Ontologija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Parmenid je među prvima predložio ontološku karakterizaciju fundamentalne prirode stvarnosti.

Ontologija (grč. τό ον- biće, bitak i λόγος - učenje, reč, zakon) je filozofska disciplina koja raspravlja ο biću kao bivstvujućem, kao i ο njegovim opštim, fundamentalnim i konstitutivnim određenjima.[1]

Sam izraz ontologija (philosophia de ente) prvi put se javlja 1613. godine kod Goklenijusa, a nešto kasnije i kod Klauberga, koji upotrebljava i termin ontosofija (o biću kao biću u određenom sistemu kategorija).

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Složena reč ontologija ('proučavanje postojanja') kombinuje

onto- (grč. ὄν;[note 1] GEN. grč. ὄντος) i
-logia (grč. -λογία).[2][3]

Dok je etimologija grčka, najstariji postojeći zapisi o samoj reči, novolatinski oblik ontologia. pojavio se

1606. u delu Ogdoas Scholastica Jakoba Lorharda (Lorhardus), i
1613. u delu Lexicon philosophicum Rudolfa Gekela (Goclenius).

Prvo pojavljivanje ontologije na engleskom jeziku, kako ga beleži Oksfordski rečnik engleskog jezika,[4] dogodilo se 1664. godine preko rada Archelogia philosophica nova... Gideona Harveija.[5] Ovu reč su prvi put u njenom latinskom obliku upotrebili filozofi.

Pregled[uredi | uredi izvor]

Ontologija je blisko povezana sa Aristotelovim pitanjem o 'being qua being': pitanjem šta je svim entitetima u najširem smislu zajedničko.[6][7] Elejski princip je jedan odgovor na ovo pitanje: on navodi da je biće neraskidivo vezano za uzročnost, ili „moć je oznaka bića“.[6] Jedan problem sa ovim odgovorom je to što isključuje apstraktne objekte. Još jedan eksplicitan, ali malo prihvaćen odgovor može se pronaći u Berklijevom sloganu da „biti znači biti opažen“.[8] Intimno povezano, ali ne i identičan sa pitanjem 'being qua being' je problem kategorija.[6] Kategorije se obično smatraju najvišim vrstama ili rodovima.[9] Sistem kategorija pruža klasifikaciju entiteta koja je isključiva i iscrpna: svaki entitet pripada tačno jednoj kategoriji. Predložene su različite takve klasifikacije, koje često uključuju kategorije supstanci, svojstava, odnosa, stanja stvari ili događaja.[6][10] U osnovi razlikovanja kategorija su različiti fundamentalni ontološki koncepti i razlike, na primer, koncepti posebnosti i univerzalnosti, apstraktnosti i konkretnosti, ontološke zavisnosti, identiteta i modaliteta.[6][10] Ovi koncepti se ponekad tretiraju kao same kategorije, koriste se za objašnjenje razlika između kategorija ili imaju druge centralne uloge za karakterizaciju različitih ontoloških teorija. Unutar ontologije postoji nedostatak opšteg konsenzusa u pogledu načina definisanja različitih kategorija.[9] Različiti ontolozi često se ne slažu oko toga da li određena kategorija uopšte ima članove ili je neka kategorija fundamentalna.[10]

Pojedinosti i univerzalije[uredi | uredi izvor]

Pojedinosti ili pojedinci obično se razlikuju od univerzalnosti.[11][12] Univerzalnosti se tiču osobina koje se mogu ilustrovati različitim različitim pojedinostima.[13] Na primer, paradajz i jagoda su dve pojedinosti koje ilustruju univerzalno crvenilo. Univerzalnosti mogu biti prisutni na različitim lokacijama u svemiru istovremeno, dok su pojedinosti ograničene na jednu lokaciju u dato vreme. Štaviše, univerzalnosti mogu biti potpuno prisutne u različito vreme, zbog čega se ponekad nazivaju ponovljivim za razliku od neponovljivih pojedinosti.[10] Takozvani problem univerzalnosti je problem da se objasni kako se različite stvari mogu složiti u svojim karakteristikama, npr. kako paradajz i jagoda mogu biti crveni.[6][13] Realisti o univerzalnostima veruju da postoje univerzalije. Oni mogu da reše problem univerzalnosti objašnjavajući zajedništvo kroz univerzalnost koju dijele oba entiteta.[10] Realisti su međusobno podeljeni u pogledu toga da li univerzalnosti mogu postojati nezavisno od toga da li su ilustrovane nečim („ante res”) ili ne („in rebus”).[14] Nominalisti, s druge strane, negiraju postojanje univerzalnosti. Oni moraju pribeći drugim pojmovima da objasne kako obeležje može biti zajedničko za više entiteta, na primer, postavljanjem bilo fundamentalnih odnosa sličnosti među entitetima (nominalizam sličnosti) ili zajedničkog članstva u zajedničku prirodnu klasu (klasni nominalizam).[10]

Apstraktno i konkretno[uredi | uredi izvor]

Mnogi filozofi slažu se da postoji isključiva i iscrpna razlika između konkretnih objekata i apstraktnih objekata.[10] Neki filozofi smatraju da je ovo najopštija podela bića.[15] Primeri konkretnih objekata uključuju biljke, ljudska bića i planete, dok su stvari poput brojeva, skupova i propozicija apstraktni objekti.[16] Ali uprkos opštoj saglasnosti u vezi sa slučajevima paradigme, postoji manji konsenzus o tome šta su karakteristične oznake konkretnosti i apstraktnosti. Popularni predlozi uključuju definisanje razlike u smislu razlike između (1) postojanja unutar ili izvan prostor-vremena, (2) sa uzrocima i posledicama ili ne i (3) sa postojanjem ili nužnošću postojanja.[17][18]

Ontološka zavisnost[uredi | uredi izvor]

Entitet ontološki zavisi od drugog entiteta ako prvi entitet ne može postojati bez drugog entiteta. Ontološki nezavisni entiteti, s druge strane, mogu postojati sami po sebi.[19] Na primer, površina jabuke ne može postojati bez jabuke i tako zavisi od nje ontološki.[20] Entiteti koji se često okarakterišu kao ontološki zavisni uključuju svojstva koja zavise od njihovih nosilaca i granica koje zavise od entiteta koji ih razgraničavaju iz njegovog okruženja.[21] Kao što ovi primeri sugerišu, ontološku zavisnost treba razlikovati od kauzalne zavisnosti, u kojoj postojanje posledice zavisi od uzroka. Često je važno napraviti razliku između dva tipa ontološke zavisnosti: krute i generičke.[21][10] Kruta zavisnost se odnosi na zavisnost od jednog specifičnog entiteta, kao što površina jabuke zavisi od njene specifične jabuke.[22] Generička zavisnost, s druge strane, uključuje slabiji oblik zavisnosti, samo od određenog tipa entiteta. Na primer, električna energija generalno zavisi od naelektrisanih čestica, ali ne zavisi ni od jedne specifične naelektrisane čestice.[21] Odnosi zavisnosti su relevantni za ontologiju jer se često smatra da ontološki zavisni entiteti imaju manje robustan oblik postojanja. Na ovaj način se u svet uvodi hijerarhija koja sa sobom nosi razliku između više i manje fundamentalnih entiteta.[21]

Ontologija u antičkoj filozofiji[uredi | uredi izvor]

Problematika ontologije sadržana je implicitno i u prvim filozofskim pogledima Miletske škole, mada se pojam „biće“ prvi put eksplicitno javlja tek kod Parmenida i to u čuvenoj definiciji „biće jeste, nebiće nije“. Za Antičku filozofiju bilo je sasvim novo Parmenidovo potpuno zanemarivanje varljivih čulnih podataka i okretanje isključivo pojmovima kao jedinom izvoru znanja. Posledice ovakvog mišljenja su u potpunoj suprotnosti sa svime o čemu nas čula obaveštavaju - kretanje ne postoji a sve što mi nazivamo „svetom“ je samo privid. Najznačajniji pomak posle Parmenida učinili su atomisti - Leukip i Demokrit. Da bi nekako ipak objasnili činjenicu kretanja morali su pristati na to da nebiće ("praznina") ipak postoji a da je biće podeljeno u beskonačno mnogo sitnih „atoma“. Platon je biće poistovetio sa večnim, nepromenljivim idejama, dok je kod Aristotela ontologija šire tretirana u okviru opšte metafizike.

Ontologija u srednjovekovnoj filozofiji[uredi | uredi izvor]

U srednjovekovnoj filozofiji, ontologija ima obeležje spekulativne pretpostavke, kao i strogo kanonizovane i sistematizovane šeme, u okviru kojih razne varijante rezultuju sličnim odgovorima. Kao široko i sistematski obrađivana filozofska disciplina, ontologija je tretirana kod Kristijana Vulfa (1679—1754) kao racionalna nauka koja sačinjava teorijsku filozofiju ili metafiziku. Kod Imanuela Kanta (1724—1804), ontologija je takođe deo metafizike. On umesto tradicionalne ontologije, osniva transcendentalnu filozofiju, „kao predvorje prave metafizike’’, koja želi postaviti elementarne uslove celokupnog čovekovog znanja apriori. Za G. V. F. Hegela (1770—1831), biće je prva i najapstraktnija kategorija na samom početku dijalektičkog procesa. Biće i mišljenje je u suštini jedno te isto, odnosno, kategorija bića kod Hegela označava neodređenu neposrednost i upravo se zato negira svojom antitezom – nebićem, a biće i nebiće su samo momenti u razvoju apsolutne ideje (prave stvarnosti).

Ontologija u savremenoj filozofiji[uredi | uredi izvor]

U novijoj filozofiji, značajan je pokušaj N. Hartmana u delu Novi putevi ontologije, da analizira razne slojeve bića i ontologiju suprotstavi metafizičkim teorijama. Pokušaj Martina Hajdegera, a i njegovo delo „fundamentalna ontologija“, upravljen je na ljudski opstanak. Za njega, ontologija je pojam koji se odnosi na stvoreni svet, a ne odnosi se na nestvorenog Boga - on je metaontologičan.

Ontologija uvek daje osnovni pečat i smer celokupnom načinu filozofiranja, tj. ontologija unutar različitih filozofskih sistema, uvek predstavlja temelj dotičnog filozofskog sistema.

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ ὄν je prezentski particip glagola εἰμί (eimí, 'biti' ili 'jesam').

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Šta znači ONTOLOGIJA?”. Šta znači. Pristupljeno 31. 1. 2020. 
  2. ^ „ontology”. Online Etymology Dictionary. 
  3. ^ εἰμί. Liddell, Henry George; Scott, Robert; A Greek–English Lexicon at the Perseus Project
  4. ^ "ontology." Oxford Advanced Learner's Dictionary. Oxford Dictionaries (2008)
  5. ^ Harvey, Gideon. 1663. Archelogia philosophica nova, or, New Principles of Philosophy. Containing Philosophy in General, Metaphysicks or Ontology, Dynamilogy or a Discourse of Power, Religio Philosophi or Natural Theology, Physicks or Natural philosophy. London: J.H.
  6. ^ a b v g d đ Borchert, Donald (2006). „Ontology”. Macmillan Encyclopedia of Philosophy, 2nd Edition. Macmillan. 
  7. ^ Sandkühler, Hans Jörg (2010). „Ontologie: 2.1 Antike”. Enzyklopädie Philosophie. Meiner. Arhivirano iz originala 11. 03. 2021. g. Pristupljeno 03. 08. 2021. „Nach einer berühmten Formulierung von Aristoteles (384-322 v. Chr.), der zwar wie auch Platon nicht den Ausdruck ›O.‹ verwendet, sich jedoch der Sache nach in seiner ›ersten Philosophie‹ ausführlich damit befasst, lässt sich O. charakterisieren als die Untersuchung des Seienden als Seiendem (to on he on). 
  8. ^ Flage, Daniel E. „Berkeley, George”. Internet Encyclopedia of Philosophy. Pristupljeno 4. 1. 2021. 
  9. ^ a b Thomasson, Amie (2019). „Categories”. The Stanford Encyclopedia of Philosophy. Metaphysics Research Lab, Stanford University. Pristupljeno 4. 1. 2021. 
  10. ^ a b v g d đ e ž Sandkühler, Hans Jörg (2010). „Ontologie: 4 Aktuelle Debatten und Gesamtentwürfe”. Enzyklopädie Philosophie. Meiner. Arhivirano iz originala 11. 03. 2021. g. Pristupljeno 03. 08. 2021. 
  11. ^ Honderich, Ted (2005). „particulars and non-particulars”. The Oxford Companion to Philosophy. Oxford University Press. 
  12. ^ Craig, Edward (1996). „Particulars”. Routledge Encyclopedia of Philosophy. Routledge. 
  13. ^ a b MacLeod, Mary C. „Universals”. Internet Encyclopedia of Philosophy. Pristupljeno 4. 1. 2021. 
  14. ^ The Editors of Encyclopaedia Britannica. „Realism - Universals”. Encyclopedia Britannica (na jeziku: engleski). Pristupljeno 4. 1. 2021. 
  15. ^ Honderich, Ted (2005). „Ontology”. The Oxford Companion to Philosophy. Oxford University Press. 
  16. ^ Rosen, Gideon (2020). „Abstract Objects”. The Stanford Encyclopedia of Philosophy. Metaphysics Research Lab, Stanford University. Pristupljeno 4. 1. 2021. 
  17. ^ Honderich, Ted (2005). „abstract entities”. The Oxford Companion to Philosophy. Oxford University Press. 
  18. ^ Craig, Edward (1996). „Abstract objects”. Routledge Encyclopedia of Philosophy. Routledge. 
  19. ^ Sandkühler, Hans Jörg (2010). „Ontologie: 4.2.3 Ontologische Unabhängigkeit. Ganz grob gesagt versteht man unter existenzieller oder ontologischer (im Gegensatz z.B. zu logischer) Unabhängigkeit die Fähigkeit, ›alleine zu existieren‹.”. Enzyklopädie Philosophie (na jeziku: nemački). Meiner. Arhivirano iz originala 2021-03-11. g. Pristupljeno 2020-12-16. 
  20. ^ Varzi, Achille (2015). „Boundary”. The Stanford Encyclopedia of Philosophy. Metaphysics Research Lab, Stanford University. Pristupljeno 4. 1. 2021. 
  21. ^ a b v g Tahko, Tuomas E.; Lowe, E. Jonathan (2020). „Ontological Dependence”. The Stanford Encyclopedia of Philosophy. Metaphysics Research Lab, Stanford University. Pristupljeno 4. 1. 2021. 
  22. ^ Erices, Gonzalo Nuñez (2019). „Boundaries and Things. A Metaphysical Study of the Brentano-Chisholm Theory”. Kriterion: Journal of Philosophy. 33 (2): 15—48. S2CID 245494576. doi:10.1515/krt-2019-330203Slobodan pristup. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Zalta, Edward N. (1983). Abstract Objects: An Introduction to Axiomatic Metaphysics. Synthese Library. 160. Dordrecht, Netherlands: D. Reidel Publishing Company. ISBN 978-90-277-1474-9. 
  • Bliss, Ricki; Trogdon, Kelly. „Metaphysical Grounding”. Ur.: Zalta, Edward N. Stanford Encyclopedia of Philosophy. 
  • Schaffer, Jonathan. "On What Grounds What." In David Manley, David J. Chalmers & Ryan Wasserman (eds.), Metametaphysics: New Essays on the Foundations of Ontology. Oxford University Press. pp. 347–383 (2009)
  • Sandkühler, Hans Jörg (2010). „Ontologie: 4.2.3 Ontologische Unabhängigkeit. Ganz grob gesagt versteht man unter existenzieller oder ontologischer (im Gegensatz z.B. zu logischer) Unabhängigkeit die Fähigkeit, ›alleine zu existieren‹.”. Enzyklopädie Philosophie. Meiner. Arhivirano iz originala 11. 03. 2021. g. Pristupljeno 03. 08. 2021. 
  • Varzi, Achille (2015). „Boundary”. The Stanford Encyclopedia of Philosophy. Metaphysics Research Lab, Stanford University. Pristupljeno 4. 1. 2021. 
  • Tahko, Tuomas E.; Lowe, E. Jonathan (2020). „Ontological Dependence”. The Stanford Encyclopedia of Philosophy. Metaphysics Research Lab, Stanford University. Pristupljeno 4. 1. 2021. 
  • Erices, Gonzalo Nuñez (2019). „Boundaries and Things. A Metaphysical Study of the Brentano-Chisholm Theory”. Kriterion: Journal of Philosophy. 33 (2): 15—48. 


Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Mediji vezani za članak Ontologija na Vikimedijinoj ostavi