Tatjana Radovanović

С Википедије, слободне енциклопедије
Tatjana Radovanović
Лични подаци
Датум рођења25. januar 1933
Место рођењаGdinj, Kraljevina Jugoslavija
Датум смрти22. oktobar 2019
Место смртиGdinj, Hrvatska
Уметнички рад
Пољеpesništvo, slikarstvo, grafika

Tatjana Radovanović (Gdinj, 25. januar 193322. oktobar 2019, Gdinj) je hrvatska slikarica, grafičarka i pesnikinja koja piše pesme na čakavskom narječju hrvatskog jezika i na francuskom jeziku. Živi i radi u Parizu.

Život i karijera[уреди | уреди извор]

Rođena je 1933. u Gdinju na Hvaru, od oca prof. Ivka Radovanovića zaslužnog hrvatskog humaniste, slikara, pesnika i društvenog radnika i Genoveve rođene Visković, kao drugo dete od njih petero.[1] Sestra je likovnog umtnika Ive Radovanovića.

Osnovnu školu je učila u rodnom Gdinju, a srednju školu Školu primijenjene umjetnosti u Splitu. U Zagrebu je završila umetničku školu.

Jedno je vrijeme je radila u osnovnim školama u Gdinju i Bogomolju kao nastavnica likovnog obrazovanja.

Godine 1960. je započela je studije na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, na tek osnovanom Pedagoškom odjelu. Na fakultetu je napredovala do statusa asistentice (kod prof. Berakovića).

Godine 1965. je otišla u Pariz, u kome je nastavila živeti i raditi. Na početku radi kućne poslove i čuva decu, a živi u sobici na Monparnasu koji joj pruža pogled na najslavnije pariske krovove pa ih tada počinje crtati.[2] Iz tog razdoblja nasto je n jen značajan ciklus slika koje je izlagala 1972. u Slonu ULUH-a u Zagrebu, na svojoj prvoj samostalnoj. U Parizu se prvi put predstavlja 1973. godine, u Galerie Raymond Duncan.[2] Potom je održala desetak likovnih izložbi, u nekim od pariskih salona i bila nagrađivana kao dobra slikarica.[2]

Učestvovala je svojim pesmama i na nekim od Susreta čakavskih pjesnikinja otoka Hvara (2008., 2009.).

Preminula je 28. oktobra 2019. u 87. godini života. Sahranjena je na mesnom groblju u Gdinju na Hvaru.[1]

Likovno stvaralaštvo[уреди | уреди извор]

Slikajući na Monparnasa njegove krovove Tatjane Radovanović u svojim delima otkriva strukturnu, građu redukovanih i svedene površina kroovova sa mnoštvom trouglova, sabijenih, ispresecanih i ukrštenih, koje nadvisuju sumorne vertikale pravokugaonih graževina. U širokom pastoznom namazu, sa krajnja suzdržanim tonova, počev od crno-belih, preko osetljivih iznijansiranih sivih, Tatjane stvara osećaj uzvišene ozbiljnosti… a njena interpretacija likova ide do amblematičnih znakova života u njegovim izvornim porivima.[1]

Književno stvaralaštvo[уреди | уреди извор]

Tatjana piše stihove od rane mladosti. Prvu zbirku „Živo stinje“ objavila je 1999. u ediciji Tin Ujević u Splitu, na čakavskom narječju, za koju je na susretu pesnika u Selcima na Braću „Croatia rediviva“ 2005. dobila Maslinov vijenac.[1]

Tatjane Radovanović takože piše i objavljuje stihove na francuskom. Dve pesme su joj uvrštene u „Anthologie de Poésie du Point du jour“ koje su objavljene 2004. i 2005. godine

Godine 2009. izdala je sledeća dva dela na dva hrvatska narječja u izdanju hrvatskog kulturnog društva ‘’Napredak’’ u Splitu:[1]

  • na čakavskom dijalektu s 5 pesama na francuskom, pod naslovom “Tragom zalutalih jeka”.
  • na čakavsko-ikavskom narječju pod naslovom “U stinju nikle, vikle i obikle”.

Dela[уреди | уреди извор]

Pesnička dela
  • Živo stinje , zbirka pjesama, 1999.[3]
  • Tragom zalutalih jeka: (od jeke do glasa), meditacija u stihu, 2009.[4]
  • Pjesme sa Susreta čakavskih pjesnikinja, objavljene u zborniku Jazik naših materih.

Za neke pesme muziku je napisao poznati hrvatski kompozitor Dinko Fio, a neke su izvedene na omiškom Festivalu dalmatinskih klapskih pjesama.

Grafička dela

Kao grafičarka izrađuje listove u akvatinti i cinkopisu.

Slikarska dela

Slikarska dela stvara u tehnici ulje na platnu.

Priznanja[уреди | уреди извор]

  • 2005. Nagrada Ovjenčanog pjesnika (poeta olivatus) na manifestaciji Croatia rediviva: Ča, Kaj, Što - baštinski dani,[5]
  • 1985. Plaketu za najbolju izvedbu nove skladbe, Pjesmu je uglazbio Dinko Fio, a izveo ju je KUD Filip Dević.

Izvori[уреди | уреди извор]

  1. ^ а б в г д „Preminula Tatjana Radovanović”. dhk.hr. Приступљено 2023-02-27. 
  2. ^ а б в Hommage zavičajnom stinju i pariškim godišćima“ Tatjane Radovanović u Studiju Moderne galerije”. Ziher.hr (на језику: хрватски). 2015-04-19. Приступљено 2021-03-08. 
  3. ^ J. Lis a c, Hrvatska zbirka iz Gdinja ( 179-180) Cakavska ric XXVIll (2000) br. 1-2 Split, sijecanj - prosinac
  4. ^ Radovanović, Tatjana (2009). Tragom zalutalih jeka: (od jeke do glasa) : meditacije u stihu (на језику: енглески). Hrvatsko kulturno društvo Napredak. ISBN 978-953-6541-64-5. 
  5. ^ Begović, Sead (25 September 2008), "Raskoš hrvatskog jezika u Selcima na Braču - 18. svehrvatska pjesnička manifestacija Croatia rediviva", Vijenac (in Croatian), Zagreb: Matica hrvatska (380)

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]