Пређи на садржај

Percentilni rang

С Википедије, слободне енциклопедије
Percentalni rangovi (percentali) i poređenju sa normalnim ekvivalentima krive

Percentili i percentilni rangovi su posebne statističke mere koje imaju mnoštvo primena. Mogu se koristiti u razne svrhe, ali njihova najbitnija svrha je zapravo određivanje položaja pojedinca u grupi i njegov odnos sa grupom i drugim pojedincima. Način izražavanja originalnih skorova.[1][2][3][4]

Percentil (fraktil) rezultat je psihološkog testa ispod kojeg se nalazi određeni postotak ispitanika, to jest testni skor koji se nalazi na nekom mestu na percentilnoj skali i za refereničke grupe nazivaju se norma. Njegova opšta oznaka je Pp, gde je P oznaka za percentil, a p u indeksu je oznaka za procenat slučajeva koje leže ispod percentila kojeg izračunavamo. U indeksu može biti bilo koji broj od 1 do 100.

Percentilni rang jednog ispitanika definiše se procentom onih ispitanika u distribuciji koji imaju niže skorove od njega, to jest to je mesto ispitanika na procentnoj skali. Dakle, on govori o tome koji procenat skorova se nalazi ispod datog skora. Opšta oznaka za percentilni rang je PR(x), gde je PR oznaka za percentilni rang, a X je opšta oznaka za bilo koju konkretnu meru iz distribucije.

Primer
  • PR=60 — 60% ljudi ima skor niži od tog skora. Percentilni rang se izračunava kao: F=[p + 0,5f/n], gde je p kumulativni procenat skorova koji su niži ili jednaki od Xp, f je frekvencija skora Xp, a n veličina uzorka.

Distribucija se najčesće deli na 10 jednakih delova — decilna skala. Druge podele su:

  • srednjih 50 posto i gornjih i donjih 25 posto
  • podela na pet delova 5, 25, 40, 25, 5.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Bukvić, A. (1982). Načela izrade psiholoških testova. Beograd. Srbija : Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.
  2. ^ Dragićević, C. (2002). Statistika za psihologe sa zbirkom zadataka. Beograd. Srbija: Centar za primenjenu psihologiju.
  3. ^ Matesić, K. (2006) Standards for Educational and Psychological Testing by American Educational Research Association. Zagreb. Hrvatska: Naklada Slap.
  4. ^ Stanislav, F.(2005) Psihometrija Metod i teorija psihološkog merenja, Drugo dopunjeno izdanje. Beograd. Srbija: Centar za primenjenu psihologiju.