Пређи на садржај

Koralni Zamak

Координате: 25° 30′ 1″ N 80° 26′ 42″ W / 25.50028° С; 80.44500° З / 25.50028; -80.44500
С Википедије, слободне енциклопедије
Koralni Zamak
Koralni Zamak (Prethodno poznat kao Kamena Kapija)
Koordinate25° 30′ 1″ N 80° 26′ 42″ W / 25.50028° С; 80.44500° З / 25.50028; -80.44500
Izgrađeno1920
Upis u NRHP10 maj, 1984

Koralni Zamak (engl. Coral Castle), je građevina od sitnozrnastog krečnjaka koju je napravio ekcentrični Letonski Amerikanac Edvard Ledskalnin (1887—1951). Locirana je u nepripojenoj oblasti Majami-Dejd okruga, Florida, između grada Homsted i Ližer Sitija. Struktura sadrži brojno megalitsko kamenje, uglavnom krečnjak formiran od korala, svaki kamen teži oko par tona.[1] Trenutno privatno upravljana turistička atrakcija. Koralni Zamak je zabeležen zbog legenda koje se odnose na njegovu izgradnju, koje tvrde da je zamak samostalno izgradio Ledskalnin koristeći suprotan magnetizam ili natprirodne sposobnosti kako bi pomerao i izrezivao brojna kamenja koja su težila nekoliko toni.[2][3]

Istorija[уреди | уреди извор]

Prema promocionom materijalu samog Koralnog Zamka, Edvard Ledskalnin je iznenada bio odbijen od strane svoje 16-godišnje verenice Agnes Skuvst iz Letonije, samo dan pred venčanje. Otišavši u Ameriku, dobio je navodno terminalnu tuberkulozu, ali se spontano izlečio, navodeći da su magneti imali nekakav uticaj na njegovu bolest.

Edvard je proveo više od 28 godina gradeći Koralni Zamak, nije dopuštavao nikome da ga posmatra dok radi. Par tinejdžera tvrdi da su prisustvovali njegovom radu, tvrdeći da je prouzrokovao blokove korala da se kreću kao vodonični baloni. Jedini alat koji je Ledskalnin priznao da je koristio je bio "držač sa beskonačnim kretanjem".

Ledeskalnin je originalno napravio zamak, koji je imenovao "Edovo Mesto", u Florida Siti, Florida, otprilike 1923. godine. Kupio je zemljište od Rubena Mosera, njegova žena mu je pomogla dok je imao veoma ozbiljan napad tuberkuloze.[4][5] Florida Siti, koji se graniči sa Everglejdsom, je najjužniji grad u Sjedinjenim Američkim Državama koji nije na ostrvu. Bila je veoma zabačena lokacija koja se u to vreme veoma malo razvijala. Zamak je ostao u Florida Sitiju sve do 1936. kada je Ledskalnin odlučio da se preseli i ponese zamak sa sobom. Njegova druga i poslednja lokacija ima poštansku adresu 28655 Južni Diksi auto-put, Majami, FL 33033, koji se sada pojavljuje na listu za popis stanovnika za Ležer Siti ali koji je ustvari nepripojena državna teritorija. On je navodno izabrao relokaciju kako bi zaštitio svoju privatnost u vreme kada su započete diskusije o razvijanju zemljišta na prvobitnoj lokaciji zamka.[6] Proveo je tri godine pomerajući sastavne strukture Koralnog Zamka 10 mi (16 km) (16 km) severno od Florida Sitija na svoju trenutnu lokaciju izvan Homsteda, Florida.

Ledskalnin je imenovao njegovo novo mesto "Kamena Kapija" po ogromnoj krilnoj kapiji koju je ugradio u crni zid. Nastavio je da radi na zamku sve do smrti u 1951. Komadi korala koju su sada deo novog zamka, koji nisu bili među onima koji su transportovani sa prvobitne lokacije, iskopani su samo par metara od zidova zamka. Bazen i rupa pored južnog zida su kamenolomi. Istočni i zapadni kamenolomi su popunjeni.

U Florida Sitiju, Ledskalnin je naplaćivao posetioce desent centi po komadu kako bi obišli dvorac, ali pošto se preselio u Homsted, tražio je donacije od dvadeset i pet centi, ali je i dopuštavao posetiocima da uđu besplatno ako nisu imali novca. Postoje znakovi uklesani u kamenje kod prednjeg ulaza koji govore da "Pozvone Zvono Dva Puta". On bi sišao iz svog stanbenog prostora , koji je bio na drugom spratu kule dvorca, kako bi sproveo obilazak. Ledeskalnin nikada nikome nije rekao, kada su ga pitali, kako je napravio zamak. On bi jednostavno odgovorio "Nije teško ako znaš kako".

Kada su ga pitali zašto je sagradio zamak, Ledaskalnin bi uvek nejasno odgovorio da je zbog njegovih "Slatkih Šesnaest". Za to se široko veruje da je referenca na Agnes Skuvst (često napisano kao "Scuffs"). U Ledskalninovoj vlastitoj publikaciji Knjige Za Svaki Dom, on nagoveštava da je "Slatkih Šesnaest" više ideal nego stvarnost. Prema Letonskom izveštaju, devojka je postojala, ali je njeno ime ustvari bilo Hermine Lusis.[7]

Kada se Ledskalnin razboleo u novembru 1951, postavio je znak na vratima glavne kapije "Odlazim u Bolnicu" i otišao je autobusom u Džekson Memorijal Bolnicu u Majamiju. Ledskalnin je u jednom trentuku imao infarkt, ili pre nego što je napustio bolnicu ili dok je bio u bolnici. Umro je dvadeset osam dani kasnije od pijelonofritisa (infekcija bubrega), sa 64 godine. Njegova umrlica beleži da je njegova smrt bila prouzrokovana uremijom-otkazom bubrega, kao rezultat infekcije i abscesa.[8]

Dok je posed bio istraživan, nađeno je $3.500 među Ledskalninovim stvarima. Ledskalnin je zaradio svoj prihod sprovodeći obilaske, prodavajući pamflete o raznim temama (uključujući i temu o magnetnim strujama) i polovičnom prodajom njegove 10-acre (4.0 ha) imovine zarad konstrukcije SAD Ruta 1. Pošto Ledskalnin nije imao testament, zamak je postao imovina njegovog najbližeg rođaka iz Amerike, nećaka Herija iz Mičigena.[9]

Sajt Koralnog Zamka izveštava da je nećak bio lošeg zdravlja i da je prodao zamak porodici iz Ilinoisa 1953. Međutim, ova priča se razlikuje od priče iz čitulje prethodnog vlasnika Koralnog Zamka, Julijusa Levina, penzionisanog zlatara iz Čikaga, Ilinois. Čitulja navodi da je Levin kupio posed od države Floride u 1952. godini, i čak nije ni znao da postoji zamak na posedu.[10]

Novi vlasnici su ga pretvorili u turističku atrakciju i promenili ime iz Kamene Kapije u Park Kamena Kapija, a kasnije u Koralni Zamak.[11]

U januaru 1981, Levin je prodao zamak kompaniji Koralni Zamak, za $175,000.[12] Kompanija idalje zadržava vlasništvo.

Godine 1984, imovina je stavljena na listu Nacionalnog Registra Istorijskih Mesta.[13] Dodato je na listu pod imenom "Kamena Kapija", ali je ime kasnije promenjeno u "Koralni Zamak" u 2011.[14]

Kameni znak, ispred poseda, na kojem piše "Adm. 10c Pad ispod" nije original Koralnog Zamka. Ed je napravio ovaj znak i postavio ga je ispred prethodne lokacije u Folorida Sitiju kada mu se smučilo da daje "besplatnu predstavu" posetiocima koji su bili nemarni i gazili mu žbunje. Ovaj znak je doniran od strane vlasnika Edovog Mesta i u poslednjih nekoliko godina postavljen na trenutnu lokaciju.

Zamak[уреди | уреди извор]

Pogled iz Ledskalninovog Koralnog Zamka.

Osnove Koralnog Zamka su sačinjene od 1,100 kratkih toni (1,000 t) kamenja u obliku zidova, razbarija, nameštaja i kule zamka. Po običaju se veruje da su napravljeni od korala, ustavari su napravljeni od sitnozrnastog krečnjaka. Sitnozrnasti krečnjak je sedimentna stena sastavljena od malih sferičnih zrna od koncentrično slojevitog karbonata koji mogu da sadrže lokalne koncentracije fosilnih školjki i korala. Sitnozrnasti krečnjak se može naći širom južno-istočne Floride od Okruga Palm Bič sve do Florida Kejz.[15] Sitnozrnasti krečnjak je često pronađen ispod samo par inča gornjeg sloja tla, kao što je tlo kod Koralnog Zamka.

Kamenje je pričvršćeno bez maltera. Postavljno je jedno na drugo, koristeć sopstvenu težinu kako bi ostali na mestu. Detalji su tako vešto napravljeni i kamenje je spojeno sa takvim preciznošću da svetlost ne može uopšte da prođe kroz spojeve. Visoko vertikalno kamenje od 8 stopa (2,4 m) , koje sačinjava opseg zida, ima uniformnu visinu. Čak i sa prolaskom decenija i direktnim udarom 24. avgusta 1992, od strane Uragana Endru kategorije 5, kamenje se nije pomerilo.

Kamen od trideset tona.

Mnoge karakteristike i razbarije zamka su značajne. Među njima je dvospratni toranj zamka koji je služio kao Ledskalninov životni prostor (zidovi koji su se sastojali od kamenja visokih 8 stopa); tačan sunčani sat; Polaris teleskop; obelisk; roštilj; bunar; fontana; nebeske zvezde i planete; i brojni komadi nameštaja. Nameštaj uključuje sto u obliku srca, sto u obliku Floride, dvadeset pet stolica za ljuljanje, stolice koje liče na polumesec, kada za kupanje, kreveti i presto.

Sa par izuzetaka, objekti koji su napravljeni od jednog komada kamena težili su, u proseku, oko 15 kratkih toni (14 t) po komadu. Najveći kamen teži 30 kratkih tona (27 t) a najviši kamen je monolit, postoje dva takva monolita, svaki je po 25 ft (7.6m) visok.

8 stopa visoka okretajuća kapija od 9 kratkih toni (8.2 t) , je poznata struktura zamka, dokumentovana je na televizijskom programu U potrazi za...[16] i To je neverovatno.[17] Kapija je urezana tako da se uklapa unutar četvrtine inča od zida. Dobro je izbalansirana, navodno toliko dobro da bi dete moglo da je otvori jednim prstom. Misterija kapijine savršeno izbalansirane osovine i lakoća sa kojom može biti otvarana je trajala decenijama sve dok kapija nije prestala da radi u 1986. Kako bi je odklonili, šest muškaraca i dizalica od 45t su bili potrebni. Kada je kapija uklonjena, inžinjeri su otkrili kako je Ledskalnin uspeo da je centrira i izbalansira. Izbušio je rupu sa vrha ka dnu i u nju postavio metalno vratilo. Kamen je stajao na ležište starog kamiona. Rđa kod tog ležišta je prouzrokovala neuspeh kod okretanja kapije. Zajedno sa novim ležištem i vratilom, kapija je vraćena na mesto 23. jula 1986.[18] Ponovo se pokvarila 2005 i ponovo je bila i popravljena; međutim, ne obrće se više sa istom lakoćom kao pre.

Koralni zamak ostaje idalje popularna turistička atrakcija. Knjige, magazini, i televizijski programi spekulišu o tome kako je Ledskalnin uspeo da konstruiše strukture i da pomera kamenje koje je težilo nekoliko toni. Tvrdnje da niko nije video Ledskalnina kako radi i da je mogao da učini da kamenje lebdi su odbijene. Orval Irvin ga je navodno video kako vadi kamenje i gradi delove zida, i ilustrovao je metode u njegovoj knjizi Gospodin Ne Mogu Je Mrtav.[19] Kolekcija Nemit Filmova producirala je kratak dokumentarac u 1944 o njegovom radu. Sajt Koralnog Zamka govori, "Ako je neko ikad pitao Eda kako je pomerao koralno kamenje, Ed bi samo odgovorio kako je dobro razumeo zakone težine i snage poluge."[6] Takođe je izjavio da je "otkrio tajnu piramida", odnoseći se na Keopsovu piramidu.[20]

U popularnoj kulturi[уреди | уреди извор]

  • Koralni zamak je nekad zovu Floridin Stounhendž.[21]
  • Film iz 1958 Divlje Žene iz Wonga je koristio Koralni Zamak kao mesto snimaja za hram zmaj-boga.[22]
  • Lunarne scene iz filma iz 1961 Go na Mesecu su snimljene u Koralnom Zamku.[23]
  • 1996 u dečjem muzičkom filmu Džimi, Dečak Čuda, Koralni Zamak je korišćen kao pozadina za par scena.
  • "Zamak Tajni" je epizoda Leonard Nimojevog programa U potrazi za... (1976—1982) koja uključuje dramatizaciju Ledskalnina koji pomera kamenje sa minimalnim trudom.[16]
  • 20. juna 2014, Istorijski Kanal je emitovao segment o Koralnom Zamku u emisiji Drevni Vanzemaljci (sezona 8, epizoda 2), "Misteriozne Strukture".[24]
  • Bili Ajdolova pesma iz 1986. "Slatkih Šesnaest" je inspirisana od priče o Ledsklaninu i Koralnom Zamku.[25][26]
  • Džon Martinova knjiga, Konstrukcija Koralnog Zamka,[27] objavljena u novembru 2012, opisuje kako je Ed Ledskalnin sagradio njegovu strukturu na osnovu osnovnih inžinjerskih principa.

Dodatno[уреди | уреди извор]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ „Coral Castle Review and Ratings of Sights in Miami”. New York Times Travel. „Frommer's Review 
  2. ^ Benjamin, Radford. „Mystery of the Coral Castle Explained”. Live Science. Приступљено 27. 8. 2017. 
  3. ^ Stollznow, Karen (1. 1. 2010). „Coral castle: fact and folklore”. Skeptical Inquirer. Архивирано из оригинала 16. 10. 2017. г. Приступљено 15. 10. 2017. 
  4. ^ „City of Florida City”. City of Florida City. Архивирано из оригинала 6. 10. 2007. г. Приступљено 3. 11. 2015. 
  5. ^ „City History”. City of Florida City. Архивирано из оригинала 25. 10. 2015. г. Приступљено 3. 11. 2015. 
  6. ^ а б „Who's Ed?”. Coral Castle. Архивирано из оригинала 20. 08. 2011. г. Приступљено 9. 10. 2010. „Ed was a very private person and when he heard about a planned subdivision being built near him he decided to move to Homestead and in 1936 bought 10 acres of land. 
  7. ^ Stollznow, Karen. "Coral Castle Fact and Folklore", Skeptical Inquirer January/February (2010). pp. 49–53
  8. ^ „Coral Castle: The Mystery of Ed Leedskalnin and his American Stonehenge by best-selling author Rusty McClure and Jack Heffron”. Coralcastlebook.com. Архивирано из оригинала 17. 05. 2014. г. Приступљено 19. 5. 2014. 
  9. ^ William Stansfield. „The Enigma of Coral Castle”. Skeptic. 12 (2). Chapter: Ancient and Modern Megaliths. 
  10. ^ „Julius Levin obituary”. Chicago Sun-Times. 14. 4. 1990. Архивирано из оригинала 4. 11. 2012. г. Приступљено 20. 8. 2008. 
  11. ^ „Coral Castle”. SouthFlorida.com. Архивирано из оригинала 16. 7. 2011. г. Приступљено 20. 7. 2008. 
  12. ^ „Warranty Deed for Coral Castle”. County Records. Miami-Dade County Clerk. Архивирано из оригинала 14. 12. 2007. г. Приступљено 20. 8. 2008. 
  13. ^ „National Register Information System”. National Register of Historic Places. Servis Nacionalnog Parka. 
  14. ^ Recent Listings April 15, 2011 Архивирано на сајту Wayback Machine (28. август 2013), National Park Service, 2010-04-02. Приступљено 2011-06-11.
  15. ^ Miami Limestone, Florida Department of Environmental Protection
  16. ^ а б „The Castle of Secrets (a.k.a. Coral Castle)”. In Search of... Сезона 5. Приступљено 2. 11. 2015. 
  17. ^ „That's Incredible!”. That's Incredible!. 3. 3. 1980. 
  18. ^ 9 Ton Gate. 22. 11. 2006. Приступљено 19. 5. 2014. 
  19. ^ Irwin, Orval M. (1996). Mr. Can't is Dead: The Story of the Coral Castle. Homestead, FL. OCLC 45263633. 
  20. ^ Benjamin, Radford (28. 3. 2006). „The Mysterious Coral Castle: A Fanciful Myth”. Live Science & Skeptical Inquirer. Приступљено 20. 8. 2008. 
  21. ^ Jeff Klinkenberg. Florida's Stonehenge is Coral Castle in Homestead, Tampa Bay Times, February 1, 2013
  22. ^ „The Wild Women of Wongo : George R. Black : Free Download & Streaming : Internet Archive”. Archive.org. Приступљено 19. 5. 2014. 
  23. ^ Fred, Beldin. „Nude on the Moon (1960)”. AllMovie. Приступљено 28. 11. 2016. 
  24. ^ Ancient Aliens, S. 8, E. 2, Mysterious Structures, U.S. TV channel History
  25. ^ Billy Idol – Sweet Sixteen Live
  26. ^ Stone, Rolling (25. 9. 2014). „Preview Billy Idol's Candid Memoir 'Dancing With Myself'. Архивирано из оригинала 29. 06. 2017. г. Приступљено 6. 7. 2017. 
  27. ^ Martin, John (2012). „Coral Castle Construction: How One Man Created a Megalithic Wonder”. Приступљено 19. 5. 2014. . Шаблон:Pageisbn=9780988429703

Bibliografija[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]