Pređi na sadržaj

Bonton

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Bonton (etiketa, etikecija) predstavlja skup pravila o pristojnom ponašanju u društvu. Označava fino ponašanje i lep način izražavanja dobro vaspitanih i obrazovanih ljudi. Ova pravila se razlikuju u različitim društvenim sredinama i podložna su promenama.[1] Reč bonton potiče od francuskog termina bon ton, što znači dobar ton, otmeno držanje.[2]

Pojam bontona[uredi | uredi izvor]

Bonton podrazumeva i pravila ponašanja na javnim mestima. Na slici je pravilnik ponašanja u Beogradskom zoološkom vrtu

Bonton označava pravila lepog i pristojnog ponašanja u svakodnevnom životu. Predstavlja smernice ponašanja za sve, uvek i svuda. Mišljenje da bonton predstavlja lepo ponašanje u visokom društvu je pogrešno. Tekuće potrebe ljudi zahtevaju stalno menjanje, usavršavanje i prilagođavanje bontona. [a] Svrha bontona nije da sputava ljude jer je prilagodljiv situaciji i atmosferu čini prijatnom. Uvažavanje pravila ponašanja na nekim mestima pokazuje da ih poštujemo (na primer pozorišta, crkva i sl.) Osnovne norme lepog ponašanja dovode do harmoničnih međuljudskih odnosa. Bonton koji bi bio primenljiv svuda na svetu ne postoji, ali postoje pravila čije poštovanje čoveka definiše kao humano i razumno biće. Velikim delom bonton se bazira na tradiciji.[3]

Knjiga o lepom ponašanju[uredi | uredi izvor]

Pravila postavljanja pribora za jelo

Pojam Bonton se najčešće koristi i kao naziv za knjigu o lepom ponašanju. U takvoj knjizi najčešće su popisana i objašnjena pravila ponašanja u različitim životnim situacijama i društvenim kontaktima, kao što su:[4]

  • Ponašanje na javnom mestu,
  • Ponašanje u porodici, u društvu, u školi, na radnom mestu,
  • Ponašanje prilikom poseta i prijema,
  • Ponašanje na putovanju,
  • Ponašanje za stolom,
  • Kultura stanovanja,
  • Očuvanje životne sredine i dr...

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Norme društvenog ponašanja datiraju još od vremena nastanka prvobitne ljudske zajednice, ali je prva knjiga o ovoj temi napisana u 16. veku. Autor prve knjige o bontonu je monsinjor Delakaza, crkveni velikodostojnik i naučnik. Ova knjiga je imala za zadatak da razgraniči društvene slojeve: bogati su morali da poštuju pravila lepog ponašanja, a ista ta pravila su prost narod osuđivala da takav i ostane.[b] Lepi maniri nisu uvek bili prihvaćeni sa odobravanjem, pa je tako, na primer, viljuška smatrana đavolskim instrumentom ili ženskim priborom, a njena upotreba znakom dekadencije. [3]

Bonton u različitim civilizacijama[uredi | uredi izvor]

U zavisnosti od kulture variraju mnogi maniri. Japanci se, na primer, u znak poštovanja duboko klanjaju, dok se Inuiti pozdravljaju trljanjem nosa o nos. Pripadnici jednog plemena u Južnoj Africi plaču od sreće kad se vide, a u Pakistanu se žene pozdravljaju ljubljenjem u obraz, ruku i pletenicu. Jedan od manira, koji je u našoj kulturi neprihvatljiv, a kod nekih naroda predstavlja osnovu pristojnosti, je podrigivanje kao pohvala domaćici zbog ukusnog obroka.

Svrha bontona[uredi | uredi izvor]

Savet pretplatnicima dvojnih telefonskih priključaka kako da uljudno koriste zajedničke telefonske linije (26. avgust 1948.)

Pravila lepog ponašanje imaju svrhu da omoguće pojedincu da se prijatno oseća u društvu, a i da pri tome ne uznemirava druge. Kada u jednom društvu pravila bontona preovladaju, ona postaju zaštita od neotesanih i nepristojnih ljudi. Mnogo knjiga je napisano na temu lepog ponašanja.[3]

Učenje bontona[uredi | uredi izvor]

Osnove bontona uče se i prihvataju u najmlađem uzrastu, u porodici, a usavršavaju u školi i u kontaktu sa drugim ljudima. Većina pravila koja unose nepotrebne formalnosti vremenom su sa pravom izbačena iz upotrebe, a preostala se prilagođavaju savremenim uslovima.[3]

Internet bonton[uredi | uredi izvor]

Internet bonton, tehnološki bonton ili netetikecija (engl. net i fr. etiquette) predstavlja neformalne smernice o prihvatljivom ponašanju na internetu, koje su formulisali korisnici interneta. To su opšteprihvaćeni standardi ponašanja kod razmene elektronske pošte, u diskusionim grupama, četovima, FTP-u i uopšte WWW i društvenim mrežama nastalim u posljednjoj deceniji.[5][6][7]

Cvetni bonton[uredi | uredi izvor]

Zanimljiv segment bontona je i cvetni bonton. Ovaj bonton određuje pravila poklanjanja cveća u različitim situacijama i različitim osobama. Kada se cveće poklanja u buket treba da bude napravljen od neparnog broja cvetova. Paran broj rezervisan je za sahrane. Kada se cveće ne dostavlja lično, u buket se obavezno ostavlja poruka. Osim toga svaki cvet ima svoje značenje, pa i tu treba biti obazriv:[8]

  • Božur je simboliše srećan brak, kao i uzvišenost i eleganciju,
  • Crveni karanfil ili ruža simboliše žrtvovanje, milost i ljubav,
  • Beli karanfil ili ruža simboliše čistotu i nevinost,
  • Ružičasti karanfil simboliše ljubavnu naklonost,
  • Hrizantema se najčešće koristi za sahrane i venčanja,
  • Ljiljan simboliše uzvišenost, čistotu, beskrajnu lepotu, sreću ili besmrtnost,
  • Orhideja simboliše egzotičnost, prefinjenost, ekstravagantnost, romansu, erotiku i želju za intimnošću,
  • Iris (perunika) simboliše dostojanstvo, hrabrost ili slavu,
  • Žuta ruža simboliše veselje, zadovoljstvo, ali i neverstvo i ljubomoru,
  • Narandžasta ruža simboliše žudnju i opčinjenost,
  • Ruža bledo ljubičaste boje simboliše ljubav na prvi pogled
  • Roze ruža simboliše zahvalnost, divljenje, nežnost ili brižnost,
  • Bež ruža simboliše prijateljstvo,
  • Suncokret simboliše obožavanje i snagu,
  • Narcis simboliše samoljubivost, neuzvraćenu ljubav, ali i novi početak,
  • Lala simboliše bogatstvo, raskoš, lepotu, ali i oholost, čežnja, zaljubljenost i ljubav.

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Činjenica, na primer, da je nekad bilo pristojno srkati kafu ne znači da i danas treba da čujemo te zvuke za stolom
  2. ^ zanimljiv je podatak da je monsinjor Delakaza, uprkos činjenici da su italijanski dvorovi predstavljali avangardu po običajima i lepim manirima u 16. veku, svojom knjigom morao da opominje plemiće (narod je u to vreme bio nepismen!) da ne obavljaju nuždu uza zid (i to unutrašnji!) svoje sopstvene ili tuđe kuće, da nožem ne čačkaju zube za stolom i sl.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Školska enciklopedija. Beograd: Draganić. 2005. ISBN 978-86-441-0606-7. 
  2. ^ Vujaklija, Milan (1986). Leksikon stranih reči i izraza. Beograd: Prosveta. 
  3. ^ a b v g Stamenić 2011, str. 5-9
  4. ^ Grabovac 1990
  5. ^ „Zen and the Art of the Internet—Usenet News”. Pristupljeno 2007-08-18. 
  6. ^ „Zero to billion”. CNN. 2006-04-26. Pristupljeno 2010-05-20. 
  7. ^ „A Stinging Office Memo Boomerangs Proprietary e-mail”. New York Times. 2001-04-05. Arhivirano iz originala 2012-09-07. g. Pristupljeno 2022-10-28. 
  8. ^ Josipović, Selena (12. 11. 2012). „Bonton – pravila lepog ponašanja”. Beleške. Pristupljeno 6. 3. 2017. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]