Пређи на садржај

Irbesartan

С Википедије, слободне енциклопедије
Irbesartan
IUPAC ime
2-butyl-3-({4-[2-(2H-1,2,3,4-tetrazol-5-yl)
phenyl]phenyl}methyl)-1,3-diazaspiro[4.4]non-1-en-4-one
Klinički podaci
Podaci o licenci
Kategorija trudnoće
Način primeneOralno
Pravni status
Pravni status
  • S4 (Au), POM (UK), ℞-only (SAD)
Farmakokinetički podaci
Bioraspoloživost60–80%
MetabolizamHepatički (CYP2C9)
Poluvreme eliminacije11–15 sata
IzlučivanjeRenalno 20%, fekalno 65%
Identifikatori
CAS broj138402-11-6 ДаY
ATC kodC09CA04 (WHO)
PubChemCID 3749
DrugBankAPRD00413
Hemijski podaci
FormulaC25H28N6O
Molarna masa428.53
  • CCCCC1=NC2(CCCC2)C(=O)N1Cc1ccc(cc1)c1ccccc1c1n[nH]nn1

Irbesartan (INN) je antagonist angiotenzin II receptora koji se uglavnom koristi u tretmanu hipertenzije. Irbesartan je razvila kompanija Sanofi Research, koja je postala deo Sanofi Aventisa. Njegovom prodajom se zajednički bave Sanofi Aventis i Bristol-Myers Squibb. Trgovačka imena su Aprovel, Karvea, i Avapro.

Klinička upotreba[уреди | уреди извор]

Indikacije[уреди | уреди извор]

Kao i svi drugi antagonisti angiotenzin II receptora, irbesartan je indiciran za tretman hipertenzije.[1] Irbesartan može da uspori progres dijabetesne nefropatije. On je isto tako indiciran za redukciju progresa renalnog oboljenja kod pacijenata sa tipom 2 dijabetesa,[2] hipertenzije i mikroalbuminurije (>30 mg/24 časa) ili proteinurije (>900 mg/24 časa).[3]

Kombinacija sa diureticima[уреди | уреди извор]

Irbesartan je dostupan u formulacijama koje su kombinacije sa niskim dozama tiazidnih diuretika, prvenstveno hidrohlorotiazid, da bi se postigao dodatni antihipertensivni efekat. Preparacije irbesartan/hidrohlorotiazid kombinacija se prodaju pod sličnim trgovačkim imenima sa irbesartan preparacijama, uključujući Irda, CoIrda, CoAprovel, Karvezide, Avalide i Avapro HCT.

Neuspešna klinička ispitivanja[уреди | уреди извор]

Veliko proizvoljno kliničko ispitivanje na preko 4100 ljudi i žena sa oboljenjima srca u toku više od 4 godine je proizvelo zaključak da irbesartan ne dovodi do poboljšanja ili povećanja stope preživljavanja u poređenju sa placebo[4] testom.

Tržište[уреди | уреди извор]

BMS godišnja prodaja je približno $1.3bn. Sanofi-Aventis godišnja prodaja je približno $2.1bn. Patent ovog leka ističe 2011. godine.

Vidi još[уреди | уреди извор]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Keith Parker; Laurence Brunton; Goodman, Louis Sanford; Lazo, John S.; Gilman, Alfred (2006). „Chapter 30. Renin and angiotensin; Nonpeptide angiotensin ii receptor antagonists”. Goodman & Gilman's The Pharmacological Basis of Therapeutics (11. изд.). New York: McGraw-Hill. ISBN 0071422803. 
  2. ^ Lewis EJ, Hunsicker LG, Clarke WR, Berl T, Pohl MA, Lewis JB, Ritz E, Atkins RC, Rohde R, Raz I; Collaborative Study Group. (2001). „Renoprotective effect of the angiotensin-receptor antagonist irbesartan in patients with nephropathy due to type 2 diabetes”. N Engl J Med. 345 (12): 851—60. PMID 11565517. doi:10.1056/NEJMoa011303. 
  3. ^ Rossi S, editor. Australian Medicines Handbook 2006. Adelaide: Australian Medicines Handbook; 2006. ISBN 0-9757919-2-3
  4. ^ Massie BM, Carson PE, McMurray JJ, Komajda M, McKelvie R, Zile MR, Anderson S, Donovan M, Iverson E, Staiger C, Ptaszynska A (2008). „Irbesartan in patients with heart failure and preserved ejection fraction”. N. Engl. J. Med. 359 (23): 2456—67. PMID 19001508. doi:10.1056/NEJMoa0805450. 

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).