Anegdotalni dokaz

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Anegdotalni dokaz je logička greška koja nastaje kada se potvrđeno ili nepotvrđeno iskustvo, anegdota, koristi kao dokaz za iznete tvrdnje. Iskustvo može biti personalno, iskustvo treće osobe ili daljeg poznanika, ali u svakom slučaju iskustvo nije adekvatno zabilježeno i nikako se ne može zaključiti ili proveriti. Radi se o logičkoj grešci zato što anegdota ne može biti dokaz.

Ova logička greška se često koristi u pseudonaukama gde je anegdota ekvivalentna proverenim, ponovljenim, dvostruko slepim eksperimentima čiji se rezultati uvažavaju u pravoj nauci. Nekada se i u naukama koriste anegdote, ali je ona u tom slučaju početak nekog istraživanja, a u pseudonauci je to kraj i celokupno "istraživanje".

Greška funkcioniše zato što je ljudima lakše da poveruju u nečije iskustvo, nego da slušaju kompleksne podatke. Kvantitativni naučni dokaz jeste uvek precizniji od ličnihog iskustava, ali su ljudi skloniji da veruju iskustvima. Takođe, lična iskustva su subjektivna i podložna obmanama.

Osim pseudonaukama, anegdotski dokazi su često prisutni i u politici, blogovima i novinarstvu.

Primeri[uredi | uredi izvor]

  • Ivan ne veruje naučnim studijama o štetnosti pušenja, zato što je njegov deda pušio paklu cigareta dnevno više od 40 godina i doživeo 97. godinu života.

To što je Ivanov deda u ovom slučaju doživeo 97. godinu i pušio paklu cigareta dnevno ne znači da je on bio zdrav niti da pušenje duvana nema lošeg učinka na čovekovo telo.

Ne zna se šta je Jovan video na nebu, te ne možemo zaključiti da su to vanzemaljci (argument iz neznanja). Ne zna se ni da li je on stvarno video nešto, moguće je da laže o tome da je nešto video ili da je u pitanju optička varka.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Stojadinović, Predrag (2014). 50 Logičkih grešaka za koje treba da znate. Smederevo: Heliks. str. 12-13. ISBN 978-86-86059-45-1.