Zlatna smećarka

С Википедије, слободне енциклопедије

Zlatna smećarka
Научна класификација
Царство:
Дивизија:
Класа:
Ред:
Породица:
Род:
Врста:
B. titubans
Биномно име
Bolbitius titubans
(Bull.) Fries
Синоними

Zlatna smećarka (lat. Bolbitius titubans) gljiva je koja pripada familiji Bolbitiaceae. Ime roda je nastalo od grčke reči bolbiton (kravlji izmet), što govori o čestom staništu ove gljive. Epitet titubans ima značenje kolebljiv ili onaj koji posrće, što govori o tome da ove gljive imaju tendenciju da se naginju na jednu stranu i na kraju "padnu".[1]

Opis[уреди | уреди извор]

Ova gljiva nije jestiva.

  • Šešir je od 1.5 cm do 5 cm, prvobitno je jajastog oblika, ubrzo postaje široko zvonast ili konveksan, da bi na kraju bio ravan sa pomalo ispupčenim centrom. Mladi šeširi su zlatne boje, a zatim izblede, pa budu bledo žute, zelenkaste, sivkaste ili smeđe boje. Centar uvek zadržava žutu boju. Dok je mlada, lepljiva je, pogotovu posle kiše. Rub gljive poseduje duge brazde. [2]
  • Listići mogu biti slobodni ili prirasli za stabljiku, nalaze se blizu jedan drugom. Beličaste su, bledo žute ili oker boje, a zatim dobijaju boju cimeta ili rđe. Mekani su i veoma krhki.
  • Drška je dužine od 3 cm do 12 cm, a širine oko 1 cm. Može biti sužena prema vrhu, valjkasta je, šuplja, krhka i kao posuta brašnom. Bele je boje, a na vrhu bledo žuta i / ili sa bledo žutom bazom. [3]
  • Meso je tanko, skoro da ne postoji, žute je boje.
  • Spore su manje ili više eliptične i glatke. Poseduju pore. Otisak spora je rđav do smeđ. [4]

Rasprostranjenje i stanište[уреди | уреди извор]

Saprotrofna je gljiva. Raste pojedinačno, na gnojištu / oplođenom zemljištu ili se ređe može naći na travnatim površinama bez azota. Može se naći u kasno proleće i na jesen. Rasprostranjena je u Evropi, kao i Severnoj Americi.[5]

Reference[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]