptima kao što su transdisciplinarnost, pluridisciplinarnost i multidisciplinarnost:

[[Категорија:Педагогија]] [[Категорија:Занимања]] [[Категорија:Знање]] [[Категорија:Академија]]

  1. ^ Nissani, M. (1995). „Fruits, Salads, and Smoothies: A Working definition of Interdisciplinarity”. The Journal of Educational Thought. 29 (2): 121—128. JSTOR 23767672.