Stil
Stil (lat. stilus — pisaljka, instrument za pisanje[1][2]), u književnosti i umetnosti je način izražavanja, odnosno izraz koji karakterišu sve osobine po kojima se razlikuje od drugih. U umetnosti označava celokupnu karakteristiku jednog umetnika, umetničke škole, pravca ili perioda.
Poreklo pojma[uredi | uredi izvor]
Pojam „stil” vodi poreklo od latinske reči stilus, koja je izvorno označavala drvenu ili metalnu pisaljku kojom se pisalo na drvenim pločicama.[1][2]U engleskom i francuskom jeziku grafija „style” nastala je pogrešnim etimološkim povezivanjem latinske reči stilus s grčkom stŷlos — „stub”.[1] Ovaj prvobitni naziv za instrument pisanja donedavno se upotrebljavao za način kako je neko pisao, za rukopis.[1]Ako je pisar rukovao pisaljkom vešto i brzo, stil mu je bio izvežban (exercitatus), a za onog neveštog reklo bi se da mu je stil spor i zbrkan (tardus et confusis).[1] Kasnije se upotreba pojma stilus proširila i na sadržaj, odnosno vrednost pisanja. U tom smislu se i danas za čoveka koji piše jasno, skladno, elegantno, kaže da „ima stila”.[1] U umetnosti reč stil počinje da se upotrebljava u 19. veku, pojavom moderne istorigrafije umetnosti. U novije vreme, pored svog značenja u književnosti i umetnosti, pojam se proširio i na druge čovekove delatnosti, te se govori o stilu u radu, politici, sportu, modi, ponašanju, pa i o stilu života koji neko vodi.[2]
Stil u umetnosti[uredi | uredi izvor]
Stil može da karakteriše umetnost određenog doba (gotski, barokni stil ili pravac), određene sredine (rustikalni stil), određenog umetnika (njegov rukopis) ili nekog drugog čoveka (kaže se da to nije u njegovom stilu). Stručnjak po stilu može da razaznaje iz kojega doba i iz koje sredine ili još i od kojeg autora potiče neko umetničko delo i ako to delo nikada pre toga nije video ili nije čuo.
U još širem smislu reči stil može da znači vrstu izvedbe u na primer igri, određenu vretu sporta („slobodni stil“) i slično.
Odatle takođe „stilski“ (stilski nameštaj, stilska restauracija) koji odgovara određenoj sredini i stilu.
Toga istog porekla su i reči:
- Stilizacija i stilizovati u likovnoj umetnosti određuje redukovanje predmeta na njegove karakteristične crte.
- Stilistika u lingvistici o literaturnom izražavanju.
Stil je fiziognomija duha.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Rečnik književnih termina (Književnost). Beograd, Jugoslavija: Institut za književnost i umetnost u Beogradu. 1986.
- Klajn, Ivan; Šipka, Milan, ur. (2006). „Stil”. Veliki rečnik stranih reči i izraza. Novi Sad: Prometej. str. 1175.