Pređi na sadržaj

Teodiceja

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Teodiceja ili teodikeja (novolat. theodicea — bogoopravdanje; od grč. θεός - bog + grč. δίκη - pravo, pravednost) je grana filozofije i teologije koja pokušava da pomiri postojanje zla i patnje na svetu sa postojanjem svemogućeg dobrog božanstva.

Odakle zlo onda dolazi kada vidimo da je Bog, koji je dobar, stvorio sve stvari dobrima?
— Avgustin, Ispovesti

Problem zla, je klasični teološki problem za svaku monoteističku religiju, koja tvrdi da je sve stvorio jedan svemogući i beskrajno dobri bog. Problem glasi: Kako postojanje svemogućeg i beskrajno dobrog boga pomiriti sa činjenicom postojanja zla u svetu.


Dualističke religije su problem zla rešavale pretpostavljanjem dva počela (dobra i zla, Boga i Sotone, i sl.) od kojih je dobro načelo odgovorno za postojanje dobra a zlo načelo za postojanje zla.

Srednjovekovni hrišćanski sholastičari su poricali egzistenciju zlog načela a zlo su objašnjavali nedostatkom dobra, analogijom dobra sa svetlošću a zla sa tminom koju svetlost još nije obasjala, a koja predstavlja samo nedostatak svetlosti, kao što zlo predstavlja nedostatak dobra. Iako je ovo pitanje razmatrano još od antike, sam termin teodiceja je uveo Lajbnic (16461716) u svome istoimenom delu, koji se trudio da dokaže da je ovaj svet najbolji od svih mogućih svetova i da privremeno postojanje zla na svetu ne protivreči Božjoj dobroti, već je plod slobodne volje čoveka.

Savremeni američki filozof, Alvin Plantinga, tvrdi da zbog slobode volje, svemogući Bog ipak nije mogao stvoriti svet u kojem ima moralnog dobra, a nema moralnog zla.


Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]